Službeni glasnik BiH, broj 57/22
Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje („Službeni glasnik BiH“, broj 89/05) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi („Službeni glasnik BiH“, br. 32/02, 102/09 i 72/17), direktor Uprave za indirektno oporezivanje donosi
UPUTSTVO
O POSTUPKU ODOBRAVANJA STATUSA OVLAŠTENOG PRIVREDNOG SUBJEKTA (AEO)
DIO PRVI – OPĆE ODREDBE
Član 1.
(Predmet)
Ovim uputstvom propisuje se postupak odobravanja statusa ovlaštenog privrednog subjekta (Authorised Economic Operator) (u daljnjem tekstu: AEO), praćenja ispunjenosti propisanih uvjeta i kriterija od strane ovlaštenog privrednog subjekta i ponovne procjene AEO odobrenja.
Član 2.
(Upotreba izraza u muškom i ženskom rodu)
Izrazi koji su radi preglednosti u ovom uputstvu navedeni u jednom rodu bez diskriminacije odnose se i na muški i na ženski rod.
Član 3.
(Zakoni i drugi propisi)
Ako nije drugačije navedeno u ovom uputstvu, podrazumijeva se da svako upućivanje u ovom uputstvu na zakone i druge propise uključuje i izmjene i dopune tih zakona i drugih propisa koje su stupile na snagu do datuma stupanja na snagu ovog uputstva i nakon tog datuma.
Član 4.
(Pravni osnov)
AEO status reguliran je:
a) odredbama čl. 7. i 8. Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 58/15) (u daljnjem tekstu: Zakon),
b) odredbama čl. 23. do 42. Odluke o provođenju Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 13/19, 54/19, 21/20, 47/21, 49/21, 4/22 i 23/22) (u daljnjem tekstu: Odluka),
c) odredbama člana 3., čl. 25. do 27. i Aneks III CEFTA Dodatnog protokola 5,
d) odredbama Odluke CEFTA Zajedničkog odbora broj 1/2019 o uspostavljanju postupka validacije, uzajamnog priznavanja državnih programa ovlaštenih privrednih subjekata CEFTA strana u pogledu bezbjednosti i zaštite (AEOS) („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“, broj 4/21),
e) odredbama Odluke CEFTA Zajedničkog odbora broj 2/20 o uspostavljanju zajedničkog logotipa za ovlaštene privredne subjekte CEFTA strana.
Član 5.
(Definicije)
(1) U svrhu primjene ovog uputstva pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
a) „UIO“ znači Uprava za indirektno oporezivanje,
b) „privredni subjekt“ znači lice koje je tokom svog poslovanja uključeno u aktivnosti koje su obuhvaćene carinskim propisima, kako je propisano članom 3. stav (1) tačka p) Odluke,
c) „AEO“ znači privredni subjekt koji ima sjedište u carinskom području Bosne i Hercegovine, koji ispunjava uvjete i kriterije iz čl. 28. do 32. Odluke i kome je odobren AEO status,
d) „AEO odobrenje“ znači različite vrste odobrenja o AEO statusu koja su navedena u članu 23. Odluke,
e) „MRA“ (Mutual Recognition Arrangement) znači postupak o uzajamnom priznavanju,
f) „izdavalac odobrenja“ znači organizaciona jedinica UIO iz člana 11. stav (1) ovog uputstva koja izdaje AEO odobrenje,
g) „Grupa za kontrolu“ znači Grupa za kontrolu regionalnog centra nadležna prema sjedištu podnosioca zahtjeva, koja u predkontroli obavlja provjeru ispunjenosti uvjeta i kriterija po podnijetom zahtjevu prije izdavanja odobrenja, vrši praćenje i provjere u ponovnoj procjeni odobrenja,
h) „podnosilac zahtjeva“ je privredni subjekt koji je podnio zahtjev za izdavanje AEO odobrenja,
i) „imalac odobrenja“ je privredni subjekt kojem je izdato AEO odobrenje,
j) „nacionalna AEO aplikacija“ znači AEO informacioni sistem ili aplikacija razvijena za potrebe UIO,
k) „Upitnik za samoprocjenu“ znači upitnik iz AEO Smjernica, dio VII, Prilog 1, koji popunjava podnosilac zahtjeva za izdavanje AEO odobrenja, a sadrži informacije o postupcima i mjerama podnosioca zahtjeva koji će biti predmet provjere tokom postupka.
(2) Drugi pojmovi koji se koriste u ovom uputstvu, a kojima nije određeno značenje ovim uputstvom, imaju značenje koje im je određeno Zakonom i Odlukom.
Član 6.
(Nadležnosti organizacionih jednica UIO u aktivnostima vezanim za odobravanje i praćenje AEO statusa)
(1) Izdavalac odobrenja obavlja sljedeće poslove:
a) na zahtjev privrednog subjekta, obavlja informativni razgovor sa privrednim subjektom prije službenog podnošenja zahtjeva za izdavanje AEO odobrenja,
b) pruža informacije zainteresiranim licima u vezi postupka odobravanja AEO statusa,
c) zaprima zahtjeve za izdavanje AEO odobrenja,
d) vrši provjeru zahtjeva za izdavanje AEO odobrenja,
e) obavještava podnosioca zahtjeva o prihvatanju zahtjeva,
f) po potrebi, zajedno sa Grupom za kontrolu, učestvuje u postupku predkontrole po zahtjevu za izdavanje AEO odobrenja,
g) surađuje sa drugim organizacionim jedinicama UIO u vezi određenih provjera u postupku odobravanja i praćenja AEO statusa, te ponovne procjene AEO odobrenja,
h) donosi odluku po zahtjevu za izdavanje AEO odobrenja,
i) donosi odluku o izmjeni AEO odobrenja, poništenju, privremenom ukidanju i ukidanju AEO odobrenja,
j) prati i koordinira aktivnosti u vezi nadzora (praćenja) nad ispunjavanjem uvjeta i kriterija u toku korištenja AEO odobrenja i vrši ponovnu procjenu izdatih AEO odobrenja,
k) zajedno sa Grupom za kontrolu učestvuje u pripremi plana praćenja ovlaštenih privrednih subjekata,
l) prima informacije od drugih organizacionih jedinica UIO o imaocima AEO odobrenja koje utiču na njihov AEO status sa područja njihove mjesne nadležnosti,
m) priprema i provodi postupak u vezi uzajamnog priznavanja AEO programa (MRA),
n) obavlja i druge poslove, iz djelokruga svog rada, u vezi AEO.
(2) Grupa za kontrolu obavlja sljedeće poslove:
a) obavlja predkontrolu po zahtjevu za izdavanje AEO odobrenja, a po potrebi i sa izdavaocem odobrenja, u smislu materijalne provjere ispunjenosti uvjeta i kriterija za AEO status kod podnosioca zahtjeva, te priprema zapisnik o navedenoj provjeri u predkontroli,
b) priprema plan praćenja ovlaštenih privrednih subjekata sa područja njenog regionalnog centra, u suradnji sa Odsjekom za kontrolu i organom izdavaocem,
c) kontinuirano prati ovlaštene privredne subjekte sa područja njenog regionalnog centra, u suradnji sa izdavaocem odobrenja,
d) prema planu naknadne kontrole, obavlja naknadnu kontrolu ispunjenosti uvjeta i kriterija u toku važenja odobrenog AEO statusa kod imaoca AEO odobrenja, te rezultate kontrole dostavlja izdavaocu odobrenja, u obliku i na način dogovoren sa izdavaocem odobrenja.
(3) Sektor za informacione tehnologije obavlja sljedeće poslove:
a) prema potrebi, na zahtjev izdavaoca odobrenja, pruža odgovarajuću stručnu pomoć u pogledu procjene ispunjenosti uvjeta i kriterija za izdavanje odobrenja,
b) razvija nacionalnu AEO aplikaciju, u suradnji sa izdavaocem odobrenja i drugim organizacionim jedinicama UIO,
c) upravlja nacionalnom AEO aplikacijom i obezbjeđuje njenu povezanost sa ostalim carinskim informacionim aplikacijama i sistemom analize rizika.
Član 7.
(AEO Smjernice i AEO COMPACT model)
(1) AEO Smjernice su osnovni instrument za primjenu AEO statusa. AEO Smjernice čine jedinstven dokument sa svojim prilozima kojima su obuhvaćena sva glavna sredstva koja se koriste tokom postupka podnošenja zahtjeva za dobijanje statusa AEO i upravljanja tim statusom. AEO Smjernice nisu pravno obavezujući akt, nego su informativne prirode i služe kao pojašnjenje koncepta AEO. Namijenjene su carinskom organu i privrednim subjektima, u svrhu olakšavanja pravilne i usklađene primjene zakonskih odredbi o AEO, jednoobraznog tumačenja i razumijevanja AEO statusa u radu carinskog organa i privrednog subjekta i jednakog postupanja prema privrednim subjektima u pogledu AEO statusa.
(2) AEO Smjernice sastoje se od sedam dijelova koji sadrže:
a) Dio I – opće informacije (u vezi vrste AEO odobrenja, ko može postati AEO, pogodnosti za AEO, uzajamno priznavanje),
b) Dio II – kriteriji za sticanje AEO statusa,
c) Dio III – opis postupka podnošenja zahtjeva i postupak odobravanja AEO statusa,
d) Dio IV – razmjena informacija između carinskog organa i drugih nadležnih organa,
e) Dio V – informacije o upravljanju AEO odobrenjem, uključujući praćenje, ponovnu procjenu, izmjenu, privremeno ukidanje i ukidanje AEO statusa,
f) Dio VI – uzajamno priznavanje,
g) Dio VII – Prilozi smjernicama i to:
1) Upitnik za samoprocjenu ovlaštenog privrednog subjekta i pojašnjenja,
2) Pristanak na objavljivanje podataka o AEO
3) Popis prijetnji, rizika i mogućih rješenja,
4) Izjava o bezbjednosti,
5) Primjeri informacija koje je potrebno dostaviti carinskоm organu.
(3) Dio III AEO Smjernica koristi se zajedno sa AEO COMPACT modelom, u kojem je opisana metodologija procjene rizika za podnosioca zahtjeva za izdavanje AEO odobrenja. AEO COMPACT model nije pravno obavezujući akt i predstavlja pojašnjenje kod upravljanja rizicima u postupku izdavanja AEO odobrenja i ponovne procjene ovlaštenog privrednog subjekta.
Član 8.
(Vrste AEO odobrenja)
U skladu sa članom 23. i Prilogom 6. Odluke, izdavalac odobrenja, na zahtjev podnosioca zahtjeva, odobrava sljedeća AEO odobrenja:
a) AEOC – odobrenje za carinska pojednostavljenja, za privrednog subjekta koji podnese zahtjev za korištenje određenih pojednostavljenja u skladu sa carinskim propisima (u daljnjem tekstu: AEOC),
b) AEOS – odobrenje za bezbjednost i zaštitu, za privrednog subjekta koji podnese zahtjev za korištenje olakšica u pogledu carinskih kontrola koje se odnose na bezbjednost i zaštitu pri unošenju robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili iznošenju robe iz tog područja (u daljnjem tekstu: AEOS),
c) AEOF – kombinirano AEO odobrenje za carinska pojednostavljenja i bezbjednost i zaštitu, za privrednog subjekta koji podnese zahtjev za korištenje određenih pojednostavljenja u skladu sa carinskim propisima i olakšica u pogledu carinskih kontrola koje se odnose na bezbjednost i zaštitu pri unošenju robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine ili iznošenju robe iz tog područja (u daljnjem tekstu: AEOF).
Član 9.
(Imalac AEO odobrenja)
(1) Uzimajući u obzir kriterije iz člana 8. Zakona, AEO status se može odobriti privrednom subjektu koji je tokom svog poslovanja uključen u aktivnosti koje su obuhvaćene carinskim propisima i ima sjedište u Bosni i Hercegovini.
(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, AEO status može se, shodno članu 28. Odluke, odobriti privrednom subjektu koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini u slučaju međunarodnog sporazuma iz tačke a) tog člana i u slučaju avio-prijevoznika ili brodarske kompanije koja nema sjedište u Bosni i Hercegovini, ali u Bosni i Hercegovini ima predstavništvo ili ogranak i već koristi pojednostavljenja iz člana 334. ili 337. Odluke, uz ispunjavanje i uvjeta iz čl. 29., 30., 31. i 32. stav (2) Odluke.
Član 10.
(Pogodnosti za imaoca AEO odobrenja)
(1) Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 24. Odluke, imalac AEOC odobrenja može koristiti sljedeće pogodnosti:
a) lakši pristup carinskim pojednostavljenjima navedenim u članu 24. Odluke,
b) manji broj fizičkih kontrola i kontrola dokumenata u odnosu na ostale privredne subjekte,
c) najava kontrole u slučaju kada je roba odabrana za fizičku kontrolu,
d) prioritetna kontrola, ako je odabran za kontrolu,
e) mogućnost izbora mjesta kontrole.
(2) Imalac AEOS odobrenja može koristiti sljedeće pogodnosti:
a) pogodnosti navedene u stavu (1) tač. b) do e) ovog člana,
b) podnošenje ulazne ili izlazne sažete deklaracije koja sadrži manje podataka od podataka propisanih Prilogom 15. Odluke.
DIO DRUGI – ZAHTJEV I POSTUPAK IZDAVANJA AEO ODOBRENJA
Član 11.
(Zahtjev za izdavanje AEO odobrenja)
(1) Zahtjev za izdavanje AEO odobrenja podnosi se izdavaocu odobrenja, u pisanoj formi, na obrascu iz Priloga 5. Odluke, popunjen u skladu sa objašnjenjem datim u tom prilogu. Izdavalac odobrenja je Sektor za carine u Središnjem uredu UIO.
(2) Podnosilac zahtjeva, na osnovu člana 25. stav (1) Odluke, podnosi i popunjen Upitnik za samoprocjenu iz člana 5. tačka k) ovog Uputstva koji može biti dostavljen i u elektronskom obliku radi ubrzanja postupka provjere. Svrha upitnika je pružanje dodatnih informacija o podnosiocu zahtjeva koji može, već u procesu popunjavanja Upitnika za samoprocjenu, prepoznati rizike i pokušati ih otkloniti ili smanjiti na prihvatljiv nivo.
(3) U svrhu dokazivanja ispunjavanja uvjeta i kriterija za odobravanje AEO statusa, podnosilac zahtjeva, uz zahtjev, prilaže:
a) rješenje o registraciji u Bosni i Hercegovini kod nadležnog suda, ovjerena kopija,
b) uvjerenje nadležnog suda da nije u postupku stečaja, original ili ovjerena kopija,
c) uvjerenje nadležnog suda da u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva nije izvršeno teže krivično djelo koje je u vezi sa privrednom djelatnošću podnosioca zahtjeva za svako lice iz člana 29. stav (1) Odluke, original ili ovjerena kopija,
d) uvjerenje nadležnog suda o tome da li je u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva oglašeno odgovornim i za koje carinske i/ili porezne prekršaje, za svako lice iz člana 29. stav (1) Odluke, original ili ovjerena kopija,
e) dokaze da ispunjava uvjete iz člana 31. stav (1) tačka c) Odluke (vidi član 22. ovog uputstva),
f) sva druga dokumenta kojima podnosilac zahtjeva raspolaže, a koja mogu biti od uticaja u dokazivanju ispunjavanja uvjeta i kriterija za odobravanje AEO statusa (na primjer, odgovarajući ISO standard u pogledu bezbjednosti informacionog sistema i zaštite elektronskih sistema informacija; ISO standard u pogledu poboljšanja kvaliteta u firmi, koji standard može biti koristan za ocjenu sistema unutrašnje kontrole podnosioca zahtjeva; ISO standard u pogledu odgovarajućeg sistema upravljanja mjerama zaštite vezanih za bezbjednost međunarodnog lanca nabavke, i drugo).
(4) Ako podnosilac zahtjeva ima više poslovnih prostora povezanih sa njegovim carinskim aktivnostima, uz zahtjev mora priložiti (ili u zahtjevu navesti) i popis tih prostora. Popis treba sadržavati podatke o adresi svakog prostora, njegovoj površini i broju prostorija, te podatke o ugovoru o zakupu za one poslovne prostore koji su u zakupu, a ugovor o zakupu podnosilac zahtjeva dužan je predočiti Grupi za kontrolu prilikom obavljanja predkontrole.
Član 12.
(Provjera zahtjeva prije dostavljanja Grupi za kontrolu)
(1) Nakon prijema zahtjeva za izdavanje AEO odobrenja, izdavalac odobrenja, prije dostavljanja zahtjeva nadležnoj Grupi za kontrolu na postupanje, provjerava uvjete za prihvatanje zahtjeva i to:
a) da li podnosilac zahtjeva ima sjedište u Bosni i Hercegovini, ne isključujući primjenu člana 28. Odluke,
b) da li ima identifikacioni broj iz člana 3. tačka ac) Odluke,
c) da li je tokom svog poslovanja uključeno u aktivnosti obuhvaćene carinskim zakonodavstvom,
d) da li je zahtjev podnijet u skladu sa čl. 25. i 26. Odluke,
e) da li je podnosiocu zahtjeva tokom trogodišnjeg perioda koji je prethodio podnošenju zahtjeva ukinuto AEO odobrenje,
f) da li podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, koje je UIO nadležna naplaćivati prema propisima iz oblasti indirektnog oporezivanja.
(2) Ako zahtjev nije podnijet na propisan način i/ili ne sadrži sve neophodne podatke, izdavalac odobrenja, u skladu sa članom 25. stav (2) Odluke, u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva, poziva podnosioca zahtjeva da dostavi potrebne podatke, određujući primjeren rok (ne duži od 30 dana) u kojem ih je podnosilac zahtjeva dužan dostaviti.
Član 13.
(Provjera indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi)
(1) Izdavalac odobrenja u provjeri uvjeta iz člana 12. stav (1) tačka f) ovog uputstva, kod nadležne organizacione jedinice UIO, koristi obrazac zahtjeva iz Priloga 1. ovog uputstva.
(2) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u iznosu od 20,00 konvertibilnih maraka i manje, navedeni uvjet smatra se ispunjenim.
Član 14.
(Prihvatanje zahtjeva i obavještavanje podnosioca zahtjeva)
(1) Ako izdavalac odobrenja, prilikom provjere podnesenog zahtjeva za izdavanje AEO odobrenja, utvrdi da su uvjeti iz člana 12. ovog uputstva za prihvatanje zahtjeva ispunjeni, tada:
a) u skladu sa članom 25. Odluke, u pisanoj formi, obavještava podnosioca zahtjeva o prihvatanju zahtjeva i navodi datum prihvatanja zahtjeva, i
b) dostavlja zahtjev sa svim prilozima nadležnoj Grupi za kontrolu, na daljnje postupanje.
(2) Od dana prihvatanja zahtjeva teče rok iz člana 34. stav (2) Odluke za donošenje odluke po zahtjevu.
Član 15.
(Odbijanje zahtjeva za izdavanje AEO odobrenja)
Zahtjev za izdavanje AEO odobrenja, bez daljnje provjere uvjeta i kriterija iz čl. 28. do 32. Odluke, izdavalac odobrenja rješenjem odbija ako nije ispunjen neki od uvjeta iz člana 12. ovog uputstva za njegovo prihvatanje ili ako podnosilac zahtjeva na traženje organa izdavaoca u postupku provjere zahtjeva, ne dopuni zahtjev u roku koji mu je određen. U rješenju se navode razlozi odbijanja zahtjeva.
Član 16.
(Provjera uvjeta i kriterija za odobravanje AEO statusa od strane Grupe za kontrolu)
(1) Grupa za kontrolu, po prijemu zahtjeva za izdavanje AEO odobrenja, vrši provjeru uvjeta i kriterija propisanih čl. 28. do 32. Odluke, ovisno od vrste zatraženog AEO odobrenja.
(2) Provjeru zahtjeva Grupa za kontrolu provodi u okviru predkontrole. U provjeri zahtjeva koriste se AEO Smjernice i AEO COMPACT model.
(3) Provjera zahtjeva mora se zasnivati na upravljanju rizikom, te pri tome treba uzeti u obzir mjere koje je podnosilac zahtjeva sam preduzeo da bi izbjegao rizik u svojim poslovnim procesima. Posebnu pažnju prilikom provjere zahtjeva u predkontroli treba usmjeriti na rizike koje privredni subjekt nije odgovarajuće obezbijedio svojim vlastitim mjerama ili ih ne obezbjeđuje dovoljno.
(4) Grupa za kontrolu provjerava i Upitnik za samoprocjenu iz člana 11. stav (2) ovog uputstva koji je podnijet uz zahtjev, u smislu da li se navodi iz Upitnika slažu sa stvarnim stanjem kod podnosioca zahtjeva i u odgovarajućoj koloni navodi svoj nalaz ili mišljenje.
(5) U AEO Smjernicama navedeni su uvjeti i kriteriji i sa njima povezani rizici, ovisno od posebnosti i veličine privrednog subjekta i koji mogu biti predmet detaljne provjere kao i pojedinosti koje je potrebno provjeriti u vezi sa svakim pojedinim područjem. Ovisno od zahtijevane vrste AEO odobrenja bira se područje koje je predmet provjere pri čemu se koristi „Pregled kriterija koje moraju ispunjavati različiti privredni subjekti“, koji je sastavni dio Upitnika za samoprocjenu a u kojem je navedeno koja područja kriterija moraju ispuniti privredni subjekti prema svom statusu (ulozi) u lancu nabavke i prema vrsti zahtijevanog AEO odobrenja.
(6) U provjeri ispunjavanja kiterija „standardi bezbjednosti i zaštite“ iz člana 32. Odluke, Grupa za kontrolu obavlja i provjeru u svim poslovnim prostorima koji su povezani sa carinskim aktivnostima podnosioca zahtjeva. Ako podnosilac zahtjeva ima veliki broj prostora, a zbog propisanog roka za donošenje odluke nije moguće izvršiti pregled svih prostora, Grupa za kontrolu, u skladu sa članom 33. stav (2) Odluke, može odlučiti da pregleda samo reprezentativni dio tih prostora (o čemu se informacija unosi u zapisnik o predkontroli) ako je uvjerena da podnosilac zahtjeva primjenjuje iste standarde bezbjednosti i zaštite u svim prostorima i primjenjuje iste zajedničke standarde i postupke za vođenje evidencije u svim prostorima, a ostali prostori su uključeni u plan praćenja. Ako su u pitanju prostori u zakupu, tada i u pogledu njih moraju biti ispunjeni standardi bezbjednosti i zaštite iz člana 32. Odluke.
(7) Ako se neki od odabranih poslovnih prostora za pregled iz stava (6) ovog člana nalazi na području drugog regionalnog centra UIO, nadležna Grupa za kontrolu provjeru istog traži od Grupe za kontrolu tog regionalnog centra, uz preciziranje ciljeva pregleda i roka u kojem se mora dostaviti zapisnik o provjeri tog prostora. Na isti način postupa i u slučaju kada takvo postupanje iziskuje provjera nekog drugog uvjeta ili kriterija.
Član 17.
(Uvjeti i kriteriji za odobravanje AEO statusa)
(1) Shodno članu 8. Zakona, kriteriji neophodni za odobravanje AEO statusa uključuju:
a) pridržavanje carinskih i poreznih propisa u prethodnom periodu,
b) zadovoljavajući sistem vođenja poslovnih evidencija, i po potrebi, evidencije o prijevozu robe, koji omogućava odgovarajuću carinsku kontrolu,
c) po potrebi, dokazana finansijska likvidnost,
d) po potrebi, odgovarajuće standarde zaštite i bezbjednosti.
(2) Kriterije iz stava (1) ovog člana, te uvjete za primjenu istih propisanih čl. 28. do 32. Odluke, provjerava Grupa za kontrolu.
Član 18.
(Provjera kriterija „pridržavanje propisa“)
(1) Kriterij pridržavanje propisa iz člana 29. Odluke smatra se ispunjenim ako, u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva, nije izvršilo odnosno nije oglašeno odgovornim za težu povredu ili ponovljene povrede carinskih i/ili poreznih propisa niti za teže krivično djelo koje je u vezi sa privrednom djelatnosti podnosioca zahtjeva nijedno od sljedećih lica:
a) podnosilac zahtjeva,
b) odgovorno lice podnosioca zahtjeva ili lice koje vrši kontrolu nad njegovim upravljanjem,
c) zaposleni zadužen za carinska pitanja podnosioca zahtjeva.
(2) Kriterij pridržavanje propisa smatra se ispunjenim ako se u predkontroli zahtjeva utvrdi da je povreda carinskih i/ili poreznih propisa neznatna u odnosu na broj ili obim carinskih postupaka podnosioca zahtjeva i ne dovodi u sumnju „dobru vjeru“ podnosioca zahtjeva.
(3) U predkontroli podnosioca zahtjeva, a u odnosu na kriterij pridržavanje propisa, utvrđuje se:
a) način provođenja carinskih postupaka,
b) postupanje u slučaju kada dođe do povrede carinskih propisa u pogledu njihovog obima, težine, općih rješenja koje preduzima podnosilac zahtjeva, i usvajanje korektivnih mjera,
c) aktivnosti koje se preduzimaju od strane rukovodstva podnosioca zahtjeva u cilju provođenja odgovarajućih mjera koje bi mogle da smanje ili u potpunosti spriječe povrede carinskih propisa.
(4) U predkontroli podnosioca zahtjeva, a u odnosu na navedeni kriterij, provode se i provjere na osnovu informacija koje su organu izdavaocu dostavljene u Upitniku o samoprocjeni, eksternih provjera, informacija dobijenih u toku razgovora sa podnosiocem zahtjeva, izvještaja i informacija dostavljenih od drugih organizacionih jedinica UIO, podataka iz drugih evidencija UIO, te drugih raspoloživih izvora. Za lica navedena u stavu (1) ovog člana provodi se i službena provjera u bazi prekršajnih podataka.
(5) Ako od osnivanja podnosioca zahtjeva nisu protekle tri godine, Grupa za kontrolu, ispunjenost ovog kriterija procjenjuje na osnovu raspoloživih evidencija i podataka.
(6) U svrhu provjere ispunjenosti kriterija „pridržavanje propisa“, uz zahtjev, podnose se uvjerenja navedena u članu 11. stav (3) tač. c) i d) ovog uputstva.
(7) U slučaju, ako podnosiocem zahtjeva upravlja ili ga kontrolira veći broj lica, za ocjenu ispunjenosti ovog uvjeta dovoljna je provjera ovog uvjeta za predsjednika uprave podnosioca zahtjeva ili odgovornog lica podnosioca zahtjeva, koji je potpisao zahtjev i ima prebivalište u Bosni i Hercegovini. To znači, da se ovaj uvjet u odnosu na to lice smatra ispunjenim ako je provjera izvršena u bazi prekršajnih podataka i uz zahtjev su za to lice koje ima prebivalište u Bosni i Hercegovini dostavljena uvjerenja o nekažnjavanju navedena u članu 11. stav (3) tač. c) i d) ovog uputstva.
Član 19.
(Provjera kriterija „zadovoljavajući sistem vođenja evidencije“)
(1) Kriterij zadovoljavajućeg sistema vođenja poslovne i, prema potrebi, evidencije o prijevozu robe koje omogućavaju odgovarajuće carinske provjere smatra se ispunjenim ako podnosilac zahtjeva ispunjava uvjete propisane članom 30. Odluke. Provjera ovog kriterija sadrži naročito:
a) provjeru aktivnosti podnosioca zahtjeva koje se odnose na carinsko zakonodavstvo,
b) uzimaju se u obzir sve raspoložive informacije o podnosiocu zahtjeva o izdatim carinskim odobrenjima (također provjerava se da li su svi uvjeti ili kriteriji provjereni tokom postupka izdavanja tih odobrenja),
c) provjera u prostorijama podnosioca zahtjeva, da li informacije i priložena dokumenta odgovaraju stvarnom stanju (na primjer, da li se koriste različiti postupci opisani u priloženim dokumentima; kontrolni slijed (revizijski trag) u evidenciji je očigledan; da li je informacioni sistem adekvatno zaštićen od neovlaštenog pristupa i zloupotrebe, i da li postoje i prethodni događaji u sistemu).
(2) Provjera ispunjenosti kriterija zadovoljavajući sistem vođenja evidencije se utvrđuje i kroz provjeru:
a) podataka iz Upitnika o samoprocjeni,
b) podataka iz eksternih izvora,
c) informacija dobijenih u predkontroli kod podnosioca zahtjeva.
(3) Prema potrebi, Grupa za kontrolu može u procjeni ispunjenosti ovog kriterija zatražiti stručnu pomoć od Sektora za informаcione tehnologije u pogledu uvjeta iz člana 30. stav (1) tačka j) Odluke. Ukoliko nije moguće izvršiti provjeru na osnovu informacija koje je obezbjedio podnosilac zahtjeva, na traženje, i u dogovoru sa Grupom za kontrolu, Sektor za informacione tehnologije učestvuje u postupku predkontrole kod podnosioca zahtjeva.
Član 20.
(Provjera kriterija „praktični standardi za osposobljenost ili stručne kvalifikacije koje su direktno povezane sa aktivnostima koje se obavljaju“)
(1) U okviru kriterija zadovoljavajući sistem vođenja evidencije provjerava se i kriterij ispunjavanja praktičnih standarda za osposobljenost ili stručne kvalifikacije koje su direktno povezane sa aktivnostima koje se obavljaju, propisan članom 30. stav (1) tačka l) i stav (2) Odluke.
(2) Ovaj kriterij se provjerava samo kada se zahtjevom traži izdavanje AEO odobrenja za carinska pojednostavljenja (AEOC) ili kombinovano odobrenje (AEOF).
(3) Ovaj kriterij, na osnovu člana 30. stav (2) Odluke, smatra se ispunjenim ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
a) podnosilac zahtjeva ili lice zaduženo za carinska pitanja podnosioca zahtjeva ima dokazano praktično iskustvo u carinskim pitanjima od najmanje tri godine, ili
b) podnosilac zahtjeva ili lice zaduženo za carinska pitanja podnosioca zahtjeva može dokazati da je uspješno završilo osposobljavanje u području carinskog zakonodavstva koje je relevantno i srazmjerno obimu njegove uključenosti u aktivnosti povezane sa carinom, a koje pruža:
1) carinski organ,
2) obrazovna ustanova koju za potrebe takvog osposobljavanja priznaje carinski organ,
3) stručno ili strukovno udruženje koje za potrebe takvog osposobljavanja priznaje carinski organ ili koje je akreditirano u Bosni i Hercegovini.
Član 21.
(Provjera kriterija „standardi bezbjednosti i zaštite“)
(1) Ispunjavanje kriterija standardi bezbjednosti i zaštite provjerava se samo kada se zahtjevom traži izdavanje AEO odobrenja za bezbjednost i zaštitu (AEOS) ili kombinirano odobrenje (AEOF).
(2) Uvjeti za ispunjavanje kriterija „standardi bezbjednosti i zaštite“ propisani su članom 32. Odluke.
(3) Kriterij u pogledu odgovarajućih standarda bezbjednosti i zaštite smatrat će se ispunjenim ako podnosilac zahtjeva dokaže da preduzima odgovarajuće mjere kako bi se osigurala bezbjednost i zaštita međunarodnog lanca snabdijevanja, uključujući fizički integritet oblasti i kontrolu pristupa, logističke procedure i rukovanje određenim vrstama roba, provjeru zaposlenih i identifikaciju njegovih poslovnih partnera.
(4) Provjera ispunjenosti uvjeta kriterija „standardi bezbjednosti i zaštite“ vrši se na osnovu sljedećeg:
a) evidencija o povredi carinskih propisa,
b) informacija navedenih u Upitniku o samoprocjeni,
c) informacija iz eksternih izvora,
d) poznatih i provjerenih informacija dobijenih prilikom razgovora,
e) rizika, koji su utvrđeni u konkretnom dijelu međunarodnog lanca nabavke, i mjere koje je podnosilac zahtjeva primijenio za smanjenje ili otklanjanje tih rizika,
f) informacija koje je moguće dobiti od nadležnog regionalnog centra UIO.
Član 22.
(Provjera kriterija „finansijska likvidnost“)
(1) Uvjeti za ispunjavanje kriterija „finansijska likvidnost“ propisani su članom 31. Odluke.
(2) Finansijska likvidnost smatra se dokazanom ako podnosilac zahtjeva ima dobro finansijsko stanje koje mu omogućava ispunjavanje obaveza uzimajući u obzir karakteristike njegove poslovne aktivnosti.
(3) Kriterij finansijska likvidnost, na osnovu člana 31. Odluke, smatra se ispunjenim, ako podnosilac zahtjeva ispunjava sljedeće uvjete:
a) podnosilac zahtjeva nije u stečajnom postupku,
b) tokom tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva, podnosilac zahtjeva izvršio je svoje finansijske obaveze u pogledu plaćanja carine i drugih indirektnih poreza i naknada koje se naplaćuju na uvoz ili izvoz robe ili u vezi sa time, te ostalih prihoda i taksi koje je carinski organ nadležan naplaćivati prema propisima iz oblasti indirektnog oporezivanja,
c) podnosilac zahtjeva dokazao je, na osnovu evidencija i podataka dostupnih za tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva, da je dovoljno finansijski likvidan za izvršenje svojih obaveza te da izvršava svoje obaveze s obzirom na vrstu i obim svojih poslovnih aktivnosti, uključujući da nema negativne neto imovine, osim ako raspolaže dovoljnim sredstvima da je može pokriti.
(4) Ako od osnivanja podnosioca zahtjeva nisu protekle tri godine, njegova finansijska likvidnost provjerava se na osnovu raspoloživih evidencija i podataka.
(5) U svrhu dokazivanja finansijske likvidnosti podnosioca zahtjeva mogu poslužiti sljedeća dokumenta: objavljeni finansijski izvještaji i bilansi stanja podnosioca zahtjeva koji obuhvataju posljednje tri godine, poslovna predviđanja prihoda i gubitaka, analiza poslovnog plana podnosioca zahtjeva, ugovor o kreditu ukoliko se podnosilac zahtjeva finansira kreditom finansijske institucije, informacija relevantnih organa vezana za kreditni rejting, kreditna sigurnost, garancija matičnog društva kojim potvrđuju finansijsku likvidnost podnosioca zahtjeva i drugi dokazi koje podnosilac zahtjeva može dostaviti.
Član 23.
(Zapisnik Grupe za kontrolu)
(1) Grupa za kontrolu, nakon obavljene predkontrole po podnesenom zahtjevu, u skladu sa čl. 16. do 22. ovog uputstva, sačinjava zapisnik u koji unosi sve provjere koje je obavila i rezultate tih provjera. U zapisniku, izdvojeno na kraju, Grupa za kontrolu, na osnovu izvršenih provjera i shodno rezultatima tih provjera navodi mišljenje o ispunjavanju uvjeta i kriterija za odobravanje AEO statusa. Ako utvrdi da pojedini uvjeti i kriteriji nisu ispunjeni, u zapisniku navodi koji uvjeti i kriteriji su u pitanju kao i obrazloženje razloga o neispunjavanju istih. Zapisnik se sačinjava u tri primjerka, od kojih se jedan primjerak dostavlja podnosiocu zahtjeva radi obavještavanja o rezultatima provjere i daje mu mogućnost da se na isti može izjasniti uz određivanje roka za to, u kojem roku podnosilac zahtjeva može otkloniti uočene nepravilnosti i/ili iznijeti svoj stav. Po proteku roka za izjašnjenje, zapisnik o provjeri, sa svim prilozima, Grupa za kontrolu dostavlja izdavaocu odobrenja.
(2) Dostavljeno izjašnjenje podnosioca zahtjeva na zapisnik iz stava (1) ovog člana, Grupa za kontrolu će sagledati i ocijeniti opravdanost iznijetih navoda. Nakon toga, ili po proteku roka određenog za izjašnjenje ako podnosilac zahtjeva nije dostavio izjašnjenje, konačan zapisnik o provjeri, koji uključuje i konačno mišljenje o ispunjenosti uvjeta i kriterija, sa svim prilozima i dokumentiranim provjerama, dostavlja izdavaocu odobrenja najkasnije do isteka tri radna dana od dana prijema izjašnjenja podnosioca zahtjeva ili od dana isteka roka za izjašnjenje, ako podnosilac zahtjeva nije dostavio izjašnjenje. Jedan primjerak tog zapisnika dostavlja se i podnosiocu zahtjeva. Ako Grupa za kontrolu u konačnom zapisniku daje negativno mišljenje, u tom zapisniku navodi koji uvjeti i kriteriji nisu ispunjeni, obraloženje razloga o neispunjavanju istih, te o istima dostavlja raspoložive dokaze.
(3) Grupa za kontrolu, uz zapisnik, prilaže i prijedlog plana praćenja podnosioca zahtjeva.
(4) Grupa za kontrolu, zapisnik zajedno sa zahtjevom i svim njegovim prilozima dostavlja izdavaocu odobrenja.
DIO TREĆI – ODLUKA PO ZAHTJEVU
Član 24.
(Odluka po zahtjevu)
(1) Izdavalac odobrenja izdaje odobrenje na obrascu iz Priloga 6. Odluke.
(2) Izdavalac odobrenja izdaje AEO odobrenje ili odbija zahtjev u roku od 120 dana od dana prijema zahtjeva u skladu sa članom 25. Оdluke. Ako se taj rok ne može ispuniti, izdavalac odobrenja može produžiti rok za period od 60 dana. U tom slučaju, izdavalac odobrenja, prije isteka roka od 120 dana, obavještava podnosioca zahtjeva o razlozima za produženje roka.
(3) Rok od 120 dana iz stava (2) ovog člana može se produžiti i ako podnosilac zahtjeva, u toku provjere ispunjenosti kriterija, preduzme sve mjere u cilju ispunjavanja tih kriterija i o preduzetim mjerama obavijesti izdavaoca odobrenja.
(4) Ako bi zbog rezultata provjere obavljene u skladu sa članom 33. Odluke zahtjev vjerovatno mogao biti odbijen, izdavalac odobrenja, prije odbijanja zahtjeva, obavještava podnosioca zahtjeva o rezultatima provjere i daje mu mogućnost da u roku od 30 dana odgovori, pri čemu se rok od 120 dana za izdavanje AEO odobrenja prekida.
(5) Odbijanje zahtjeva za AEO odobrenje ne utiče na postojeće povoljne odluke donijete u pogledu podnosioca zahtjeva u skladu sa carinskim propisima, osim ako se donošenje tih povoljnih odluka zasniva na ispunjavanju kriterija za AEO odobrenje za koje je pri ispitivanju zahtjeva za AEO status utvrđeno da nisu ispunjeni.
(6) Odluka o odbijanju zahtjeva donosi se u pisanoj formi i mora, između ostalog, sadržavati obrazloženje razloga na osnovu kojih je donijeta. Odluka o odbijanju zahtjeva dostavlja se podnosiocu zahtjeva u roku iz st. (2) do (4) ovog člana.
Član 25.
(Važenje AEO odobrenja i praćenje ispunjenosti uvjeta i kriterija)
(1) AEO Odobrenje počinje važiti petog dana od dana donošenja.
(2) Rok važenja AEO odobrenja nije ograničen.
(3) Izdavalac odobrenja prati (nadzire) ispunjenost propisanih uvjeta i kriterija od strane imaoca odobrenja, u toku važenja odobrenja.
(4) Izdavalac odobrenja ponovo vrši procjenu ispunjenosti uvjeta i kriterija, odnosno ponovnu procjenu AEO odobrenja u sljedećim slučajevima:
a) kada je došlo do značajnijih promjena odgovarajućih propisa koje utiču na AEO odobrenje,
b) kada je to potrebno zbog osnovane sumnje da imalac odobrenja više ne ispunjava odgovarajuće uvjete i kriterije.
(5) Ako je AEO odobrenje izdato podnosiocu zahtjeva od čijeg osnivanja je proteklo manje od tri godine, u toku prve godine od izdavanja odobrenja vrši se strožiji nadzor.
(6) Pri provođenju postupka iz st. (3) i (4) ovog člana, primjenjuje se i član 33. st. (3) i (4) Odluke.
(7) Ne dovodeći u pitanje primjenu st. (1) do (6) ovog člana, izdavalac odobrenja redovno, jednom godišnje, kod nadležne organizacione jedinice UIO, naknadno provjerava da li imalac odobrenja ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, u kom slučaju se primjenjuje član 13. stav (2) ovog uputstva. Za navedenu naknadnu provjeru koristi se obrazac iz Priloga 2. ovog uputstva.
Član 26.
(Privremeno ukidanje AEO odobrenja)
(1) Izdavalac odobrenja privremeno ukida status ovlaštenog privrednog subjekta odnosno AEO odobrenje:
a) ako se utvrdi neusuglašenost, to jeste da se nisu poštovali uvjeti i kriteriji za izdavanje AEO odobrenja,
b) ako je protiv imaoca odobrenja pokrenut prekršajni ili krivični postupak u vezi sa povredom carinskih i/ili poreznih propisa.
(2) U slučaju iz stava (1) tačka b) ovog člana, izdavalac odobrenja može odlučiti da privremeno ne ukine AEO odobrenje ako smatra da je povreda carinskih i/ili poreznih propisa neznatna (zanemarljiva) u odnosu na broj ili obim carinskih postupaka imaoca odobrenja i ne dovodi u sumnju dobru vjeru imaoca odobrenja.
(3) Prije donošenja odluke o privremenom ukidanju, carinski organ obavještava imaoca odobrenja o rezultatu ponovne procjene. Imalac odobrenja ima pravo preduzeti sve neophodne mjere za otklanjanje uočenih nedostataka i/ili iznijeti svoj stav u roku od 30 dana od dana ovog obavještavanja.
(4) Izuzetno od stava (3) ovog člana, privremeno ukidanje AEO odobrenja primjenjuje se odmah, ako je to potrebno zbog vrste ili stepena prijetnje za bezbjednost i zaštitu građana, javnog zdravlja ili životne sredine.
(5) Ako imalac AEO odobrenja u roku od 30 dana iz stava (3) ovog člana ne otkloni nedostatke iz stava (1) tačka a) ovog člana, izdavalac odobrenja obavještava imaoca odobrenja da mu je AEO odobrenje privremeno ukinuto na period od 30 dana, čime mu omogućava da preduzme potrebne mjere za otklanjanje nedostataka, odnosno za uređivanje tog stanja.
(6) Ako je imalac AEO odobrenja izvršio djelo iz stava (1) tačka b) ovog člana, izdavalac odobrenja privremeno ukida AEO odobrenje za vrijeme trajanja sudskog postupka. O tome obavještava imaoca odobrenja.
(7) Ako imalac odobrenja nije bio u mogućnosti otkloniti nedostatke u roku od 30 dana, ali može pružiti dokaze da može ispuniti uvjete ako se period privremenog ukidanja produži, izdavalac odobrenja privremeno ukida AEO odobrenje za još 30 dana.
Član 27.
(Uticaj privremenog ukidanja AEO odobrenja)
(1) Privremeno ukidanje AEO odobrenja ne utiče na carinske postupke koji su već započeti prije privremenog ukidanja i još nisu završeni.
(2) Privremeno ukidanje ne utiče automatski na bilo koje odobrenje koje je bilo izdato bez obzira na AEO odobrenje, osim ako se razlozi privremenog ukidanja također odnose i na to odobrenje.
(3) Privremeno ukidanje ne utiče automatski na odobrenje za korištenje carinskog pojednostavljenja koje je bilo izdato na osnovu AEO odobrenja i za koje su uvjeti još uvijek ispunjeni.
(4) Ako je isto lice AEOC i AEOS te ako se, zbog neispunjavanja uvjeta iz člana 30. stav (1) tačka e) i l) Odluke, AEOC odobrenje privremeno ukida, AEOS odobrenje ostaje na snazi.
(5) Ako je isto lice AEOS i AEOC te ako se, zbog neispunjavanja uvjeta iz člana 32. Odluke, AEOS odobrenje privremeno ukida, AEOC odobrenje ostaje na snazi.
Član 28.
(Opoziv privremenog ukidanja AEO odobrenja)
(1) Ako je imalac odobrenja preduzeo potrebne mjere u cilju ispunjavanja uvjeta i kriterija koje kao ovlašteni privredni subjekt mora ispunjavati, izdavalac odobrenja opoziva privremeno ukidanje i o tome obavještava imaoca odobrenja. Privremeno ukidanje može se opozvati i prije isteka roka iz člana 36. st. (5) ili (7) Odluke.
(2) U slučaju iz člana 37. stav (5) Odluke izdavalac odobrenja koji je privremeno ukinuo odobrenje obnavlja opozvano odobrenje.
(3) Ako imalac odobrenja ne preduzme neophodne mjere u periodu privremenog ukidanja iz člana 36. st. (5) ili (7) Odluke, izdavalac odobrenja ukida AEO odobrenje.
Član 29.
(Zahtjev za privremeno ukidanje AEO odobrenja)
(1) Imalac odobrenja koji privremeno ne može ispuniti neki od kriterija iz člana 23. Odluke može od izdavaoca odobrenja zatražiti privremeno ukidanje statusa ovlaštenog privrednog subjekta odnosno AEO odobrenja. U tom slučaju, imalac odobrenja o tome obavještava izdavaoca odobrenja uz navođenje datuma kada će ponovo moći ispunjavati kriterije, kao i o svim mjerama koje planira preduzeti kako bi osigurao ispunjavanje uvjeta ili obaveza i o periodu potrebnom za preduzimanje tih mjera.
(2) Ako imalac odobrenja ne otkloni nedostatke u roku koji je naveo u svom obavještenju, izdavalac odobrenja može odobriti razumno produženje tog roka, pod uvjetom da je imalac odobrenja postupao u dobroj vjeri. U svim drugim slučajevima AEO odobrenje se ukida.
(3) Ako u periodu privremenog ukidanja lice kojem je privremeno ukinut status ovlaštenog privrednog subjekta ne preduzme zahtijevane mjere primjenjuje se član 40. Odluke.
Član 30.
(Ukidanje AEO odobrenja)
(1) Izdavalac odobrenja ukida AEO odobrenje:
a) ako imalac odobrenja ne preduzme mjere iz člana 38. stav (1) Odluke,
b) ako je imalac odobrenja izvršio teže povrede carinskih i/ili poreznih propisa i nema više pravo žalbe,
c) ako imalac odobrenja ne preduzme potrebne mjere u periodu privremenog ukidanja iz člana 39. Odluke,
d) na zahtjev imaoca odobrenja.
(2) U slučaju iz stava (1) tačka b) ovog člana, izdavalac odobrenja može odlučiti da ne ukine AEO odobrenje ako, imajući u vidu broj ili obim carinskih postupaka imaoca odobrenja, smatra da je povreda zanemarljiva i da ne dovodi u sumnju dobru vjeru imaoca odobrenja.
(3) Ukidanje AEO odobrenja počinje važiti narednog dana od dana dostavljanja odluke o ukidanju licu kojem je ukinut status ovlaštenog privrednog subjekta.
(4) Ako je isto lice AEOC i AEOS te ako se, zbog neispunjavanja uvjeta iz člana 30. stav (1) tačka e) i l) Odluke, AEOC odobrenje ukida, AEOS odobrenje ostaje na snazi.
(5) Ako je isto lice AEOS i AEOC te ako se, zbog neispunjavanja uvjeta iz člana 32. Odluke, AEOS odobrenje ukida, AEOC odobrenje ostaje na snazi.
(6) Privredni subjekt kojem je ukinuto AEO odobrenja ne može podnijeti novi zahtjev za izdavanje AEO odobrenja u roku od tri godine od dana ukidanja AEO odobrenja.
Član 31.
(Obavještenje o promjenama nakon izdavanja AEO odobrenja)
(1) Imalac odobrenja mora obavijestiti izdavaoca odobrenja o svim okolnostima koje nastanu poslije izdavanja odobrenja, a koje bi mogle uticati na daljnje važenje ili sadržaj odobrenja.
(2) Ako nadležni carinski organ ukine posebno odobrenje izdato ovlaštenom privrednom subjektu na osnovu njegovog AEO odobrenja za korištenje određenog carinskog pojednostavljenja iz čl. 198., 201., 206., 209., 213., 214., 220., 221. i 288. Odluke, on o tome obavještava izdavaoca odobrenja.
Član 32.
(Razmjena podataka)
(1) Izdavalac odobrenja obavještava Odjeljenje za analizu i upravljanje rizicima o izdavanju, izmjenama, ukidanju AEO odobrenja ili o privremenom ukidanju AEO odobrenja.
(2) Carinski organ može, uz prethodnu suglasnost ovlaštenih privrednih subjekata, javno objaviti na službenoj internet stranici spisak ovlaštenih privrednih subjekata, koji se redovno ažurira.
Član 33.
(Sastavni dio uputstva)
Sastavni dio ovog uputstva čine:
a) Prilog 1 – Obrazac Zahtjeva za provjeru izmirenja dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, iz člana 13. stav (1),
b) Prilog 2 – Obrazac Zahtjeva za naknadnu provjeru izmirenja dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, iz člana 25. stav (7).
Član 34.
(Stupanje na snagu)
Ovo uputstvo stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.
Broj 01-02-2-1034-13/22
12. augusta 2022. godine
Banja Luka
Direktor
Dr. Miro Džakula, s. r.
Službeni glasnik BiH, broj 57/22
Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje (“Službeni glasnik BiH“, broj 89/05) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi („Službeni glasnik BiH“, br. 32/02, 102/09 i 72/17), direktor Uprave za indirektno oporezivanje donosi UPUTSTVO O POSTUPKU KUĆNOG IZVOZNOG CARINJENJA GLAVA I – OPĆE ODREDBE Član 1. (1) Ovim uputstvom propisuje se procedura odobravanja postupka kućnog carinjenja pri izvozu (u daljnjem tekstu: kućno izvozno carinjenje) kao pojednostavljenog postupka, provođenje kućnog izvoznog carinjenja, te druga pitanja u vezi kućnog izvoznog carinjenja. (2) Kućno izvozno carinjenje može se, u skladu sa propisima iz člana 4. ovog uputstva koristiti za carinske postupke pri izvozu (u daljnjem tekstu: izvozni carinski postupci) i to za: trajni izvoz, za privremeni izvoz robe namijenjene ponovnom uvozu u nepromijenjenom stanju koji se odvija na redovnoj osnovi, za privremeni izvoz u okviru vanjske obrade i za izvoz ili ponovni izvoz kojim se završava postupak unutrašnje obrade. Član 2. Riječi koje su radi preglednosti u ovom uputstvu navedene u jednom rodu bez diskriminacije odnose se i na muški i na ženski rod. Član 3. Ako nije drugačije navedeno u ovom uputstvu, podrazumijeva se da svako upućivanje u ovom uputstvu na zakone i druge propise uključuje i izmjene i dopune tih zakona i drugih propisa koje su stupile na snagu do dana stupanja na snagu ovog uputstva i nakon tog dana. Član 4. Kućno izvozno carinjenje u carinskim postupcima iz člana 1. stav (2) ovog uputstva regulirano je: a) članom 88. Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 58/15) (u daljnjem tekstu: Zakon), b) čl. 184. do 191., čl. 201. do 204., čl. 209. do 211., čl. 214., čl. 215., čl. 217., čl. 221. do 226. i čl. 367. stav (1) Odluke o provođenju Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 13/19, 54/19, 21/20, 47/21, 49/21, 4/22 i 23/22) (u daljnjem tekstu: Odluka), ovisno na koji se izvozni carinski postupak odnosi kućno izvozno carinjenje i c) odredbama Zakona, Odluke i drugih carinskih propisa koje se odnose na popunjavanje carinske deklaracije. Član 5. (1) U svrhu ovog uputstva, pojedini izrazi i šifre imaju sljedeće značenje: a) “privredni subjekt“ znači lice koje je tokom svog poslovanja uključeno u aktivnosti koje su obuhvaćene carinskim propisima, b) “podnosilac zahtjeva“ znači lice (privredni subjekt) koje podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje, c) “odobrenje“ znači odobrenje kojim je određenom licu, u skladu sa carinskim propisima, odobreno korištenje kućnog izvoznog carinjenja, d) “odobreni izvoznik“ znači lice kojem je izdato odobrenje za kućno izvozno carinjenje, koje je i imalac odobrenja i korisnik tog postupka, e) “izdavalac odobrenja“ znači organizaciona jedinica UIO iz člana 11. stav (1) ovog uputstva koja izdaje odobrenje za kućno izvozno carinjenje, f) “odobreni prostor“ znači vlastiti prostor odobrenog izvoznika ili neko drugo odobrenjem odobreno mjesto, u kojem odobreni izvoznik stavlja robu u zahtijevani izvozni carinski postupak po odobrenom kućnom izvoznom carinjenju, g) “nadzorni carinski ured“ znači carinska ispostava koja je odobrenjem određena za nadzor i provođenje kućnog izvoznog carinjenja, shodno članu 179. stav (3) Zakona, nadležan za izvoz prema sjedištu ili prema mjestu u kojem se roba pakuje odnosno utovara za izvoz (vidi član 29. stav (2) ovog uputstva). Nadzorni carinski ured nadležna je za provođenje carinskih postupaka iz člana 1. stav (2) ovog uputstva za koje je odobreno kućno izvozno carinjenje, što uključuje i provjeru da li je na primjerku 3 izvozne carinske deklaracije potvrđen fizički istup robe iz carinskog područja Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) na propisani način, te da li su joj fizički dostavljene dopunske izvozne carinske deklaracije iz člana 28. ovog uputstva, h) “izlazni carinski ured“ znači carinski referat na graničnom prijelazu preko kojeg će roba po kućnom izvoznom carinjenju istupiti iz carinskog područja BiH, to jest carinska ured iz polja 29 izvozne carinske deklaracije, i) šifra “KUĆNO IZVOZ“ koristi se u izvoznoj carinskoj deklaraciji za označavanje postupka kućnog izvoznog carinjenja, j) “Grupa za kontrolu“ znači Grupa za kontrolu regionalnog centra nadležnog prema sjedištu podnosioca zahtjeva za kućno izvozno carinjenje, koja u predkontroli obavlja provjeru ispunjavanja uvjeta i kriterija po podnijetom zahtjevu prije izdavanja odobrenja, vrši praćenje imaoca odobrenja i obavlja provjere u ponovnoj procjeni odobrenja u skladu sa čl. 17. i 18. ovog uputstva, te obavlja naknadnu kontrolu tog postupka po izdatom odobrenju, k) “AEO“ znači ovlašteni privredni subjekt, l) “UIO“ znači Uprava za indirektno oporezivanje. (2) Drugi izrazi koji se koriste u ovom uputstvu, a kojima nije određeno značenje ovim uputstvom, imaju značenje koje im je određeno Zakonom i Odlukom. Član 6. (1) Postupak kućnog izvoznog carinjenja je pojednostavljeni postupak, prema kojem se roba može staviti u odobreni izvozni carinski postupak u odobrenom prostoru korisnika kućnog izvoznog carinjenja, na način određen čl. 21. do 29. ovog uputstva, bez obaveze neposrednog predočenja (dopremanja) robe carinskom uredu. Kod kućnog izvoznog carinjenja, roba se u odobrenom prostoru odobrenog izvoznika i pušta u odobreni izvozni carinski postupak za koji je prijavljena, s tim da roba mora biti na raspolaganju nadzornom carinskom uredu za određeno vrijeme radi omogućavanja njenog pregleda (kontrole), kada je, na osnovu analize rizika, isti određen. (2) Kod kućnog izvoznog carinjenja samo provođenje carinskih formalnosti ostaje nepromijenjeno, a radi se o promjeni mjesta predočenja robe i pojednostavljenoj carinskoj deklaraciji, koja je osnov za provođenje postupka kućnog izvoznog carinjenja. Dokumentarni i fizički pregled (uključujući i eventualno uzimanje uzoraka robe), kada je na osnovu analize rizika isti određen, obavlja se kao u redovnom (standardnom) postupku, samo je mjesto obavljanja tih carinskih formalnosti odobreni prostor korisnika kućnog izvoznog carinjenja u kojem se roba pušta u zahtijevani izvozni carinski postupak. Odredbe Zakona, Odluke i drugih propisa koji se odnose na postupak carinjenja, uključujući i izmjenu i dopunu i poništenje carinske deklaracije, primjenjuju se i na carinsku deklaraciju za kućno izvozno carinjenje. Član 7. (1) Ako roba za koju se traži kućno izvozno carinjenje podliježe nekoj od mjera trgovinske politike za izvoz (na primjer, na režimu “dozvole“) primjenjivoj u izvoznom carinskom postupku za koji se traži kućno izvozno carinjenje, uz zahtjev iz člana 11. ovog uputstva, podnosi se potrebna dozvola, ako postoji. Ako dozvola ne postoji, može se odobriti kućno izvozno carinjenje ako nema drugih smetnji za njegovo odobravanje, u kom slučaju se kućno izvozno carinjenje može koristiti u odobrenim izvoznim carinskim postupcima samo pod uvjetom ako korisnik istog, najkasnije u trenutku prijavljivanja robe po tom postupku ima potrebnu dozvolu za robu, a referentni podaci o toj dozvoli upisuju se u polje 44 izvozne carinske deklaracije iz člana 25. ovog uputstva. (2) Ako roba za koju se traži kućno izvozno carinjenje podliježe nekoj od inspekcijskih kontrola u vanjskotrgovinskom prometu primjenjivoj u izvoznom carinskom postupku za koji se traži kućno izvozno carinjenje, uz zahtjev iz člana 11. ovog uputstva, podnosilac zahtjeva podnosi, ako postoji, odluku nadležnog inspekcijskog kontrolnog organa (ovisno koja kontrola i carinski postupak za robu su u pitanju), kojom je određen način provođenja te kontrole kod kućnog izvoznog carinjenja. Ako takva odluka ne postoji, može se odobriti kućno izvozno carinjenje ako nema drugih smetnji za njegovo odobravanje, u kom slučaju se kućno izvozno carinjenje može koristiti u odobrenim izvoznim carinskim postupcima samo pod uvjetom ako korisnik istog, najkasnije u trenutku prijavljivanja robe po tom postupku ima za robu potrebno odobrenje ili suglasnost nadležnog inspekcijskog kontrolnog organa, o kojem se referentni podaci upisuju u polje 44 izvozne carinske deklaracije iz člana 25. ovog uputstva. Član 8. (1) Podnosilac zahtjeva koji ne ispunjava uvjet iz člana 9. stav (1) tačka c) ovog uputstva može imenovati zastupnika (špeditera), koji će, u njegovo ime i za njegov račun (neposredno zastupanje, čl. 5. i 6. Zakona), podnositi carinske deklaracije kod kućnog izvoznog carinjenja, na način propisan ovim uputstvom. (2) U slučaju iz stava (1) ovog člana: a) zastupnik mora biti registriran kod UIO (Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza) po osnovu obavljanja poslova međunarodne špedicije i da ima ovlaštenje o pristupu informacionom sistemu UIO za elektronsko podnošenje carinskih deklaracija. Izdavalac odobrenja provodi službenu provjeru ovih uvjeta, uz ispis provjere o registraciji kod UIO, b) podnosilac zahtjeva zaključuje ugovor sa zastupnikom, kojim jasno definiraju njihove međusobne obaveze i druga pitanja u vezi neposrednog zastupanja i odgovornosti u vezi tog zastupanja. (3) Odredbe ovog člana ne dovode u pitanje primjenu važećih kaznenih propisa prema zastupniku ako su se za to stekli propisani uvjeti. GLAVA II – UVJETI I KRITERIJI ZA IZDAVANJE ODOBRENJA ZA KUĆNO IZVOZNO CARINJENJE Član 9. (1) Podnosilac zahtjeva za izdavanje odobrenja za postupak kućnog izvoznog carinjenja mora ispunjavati sljedeće uvjete i kriterije: a) gdje je primjenjivo, da zahtjev nije podnijet prije isteka roka od jedne ili tri godine od ukidanja ili poništenja odobrenja za kućno carinjenje (u uvozu i/ili izvozu), kako je propisano članom 187. stav (5) Odluke. Izdavalac odobrenja u pogledu ovog uvjeta provodi provjeru u službenoj evidenciji, b) da je registriran u BiH i kod UIO (Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza) po osnovu obavljanja vanjskotrgovinskog prometa. Izdavalac odobrenja provodi službenu provjeru registracije kod UIO, uz ispis provjere, c) da je registriran kod UIO (Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza) po osnovu obavljanja poslova međunarodne špedicije i da ima ovlaštenje o pristupu informacionom sistemu UIO za elektronsko podnošenje carinskih deklaracija, osim u slučaju iz člana 8. ovog uputstva. Izdavalac odobrenja provodi službenu provjeru ovih uvjeta, uz ispis provjere o registraciji kod UIO, d) da u vrijeme podnošenja zahtjeva nije u postupku stečaja, o čemu, uz zahtjev, podnosi uvjerenje izdato od nadležnog suda, e) da su ispunjeni uvjeti i kriterij iz člana 29. Odluke (pridržavanje carinskih i poreznih propisa u prethodnom periodu) u pogledu toga da u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva nije izvršilo težu povredu ili ponovljene povrede carinskih i/ili poreznih propisa nijedno od sljedećih lica: podnosilac zahtjeva, njegovo odgovorno lice (sva lica upisana u rješenju o registraciji) i zaposleni zadužen za carinska pitanja kod podnosioca zahtjeva (u daljnjem tekstu: lice odgovorno za kućno izvozno carinjenje), o čemu, uz zahtjev, za svako navedeno lice podnosi uvjerenje izdato od nadležnog suda. Za navedena lica, provodi se i službena provjera u prekršajnoj bazi podataka u UIO, f) da su ispunjeni uvjeti i kriteriji iz člana 29. Odluke (pridržavanje carinskih i poreznih propisa) u pogledu toga da u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva nije izvršilo teže krivično djelo koje je u vezi sa privrednom djelatnosti podnosioca zahtjeva nijedno od sljedećih lica: podnosilac zahtjeva, njegovo odgovorno lice (sva lica upisana u rješenju o registraciji) i lice odgovorno za kućno izvozno carinjenje o čemu, uz zahtjev, za svako navedeno lice podnosi uvjerenje izdato od nadležnog suda, g) da su ispunjeni uvjeti i kriteriji iz člana 30. Odluke, koji se odnose na zadovoljavajući sistem vođenja poslovne evidencije, i prema potrebi, evidencije o prijevozu robe, koji omogućava efikasan nadzor postupka i provođenja carinske kontrole, naročito naknadne kontrole, što obuhvata i provjeru ispunjavanja kriterija (dodatnog) iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke, h) da zaposlena lica, koja su u spisku iz stava (3) ovog člana navedena kao lica odgovorna za kućno izvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva, a koja ne ispunjavaju kriterij iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke, poznaju carinske i druge propise primjenjive na carinske postupke iz člana 1. ovog uputstva za koje se traži kućno izvozno carinjenje i robu koja će biti predmet tih postupaka, o čemu se provjera provodi u skladu sa članom 14. stav (3) tačka j) ovog uputstva, i) da ima valjano odobrenje za izvozni postupak s ekonomskim dejstvom za koji traži kućno izvozno carinjenje (ako traži), te da poštuje pravila i uredno vodi odgovarajuću evidenciju u vezi sa tim postupkom, j) da nema neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, koje je UIO nadležna naplaćivati prema propisima iz oblasti indirektnog oporezivanja, o čemu izdavalac odobrenja provodi provjeru u skladu sa članom 13. ovog uputstva. (2) Uz zahtjev iz člana 11. ovog uputstva, podnosilac zahtjeva prilaže i spisak lica odgovornih za kućno izvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva. Osnovno je pravilo da su ta lica zaposlena kod podnosioca zahtjeva i da ispunjavaju kriterij propisan članom 30. stav (1) tačka l) i stav (2) Odluke (ispunjava praktične standarde za osposobljenost ili stručne kvalifikacije koje su direktno povezane sa aktivnostima koje se obavljaju). Kao dokaz o ispunjavanju tog kriterija, uz zahtjev, za svako od tih lica prilaže se, po izboru podnosioca zahtjeva, dokaz o stečenom praktičnom iskustvu u carinskim pitanjima od najmanje tri godine (na primjer, potvrda ili uvjerenje u kojem stoje podaci na kojim carinskim poslovima, kod kojeg privrednog subjekta (kod podnosioca zahtjeva i/ili drugog privrednog subjekta) i u kojem periodu je to iskustvo stečeno) ili dokaz o položenom stručnom ispitu za obavljanje špediterskih poslova (ovjerena kopija). (3) U slučaju da podnosilac zahtjeva nema zaposleno lice koje ispunjava dodatni kriterij iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke, takvo lice može biti i ugovorni partner koji ispunjava taj kriterij i sa kojim podnosilac zahtjeva zaključi poseban ugovor kojim obavljanje poslova u vezi kućnog izvoznog carinjenja kod njega povjerava ugovornom partneru (ti poslovi, zbog svoje prirode, nisu poslovi carinskog zastupanja u smislu čl. 5. i 6. Zakona u slučaju iz člana 8. ovog uputstva). Taj ugovorni partner, u spisku lica odgovornih za kućno izvozno carinjenje, pored zaposlenih lica odgovornih za kućno izvozno carinjenje koji ne ispunjavaju navedeni kriterij (ako ih ima predloženih u spisku), mora biti naveden kao lice odgovorno za kućno izvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva, sa naznakom da se radi o ugovornom partneru. U tom slučaju, uz navedeni spisak, prilaže se ugovor i neki od dokaza iz stava (2) ovog člana o ispunjavanju navedenog kriterija. Ugovorni partner također podliježe i provjerama uvjeta i kriterija iz člana 29. Odluke (vidi stav (1) tač. e) i f) ovog člana). (4) Ako je lice odgovorno za kućno izvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva ugovorni partner, kriterij iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke za ugovornog partnera smatra se ispunjenim ako je ugovorni partner odobrenog izvoznika imalac odobrenja AEOC ili imalac kombiniranog odobrenja (AEOF). Član 10. Kada podnosilac zahtjeva odnosno odobreni izvoznik, u slučaju iz člana 9. stav (3) ovog uputstva, koristi usluge ugovornog partnera za obavljanje poslova kućnog carinjenja kod njega, odgovornost za sve nepravilnosti i propuste koji mogu nastati korištenjem kućnog izvoznog carinjenja je na odobrenom izvozniku i njegovom zaposlenom koji je u odobrenju naveden kao lice odgovorno za kućno izvozno carinjenje. GLAVA III – ZAHTJEV I POSTUPAK IZDAVANJA ODOBRENJA ZA KUĆNO IZVOZNO CARINJENJE Član 11. (1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje podnosi se izdavaocu odobrenja. Izdavalac odobrenja je Sektor za carine u Središnjem uredu UIO. (2) Zahtjev se podnosi u pisanoj formi na obrascu iz Priloga 26. Odluke (opći i dopunski obrazac), popunjen u skladu sa Objašnjenjem datim u tom prilogu. Zahtjev mora sadržavati sve podatke i informacije potrebne za izdavanje odobrenja, uključujući i informaciju o načinu ovjere primjerka 3 izvozne carinske deklaracije, da li unaprijed ovjera praznog primjerka 3 u polju A pečatom nadzornog carinskog ureda i potpisom službenika te ispostave, ili ovjera posebnim pečatom i zahtijevani broj posebnih pečata u kom slučaju se, uz zahtjev, prilaže i izgled otiska posebnog pečata koji treba biti izrađen u skladu sa članom 225. stav (3) tačka b) Odluke i Prilogom 27. Odluke (u dva primjerka za svaki pečat). Podaci i informacije za koje nije predviđeno posebno polje u obrascu iz Priloga 26. Odluke, upisuju se u polje 14. tog Obrasca. (3) Shodno članu 184. stav (4) Odluke, privredni subjekt može podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje pod uvjetom da postoje zadovoljavajuće evidencije i postupci koji carinskom organu omogućavaju provođenje odgovarajuće carinske kontrole. (4) Podnosilac zahtjeva ima mogućnost da podnese jedan zahtjev za kućno izvozno carinjenje za više izvoznih carinskih postupaka, kao i za više prostora pogodnih za provođenje kućnog carinjenja koji su smješteni na područjima različitih nadzornih carinskih ureda, pri čemu u zahtjevu za svaki pojedinačni prostor navodi podatke: a) o licu odgovornom za kućno izvozno carinjenje, b) o nadzornom carinskom uredu. (5) Uz zahtjev, podnosilac zahtjeva podnosi sljedeće: a) rješenje o registraciji u BiH kod nadležnog suda, ovjerena kopija, b) dokumenta kojima dokazuje ispunjenost uvjeta i kriterija iz člana 9. stav (1) tač. d), e) i f) ovog uputstva, original ili ovjerena kopija, c) popis robe za koju se zahtijeva kućno izvozno carinjenje. Popis robe sadrži: redni broj, tarifni broj Carinske tarife BiH prema slijedu tarifnog broja (jedan redni broj odnosi se na jedan tarifni broj i može obuhvatati više trgovačkih naziva robe), trgovački naziv i opis robe, označenje izvozne zabrane, ograničenja ili neke druge trgovinske mjere i/ili inspekcijske kontrole pri izvozu koje se odnose na robu iz spiska i potpis i ovjeru podnosioca, u dva originalna primjerka, d) spisak lica odgovornih za kućno izvozno carinjenje koja će provoditi kućno izvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva odnosno odobrenog izvoznika, potpisan i ovjeren od strane podnosioca zahtjeva, u dva originalna primjerka. Spisak sadrži: ime i prezime lica odgovornih za kućno izvozno carinjenje, naziv radnog mjesta, odnosno poslova koje ta lica obavljaju kod podnosioca zahtjeva, za koji prostor je lice odgovorno za provođenje kućnog izvoznog carinjenja ako se zahtijeva da se roba prijavljuje po kućnom izvoznom carinjenju u više odobrenih prostora, broj telefona, faksa i adresa elektronske pošte tih lica, te podatke da li ispunjavaju kriterij iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke, uz naznaku i podataka o dokazima o tome koji se prilažu uz spisak (vidi član 9. stav (1) tačka h) i st. (2) do (4) ovog uputstva), e) odobrenje za postupak s ekonomskim dejstvom za koji se traži kućno izvozno carinjenje, kopija, f) interno uputstvo o provođenju kućnog izvoznog carinjenja kod podnosioca zahtjeva, u dva originalna primjerka, g) ugovor zaključen sa zastupnikom, u slučaju iz člana 8. ovog uputstva, dva originalna primjerka ili ovjerene kopije, h) ovlaštenje za neposredno zastupanje u provođenju kućnog izvoznog carinjenja, u slučaju iz člana 8. ovog uputstva, u dva originalna primjerka, i) odobrenje za status AEOC ili status AEOF, ako ima, kopija (vidi član 14. stav (7) ovog uputstva), j) sva druga dokumenta kojima raspolaže podnosilac zahtjeva, koja mogu biti od uticaja na rješavanje podnijetog zahtjeva (na primjer, dozvole nadležnih inspekcijskih organa, obavezujuća mišljenja o svrstavanju robe prema Carinskoj tarifi BiH, odobrenje za ovlaštenog izvoznika, odobrenje za kućno uvozno carinjenje, odobrenje za ovlaštenog primaoca, odobrenje za ovlaštenog pošiljaoca, odgovarajući važeći certifikati kao što je ISO i drugo). (6) Podnošenjem zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje podnosilac se obavezuje: a) da će carinskom organu, u cilju carinske kontrole robe i postupka, omogućiti neograničen pristup svom knjigovodstvenom sistemu, i ako je primjenjivo, svojim trgovinskim i prijevoznim evidencijama (fizički i/ili elektronski pristup), obezbijediti pogodan prostor za rad carinskog organa prilikom kontrole, te pri tom pružiti svu potrebnu pomoć, b) da će obezbijediti odgovarajuće prostorije za smještaj, istovar, pregled i uzimanje uzoraka robe, te za pregled prijevoznog sredstva. Član 12. (1) Nakon prijema zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje iz člana 1. ovog uputstva, izdavalac odobrenja, prije dostavljanja zahtjeva nadležnoj Grupi za kontrolu na postupanje, pored formalne provjere zahtjeva provodi i sljedeće provjere u vezi zahtjeva: a) prvo, u službenoj evidenciji, provjerava ispunjenost uvjeta iz člana 9. stav (1) tačka a) ovog uputstva, ako je primjenjiv taj uvjet, b) ako je provjera iz tačke a) pozitivna, provjerava da li podnosilac zahtjeva ispunjava uvjet iz člana 9. stav (1) tač. b), c) i d) ovog uputstva, c) ako je i provjera iz tačke b) pozitivna, kod nadležne organizacione jedinice UIO, provjerava da li podnosilac zahtjeva ispunjava uvjet iz člana 9. stav (1) tačka j) ovog uputstva (provjera izmirenja dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi). (2) Ako se u provjeri, izvršenoj u skladu sa članom 13. ovog uputstva, utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi po bilo kom osnovu u iznosu većem od iznosa iz stava (2) tog člana i podnosilac zahtjeva ne postupi u skladu sa članom 13. stav (3) tačka b) ovog uputstva, u tom slučaju, bez daljnje provjere ostalih uvjeta, izdavalac odobrenja odbija zahtjev. (3) Ako izdavalac odobrenja, u formalnoj provjeri zahtjeva, utvrdi da zahtjev nije podnijet na obrascu iz Priloga 26. Odluke i/ili da ne sadrži sve potrebne podatke, on u roku od 30 kalendarskih dana od prijema zahtjeva traži od podnosioca zahtjeva da mu, u roku koji mu za to odredi, dostavi zahtjev na navedenom obrascu i/ili odgovarajuće podatke i/ili informacije i nedostajuća dokumenta, navodeći razloge za svoj zahtjev, uz upozorenje na posljedice nedostavljanja. (4) Ako u provjeri zahtjeva utvrdi da je zahtjev uredan i da podnosilac zahtjeva ispunjava uvjet iz člana 9. stav (1) tač. a), b), c), d) i j) ovog uputstva, izdavalac odobrenja zahtjev, sa njegovim prilozima i obavljenim provjerama, putem Odsjeka za kontrolu, dostavlja nadležnoj Grupi za kontrolu na daljnje postupanje u skladu sa članom 14. ovog uputstva. Član 13. (1) Izdavalac odobrenja u provjeri uvjeta iz člana 9. stav (1) tačka j) ovog uputstva, kod nadležne organizacione jedinice UIO, koristi obrazac zahtjeva iz Priloga 1. ovog uputstva. (2) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u iznosu od 20,00 konvertibilnih maraka i manje, navedeni uvjet smatra se ispunjenim. (3) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u iznosu većem od iznosa iz stava (2) ovog člana, u tom slučaju, navedeni uvjet smatra se ispunjenim: a) ako je podnosiocu zahtjeva, prije podnošenja zahtjeva, u skladu sa propisima o indirektnom oporezivanju, rješenjem UIO odobreno odgođeno plaćanje ili plaćanje istih u ratama i da je, ako mu je odobreno plaćanje u ratama, izmirio iznose rata dospjelih za plaćanje do dana navedene provjere, b) ako podnosilac zahtjeva, u roku od 10 dana od dana prijema pisane obavijesti od izdavaoca odobrenja o neizmirenim dospjelim finansijskim obavezama koja sadrži i poziv da iste izmiri (uključujući i neizmirene dospjele obaveze u slučaju iz tačke a) ovog člana, prema potrebi), dostavi izdavaocu odobrenja dokaz da je dospjele obaveze izmirio bilo ranije ili nakon prijema navedene obavijesti. Član 14. (1) Grupa za kontrolu, po prijemu zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje u skladu sa članom 12. stav (4) ovog uputstva, vrši predkontrolu podnijetog zahtjeva u kojoj provjerava uvjete i kriterije koje podnosilac zahtjeva, shodno čl. 184., 185., 186. i 187. st. (2) i (5) Odluke i članu 9. ovog uputstva, mora ispuniti za traženo kućno izvozno carinjenje, ovisno za koje izvozne carinske postupke traži to pojednostavljenje. (2) Grupa za kontrolu kod nadležnih organizacionih jedinica UIO obavlja sljedeće provjere: a) da li se privremeni izvoz odvija na redovnoj osnovi (u protivnom nema ekonomske opravdanosti za izdavanje odobrenja),ako se zahtjev za odobrenje za kućno izvozno carinjenje odnosi na privremeni izvoz robe namijenjene vraćanju u nepromijenjenom stanju, b) u prekršajnoj bazi podataka u UIO za sva lica iz člana 9. stav (1) tačka e) ovog uputstva, c) radi ocjene podnosioca zahtjeva u dosadašnjem provođenju carinskih postupaka: 1) pribavlja mišljenje nadzornog carinskog ureda o dosadašnjem radu, odnosno pouzdanosti podnosioca zahtjeva, a po potrebi i mišljenje nekih drugih carinskih ureda kod kojih je podnosilac zahtjeva imao učestale carinske postupke za koje traži kućno izvozno carinjenje, 2) cijeni nepravilnosti iz dosadašnjih carinjenja (zapisnike nadzornog carinskog ureda ili drugih ured iz alineje 1) ove tačke o njenim nalazima, odnosno nepravilnostima od strane podnosioca zahtjeva u vezi carinskih postupaka), 3) cijeni nalaze iz zapisnika Grupe za kontrolu o dosadašnjim naknadnim kontrolama kod podnosioca zahtjeva, te da li su eventualne nepravilnosti utvrđene u tim kontrolama otklonjene i da li podnosilac zahtjeva poštuje nalaze u vezi naknadnih kontrola, 4) uzima u obzir podatke o podnosiocu zahtjeva iz evidencije Odjeljenja za analizu i upravljanje rizicima, d) da li podnosilac zahtjeva ima odobrenje za postupak s ekonomskim dejstvom za koji traži kućno izvozno carinjenje i da li poštuje obaveze koje proizilaze iz tog odobrenja i e) druge provjere za koje ocijeni potrebnim u svrhu utvrđivanja ispunjavanja uvjeta i kriterija za izdavanje odobrenja po konkretnom zahtjevu. (3) Provjera kod podnosioca zahtjeva od strane Grupe za kontrolu obuhvata sljedeće: a) obavlja predkontrolu kao da se radi o redovnoj naknadnoj kontroli, pri čemu u obzir uzima reprezentativno vrijeme i broj transakcija, te ako se pri tome otkriju nepravilnosti potrebno je povećati broj kontroliranih carinskih deklaracija za one rizike kod kojih su nepravilnosti otkrivene kako bi se dobila realnija slika, b) provjeru tačnosti podataka navedenih u zahtjevu, c) provjeru ispunjavanja uvjeta i kriterija iz člana 29. Odluke (pridržavanje carinskih i poreznih propisa u prethodnom periodu) i to u pogledu onog i za sva lica kako je navedeno u članu 9. stav (1) tač. e) i f) ovog uputstva. Pri tome, u pogledu provjere povrede carinskih i/ili poreznih propisa, pored podataka iz dostavljenih uvjerenja iz člana 11. stav (5) tačka b) ovog uputstva i informacija do kojih dođe u provjeri kod podnosioca zahtjeva, uzima u obzir i rezultate provjere u prekršajnoj bazi podataka u UIO provedene u skladu sa stavom (2) tačka b) ovog člana (vidi i član 29. stav (2) Odluke), d) provjeru ispunjavanja uvjeta i kriterija iz člana 30. Odluke, koji se odnose na zadovoljavajući sistem vođenja poslovne evidencije, i prema potrebi, evidencije o prijevozu robe. Ova provjera obuhvata i provjeru dodatnog kriterija propisanog članom 30. stav (1) tačka l) i stav (2) Odluke (ispunjavanje praktičnih standarda za osposobljenost ili stručnih kvalifikacija (vidi član 9. stav (1) tačka h) i st. (2) do (4) ovog uputstva), e) provjeru da li podnosilac zahtjeva ima uspostavljen sistem koji garantira pravilno svrstavanje robe po Carinskoj tarifi BiH, utvrđivanje carinske vrijednosti i porijekla robe, f) da li poštuje uvjete, pravila i obaveze koje proizilaze iz drugih vrsta odobrenih pojednostavljenja odnosno iz drugih carinskih odobrenja koja su izdata podnosiocu zahtjeva, g) provjeru da li ima uspostavljen sistem kontrole angažiranih prijevoznika u smislu poštivanja propisa, h) provjeru da li je interno uputstvo podnosioca zahtjeva o provođenju kućnog izvoznog carinjenja (na primjer faze odvijanja tog postupka, te ko i kada iste obavlja i drugo), kao i ugovor sa zastupnikom i ovlaštenje o neposrednom zastupanju u slučaju iz člana 8. ovog uputstva, u skladu i sa važećim carinskim propisima i ovim uputstvom (uz dopuštenost da podnosilac zahtjeva, u okviru tog dokumenta, interno organizuje način izvođenja navedenog pojednostavljenja), i) provjeru evidencija koje omogućavaju praćenje toka robe, uključujući prethodne carinske postupke, te provjeru pristupa i raspoloživost evidencija i drugih dokumenata, osim ako su ova pitanja obuhvaćena u okviru provjere uvjeta i kriterija iz člana 30. Odluke, j) usmenim putem, obavlja provjeru znanja zaposlenih lica odgovornih za kućno izvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva navedenih u članu 9. stav (1) tačka h) ovog uputstva. Provjera znanja obuhvata provjeru poznavanja carinskih i drugih propisa primjenjivih na kućno izvozno carinjenje, na carinske postupke iz člana 1. ovog uputstva za koje se traži kućno izvozno carinjenje i na robu koja će biti predmet tih postupaka, kao i poznavanje mjera kojima podliježe takva roba, te poznavanje svih obaveza koje podnosilac zahtjeva preuzima i koje je obavezan ispuniti, k) provjeru pristupa prostoru u kojem se namjerava predočenje robe, l) provjeru navedenu u stavu (2) tačka a) ovog člana, m) u samom postupku predkontrole uzima u obzir i sva ostala pitanja koja su vezana za primjenu carinskih propisa i drugih propisa primjenjivih na robu i carinske postupke za koje se traži kućno izvozno carinjenje. (4) Ako od osnivanja podnosioca zahtjeva nisu protekle tri godine prije podnošenja zahtjeva, ispunjenost uvjeta i kriterija za traženo kućno izvozno carinjenje ocjenjuje se na osnovu raspoloživih dokumenata i podataka. (5) Shodno članu 33. stav (5) i članu 187. stav (3) Odluke, u provjeri uvjeta i kriterija iz čl. 29. i 30. Odluke, uzimaju se u obzir posebne karakteristike privrednog subjekta podnosioca zahtjeva, posebno da li je u pitanju malo i srednje privredno društvo. (6) U predkontroli podnijetog zahtjeva, Grupa za kontrolu može od podnosioca zahtjeva, pored podataka navedenih u zahtjevu i dokumenata priloženih uz zahtjev, zatražiti dopunu podataka i dokumenata ili evidencija (uz ostavljanje roka za to), ako to ocijeni potrebnim radi utvrđivanja činjenica koje mogu biti od uticaja na donošenje odluke u vezi podnijetog zahtjeva, odnosno utvrđivanja ispunjavanja uvjeta i kriterija za kućno izvozno carinjenje. (7) Ako je podnosilac zahtjeva lice koje je imalac odobrenja AEOC ili imalac kombiniranog odobrenja (AEOF) iz člana 23. stav (1) tačka a) ili stav (3) Odluke, smatra se da su uvjeti i kriteriji iz čl. 29. i 30. Odluke ispunjeni. Stoga, u tom slučaju, uvjete i kriterije koji su provjeravani u predkontroli zahtjeva za AEO ne treba ponovo provjeravati u predkontroli zahtjeva za kućno izvozno carinjenje. Provjeravaju se samo uvjeti i kriteriji koji nisu provjeravani u postupku izdavanja odobrenja AEOC ili odobrenja AEOF. Član 15. (1) Grupa za kontrolu, nakon obavljene predkontrole zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje u skladu sa članom 14. ovog uputstva, sačinjava zapisnik najkasnije u roku od 10 radnih dana od dana prijema zahtjeva od strane izdavaoca odobrenja, u koji unosi sve provjere koje je obavila i rezultate tih provjera. U zapisniku, izdvojeno na kraju, Grupa za kontrolu, na osnovu izvršenih provjera i shodno rezultatima tih provjera, navodi mišljenje da li su ispunjeni ili ne uvjeti i kriteriji za odobravanje kućnog izvoznog carinjenja za tražene izvozne carinske postupke. Ako utvrdi da uvjeti i kriteriji, odnosno neki od uvjeta ili kriterija nisu ispunjeni, u zapisniku navodi uvjete i kriterije koji su u pitanju kao i obrazloženje razloga o neispunjavanju istih i na koje se tražene izvozne carinske postupke odnose. Zapisnik sačinjava u tri primjerka, od kojih jedan primjerak dostavlja podnosiocu zahtjeva radi obavještavanja o rezultatima provjere i daje mu mogućnost da se na isti može izjasniti, uz određivanje roka za to, u kojem roku podnosilac zahtjeva može otkloniti uočene nepravilnosti i/ili iznijeti svoj stav. (2) Dostavljeno izjašnjenje podnosioca zahtjeva na zapisnik iz stava (1) ovog člana, Grupa za kontrolu sagledat će odmah i ocijeniti opravdanost iznijetih navoda. Nakon toga, ili po proteku roka određenog za izjašnjenje ako podnosilac zahtjeva nije dostavio izjašnjenje, konačni zapisnik o provjeri, koji uključuje i konačno mišljenje o ispunjavanju uvjeta i kriterija, sa svim prilozima i dokumentiranim provjerama, dostavlja izdavaocu odobrenja najkasnije do isteka tri radna dana od dana prijema izjašnjenja podnosioca zahtjeva ili od dana isteka roka za izjašnjenje ako podnosilac zahtjeva nije dostavio izjašnjenje. Jedan primjerak tog zapisnika dostavlja i podnosiocu zahtjeva. Ako Grupa za kontrolu u konačnom zapisniku daje negativno mišljenje, u tom zapisniku navodi koji uvjeti i kriteriji nisu ispunjeni, obrazloženje razloga o neispunjavanju istih i na koje tražene izvozne carinske postupke se odnose, te o istima dostavlja raspoložive dokaze. (3) Ne dovodeći u pitanje obavezu ispunjavanja drugih uvjeta i kriterija za kućno izvozno carinjenje od strane podnosioca zahtjeva, Grupa za kontrolu ne može dati mišljenje da podnosilac zahtjeva ispunjava uvjete i kriterije za traženo kućno izvozno carinjenje ako u provjeri procijeni da: a) nisu ispunjeni uvjeti i kriteriji iz člana 29. Odluke (ako procijeni da je podnosilac zahtjeva ili neko drugo lice iz člana 29. stav (1) Odluke izvršilo težu povredu ili ponovljene povrede carinskih i/ili poreznih propisa ili teže krivično djelo koje je u vezi sa privrednom djelatnosti podnosioca zahtjeva), ili b) nisu ispunjeni uvjeti i kriteriji iz člana 30. Odluke. (4) U slučaju kada Grupa za kontrolu, istovremeno ili prije okončanja započete predkontrole kod podnosioca zahtjeva u skladu sa članom 14. ovog uputstva, pored zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje, primi i zahtjev za kućno uvozno carinjenje, zahtjev za ovlaštenog pošiljaoca i/ili zahtjev za ovlaštenog primaoca istog podnosioca, tada istovremeno kod podnosioca zahtjeva vrši predkontrolu po svim podnijetim zahtjevima. Ako je istovremeno podnijet zahtjev za AEO i zahtjev za pojednostavljene postupke, provjeru zahtjeva u predkontroli treba koordinirati kako se ne bi udvostručile kontrole u isto vrijeme, a na kraju se sačinjavaju zasebni zapisnici o obavljenoj predkontroli svih zahtjeva. (5) Ako je Grupa za kontrolu ranije kod podnosioca zahtjeva vršila predkontrolu po nekom drugom osnovu (na primjer, za kućno uvozno carinjenje, ovlaštenog primaoca i/ili ovlaštenog pošiljaoca), u sačinjavanju zapisnika i davanju mišljenja po zahtjevu za kućno izvozno carinjenje, može uzeti u obzir rezultate te kontrole ukoliko nije proteklo šest mjeseci od izvršene kontrole, bez ponovnog vršenja fizičke kontrole kod podnosioca zahtjeva ako to ocijeni dovoljnim, što, prema potrebi, ne isključuje određenu dokumentarnu provjeru zahtjeva. U navedenom slučaju ne isključuje se ovlaštenje Grupe za kontrolu da ipak izvrši predkontrolu zahtjeva u skladu sa članom 14. ovog uputstva ako to smatra potrebnim. (6) U slučaju iz člana 14. stav (7) ovog uputstva potrebno je sačiniti zapisnik o predkontroli zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje, pri čemu se treba voditi zapisnikom o obavljenoj predkontroli u postupku izdavanja odobrenja AEOC ili AEOF (оvisno koji status AEO je u pitanju) u pogledu onih uvjeta i kriterija koji su provjereni u predkontroli zahtjeva za status AEO. Član 16. (1) Po podnijetom zahtjevu za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje iz člana 11. ovog uputstva, izdavalac odobrenja donosi i dostavlja podnosiocu zahtjeva odobrenje ili obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja, u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (2) Zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje, bez daljnje provjere ostalih uvjeta i kriterija, odbija se: a) ako nije ispunjen bilo koji od uvjeta iz člana 9. stav (1) tač. a), b), c), d) i j) ovog uputstva, b) ako zahtjev nije podnijet na obrascu iz Priloga 26. Odluke ni nakon što je to zatraženo od podnosioca zahtjeva, c) ako je zatražena dopuna zahtjeva, a podnosilac zahtjeva tražene podatke i/ili informacije i dokumenta nije dostavio u roku za dopunu određenom od strane izdavaoca odobrenja. (3) Ako je zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje dostavljen Grupi za kontrolu na predkontrolu u skladu sa članom 14. ovog uputstva, odluka po podnijetom zahtjevu donosi se nakon dostavljanja zapisnika Grupe za kontrolu iz člana 15. ovog uputstva. (4) Ako je Grupa za kontrolu, nakon obavljene predkontrole zahtjeva, dala mišljenje da podnosilac zahtjeva ispunjava uvjete i kriterije za odobravanje kućnog izvoznog carinjenja, podnosiocu zahtjeva izdaje se odobrenje za kućno izvozno carinjenje za izvozne carinske postupke za koje ispunjava uvjete i kriterije. (5) Odobrenje za kućno izvozno carinjenje izdaje se na obrascu iz Priloga 26. Odluke, u koji, pored elemenata sadržanih u tom obrascu, treba unijeti i: druge relevantne informacije u vezi odobrenog kućnog izvoznog carinjenja, obrazloženje, informaciju o naplati eventualno propisane administrativne takse, pouku o pravnom lijeku iza koje se navode i prilozi uz odobrenje, kao i kome se odobrenje dostavlja. Ako žalba ne odlaže izvršenje odobrenja, to se, s pozivom na odredbu propisa koji to predviđa, navodi u odobrenju. Odobrenje se može dopuniti i dodatnom klauzulom o dužnosti imaoca odobrenja o kontinuiranom ispunjavanju uvjeta i kriterija i u toku važenja odobrenja, te poštovanju svih propisa i ispunjavanju obaveza koje proizilaze iz odobrenog postupka kućnog izvoznog carinjenja, kao i drugim neophodnim klauzulama. (6) Odobrenje se izdaje na neodređeno vrijeme i važi sve dok odobreni izvoznik kao imalac tog odobrenja ispunjava uvjete i kriterije, odnosno do privremenog ukidanja ili do ukidanja odobrenja. Odobrenje počinje važiti od dana navedenog u odobrenju. (7) Po jedan primjerak odobrenja dostavlja se imaocu odobrenja, Odsjeku za kontrolu u Središnjem uredu UIO, Sektoru za informacione tehnologije, Odjeljenju za analizu i upravljanje rizicima, nadzornom carinskom uredu navedenom u odobrenju, Grupi za kontrolu u regionalnom centru prema sjedištu imaoca odobrenja. (8) Odobrenje se može koristiti samo za robe navedene u odobrenju, odnosno u popisu robe koji je sastavni dio odobrenja ili u popisu robe ažuriranom u skladu sa stavom (10) tačka a) ovog člana nakon izdavanja odobrenja. (9) Ako se odobrenje odnosi na kućno izvozno carinjenje u okviru određenog izvoznog postupka s ekonomskim dejstvom isto se, neovisno što se izdaje na neodređeno vrijeme, može koristiti za kućno izvozno carinjenje u tom postupku samo za vrijeme važenja odgovarajućeg odobrenja za postupak s ekonomskim dejstvom koji je u pitanju i za robu za koju je odobren taj postupak s ekonomskim dejstvom. Ako je za taj izvozni postupak s ekonomskim dejstvom izdato novo odobrenje (koje odobreni izvoznik dostavlja nadzornom carinskom uredu), tada se, bez izmjene ili dopune odobrenja, može koristiti kućno izvozno carinjenje u okviru tog postupka s ekonomskim dejstvom. (10) Izmjena ili dopuna odobrenja ne vrši se u slučaju kada, nakon izdavanja odobrenja, dođe do promjene: a) popisa robe, u kom slučaju, odobreni izvoznik nadzornom carinskom uredu dostavlja ažuriran popis robe, u dva primjerka, koji mora sadržavati broj i datum iz njegove evidencije i njegovu ovjeru, te označenje da li je prvi ili neki drugi po redu ažurirani popis robe. Nadzorni carinski ured vrši ovjeru ažuriranog popisa robe, u koju upisuje: puni broj i datum odobrenja, broj i datum ovjere, potpis i otisak službenog pečata, nakon čega jedan primjerak popisa vraća imaocu odobrenja, a drugi zadržava u službenoj evidenciji uz odnosno odobrenje, b) zastupnika imaoca odobrenja u slučaju iz člana 8. ovog uputstva, u kom slučaju, odobreni izvoznik nadzornom carinskom uredu dostavlja ugovor zaključen sa novim zastupnikom i ovlaštenje za neposredno zastupanje kod kućnog izvoznog carinjenja, koje provjerava taj ured. (11) Zahtjev se odbija i u slučaju kada u predkontroli zahtjeva, provedenoj shodno članu 14. ovog uputstva, Grupa za kontrolu utvrdi: a) da nisu ispunjeni uvjeti i kriteriji iz čl. 29. ili 30. Odluke (vidi član 15. stav (3) ovog uputstva), ili b) da nije ispunjen bilo koji drugi uvjet ili kriterij za kućno izvozno carinjenje. (12) Izdavalac odobrenja, nakon izdatog odobrenja: a) evidentira odobrenje u registar odobrenja u informacionom sistemu UIO (ako postoji), b) vodi evidenciju o izdatim odobrenjima, koja najmanje sadrži: podatke o imaocu odobrenja uključujući i njegov I.B., podatke o statusu AEO (ako ga ima), UP I osnovni broj i datum donošenja odobrenja (kao i UP I osnovni broj i datum svake odluke o izmjeni i/ili dopuni odobrenja), naziv i šifra nadzornog carinskog ureda, naziv i šifra carinskih postupaka za koje je izdato odobrenje, osnovni broj UP I i datum rješenja o privremenom ukidanju, o opozivu privremenog ukidanja i o ukidanju, period privremenog ukidanja, datum stupanja na snagu ukidanja odobrenja, podatak da li je privremeno ukidanje i ukidanje po službenoj dužnosti ili na zahtjev imaoca odobrenja i napomene. GLAVA IV – PRAĆENJE I PONOVNA PROCJENA ODOBRENJA Član 17. (1) Shodno članu 184. st. (6) i (7) Odluke, odobreni izvoznik mora: a) i dalje u toku važenja odobrenja ispunjavati uvjete i kriterije propisane za kućno izvozno carinjenje i obaveze koje proizilaze iz odobrenja, ne dovodeći u pitanje njegove obaveze kao deklaranta i pravila koja uređuju nastanak carinskog duga odnosno duga, b) obavijestiti izdavaoca odobrenja o svim činjenicama koje nastanu poslije izdavanja odobrenja, a koje mogu uticati na daljnje važenje ili sadržaj odobrenja. (2) Redovno praćenje ispunjavanja uvjeta i kriterija osnovna je obaveza i odgovornost odobrenog izvoznika, i to treba biti dio njegovog sistema unutrašnje kontrole. Odobreni izvoznik treba biti sposoban pokazati kako obavlja praćenje i prikazati rezultate. Odobreni izvoznik treba pregledati svoje postupke, rizike i sisteme kako bi oni odražavali sve bitne promjene u njegovim postupcima. Izdavalac odobrenja treba biti obaviješten o tim promjenama. (3) Grupa za kontrolu i nadzorni carinski ured (svako u okviru svog djelokruga rada), kontinuirano prate uvjete i kriterije koje odobreni izvoznik treba ispunjavati i tokom važenja odobrenja i kontinuirano prate ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz odobrenja kroz praćenje utvrđenih rizika navedenih u zapisniku o predkontroli, nasumične provjere carinskih deklaracija, kroz naknadnu carinsku kontrolu odobrenog izvoznika u pogledu pravilnosti provođenja kućnog izvoznog carinjenja ili naknadnu carinsku kontrolu odobrenog izvoznika po drugom osnovu, korištenjem svih dostupnih baza podataka i analizom raspoloživih podataka iz tih baza i/ili podataka do kojih dođu u suradnji sa drugim organizacionim jedinicama UIO i suradnji sa drugim organima, kroz provođenje carinskih postupaka, kroz nadzor kućnog izvoznog carinjenja i drugo. Sve mjere provjere potrebno je evidentirati kroz sažete kontrolne zapisnike, te izbjegavati dupliranje provjera. (4) Grupa za kontrolu i nadzorni carinski ured, ako u toku praćenja dođe do saznanja da odobreni izvoznik više ne ispunjava neki ili neke od uvjeta i kriterija, bez odlaganja o tome obavještavaju izdavaoca odobrenja dostavljanjem zapisnika i raspoloživih dokaza. (5) Kada bilo koji drugi carinski ured, u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, dođe do saznanja da odobreni izvoznik više ne ispunjava neki ili neke uvjete i kriterije, bez odlaganja o tome obavještava izdavaoca odobrenja dostavljanjem zapisnika i raspoloživih dokaza. (6) Ako je odobrenje izdato licu od čijeg osnivanja je proteklo manje od tri godine, u toku prve godine od izdavanja odobrenja vrši se strožiji nadzor, uključujući i provjeru ispunjavanja uvjeta i kriterija. (7) Cilj praćenja je rano otkrivanje bilo koje naznake neusklađenosti odnosno nepoštovanja propisa i treba obezbijediti hitno djelovanje ako se otkriju poteškoće ili nepoštovanje propisa. Član 18. (1) Shodno članu 184. stav (8) Odluke, izdavalac odobrenja ponovo vrši procjenu ispunjavanja uvjeta i kriterija, odnosno ponovnu procjenu odobrenja, u sljedećim slučajevima: a) kada je došlo do značajnijih promjena odgovarajućih propisa koje utiču na odobrenje, b) kada je to potrebno zbog osnovane sumnje da odobreni izvoznik više ne ispunjava odgovarajuće uvjetei kriterije. (2) U slučaju iz stava (1) tačka b) ovog člana, ponovnu procjenu ispunjenosti uvjeta i kriterija, odnosno ponovnu procjenu odobrenja izdavalac odobrenja određuje kada osnovana sumnja da odobreni izvoznik više ne ispunjava odgovarajuće uvjete i kriterije proizilazi iz: a) rezultata praćenja odobrenog izvoznika, prema članu 17. ovog uputstva, b) informacija bilo kojeg drugog carinskog ureda o otkrivanju osnovane sumnje da odobreni izvoznik više ne ispunjava odgovarajuće uvjete i kriterije, c) informacija koje je dostavio odobreni izvoznik u skladu sa članom 17. stav (1) ovog uputstva ili d) informacija koje je dostavio drugi organ. (3) Ponovna procjena može se razlikovati od slučaja do slučaja. Ponovnom procjenom provjeravaju se samo novonastale okolnosti ili informacije koje mogu uticati na važnost odobrenja. Prije početka ponovne procjene, izdavalac odobrenja, za svaki pojedinačni slučaj, određuje obim provjere (da li je potrebno ponovno procijeniti sve uvjete i kriterije ili samo relevantne uvjete i kriterije za koje postoji osnovana sumnja na nepoštovanje odnosno da nisu usklađeni, uzimajući u obzir razloge za pokretanje ponovne procjene) i zakonski osnov ponovne procjene. (4) Ako se odobrenje ponovno procjenjuje zbog osnovane sumnje u neispunjavanje relevantnih uvjeta i kriterija, tada se procjenjuju konkretni uvjeti i kriteriji na čije neispunjavanje se sumnja. (5) Ako se odobrenje ponovno procjenjuje zbog promjena u relevantnom zakonodavstvu procjenjuju se isključivo novi i izmijenjeni uvjeti i kriteriji. (6) Ponovnu procjenu odobrenja, u skladu sa obimom provjere određenog od strane izdavaoca odobrenja, provodi Grupa za kontrolu. Ako tokom ponovne procjene, Grupa za kontrolu otkrije da je potrebno ponovno provjeriti i neki ili i sve druge uvjete i kriterije koji nisu obuhvaćeni obimom provjere određenog od strane izdavaoca odobrenja, obavit će provjere i za te uvjete i kriterije. Postupak ponovne procjene ne podrazumijeva nužno pregled odnosno provjeru u prostorijama odobrenog izvoznika. Metod ponovne procjene ovisi od uvjeta i kriterija koji se provjeravaju, te je stoga ponovnu procjenu moguće obaviti samo na osnovu provjere dokumenata (iz službenih prostorija i u komunikaciji sa odobrenim izvoznikom) ili, prema potrebi, na osnovu provjere dokumenata u kombinaciji sa posjetom odobrenom izvozniku. (7) Grupa za kontrolu o ponovnoj procjeni iz stava (6) ovog člana sačinjava zapisnik. U pogledu dokumentacije i zapisnika treba primijeniti sličan pristup kao i prilikom prvobitne kontrole (predkontrole) u postupku izdavanja odobrenja. Grupa za kontrolu u zapisniku, pored rezultata ponovne procjene, navodi i predloženu naknadnu aktivnost (na primjer, ovisno od situacije, privremeno ukidanje ili ukidanje odobrenja ili mjere koje odobreni izvoznik treba preduzeti (i rokove) radi otklanjanja uočenih nedostataka, a u cilju usklađenosti sa propisima). (8) Izdavalac odobrenja obavještava odobrenog izvoznika o rezultatima ponovne procjene odobrenja. (9) Ne dovodeći u pitanje primjenu st. (1) do (8) ovog člana, izdavalac odobrenja redovno, jednom godišnje, kod nadležne organizacione jedinice UIO, naknadno provjerava da li odobreni izvoznik ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, u kom slučaju se primjenjuje član 13. st. (2) i (3) ovog uputstva. Za navedenu naknadnu provjeru koristi se obrazac iz Priloga 2. ovog uputstva. Član 19. (1) Na zahtjev odobrenog izvoznika, ili na osnovu rezultata ponovne procjene odobrenja, ili kada su na drugi način utvrđene nepravilnosti koje dovode do privremenog ukidanja odobrenja, izdavalac odobrenja privremeno ukida odobrenje. (2) Slučajevi privremenog ukidanja odobrenja, uključujući i privremeno ukidanje po zahtjevu odobrenog izvoznika, te postupak i pravne posljedice privremenog ukidanja odobrenja regulirani su čl. 188. i 190. Odluke. (3) Opoziv privremenog ukidanja odobrenja reguliran je članom 189. Odluke. Opoziv privremenog ukidanja izdavalac odobrenja završava rješenjem. Izvorno izdato odobrenje ponovo je valjano. Član 20. (1) Odobrenje za postupak kućnog izvoznog carinjenja, shodno članu 191. stav (1) Odluke, ukida se u sljedećim slučajevima: a) ako odobreni izvoznik ne otkloni nedostatke iz člana 188. stav (4) Odluke, b) ako odobreni izvoznik ne otkloni nedostatke iz člana 190. stav (1) Odluke, c) ako je odobreni izvoznik ili drugo lice iz člana 29. stav (1) Odluke izvršilo težu povredu ili ponovljene povrede carinskih i/ili poreznih propisa i nemaju više pravo na žalbu, d) na zahtjev odobrenog izvoznika. (2) U slučaju iz stava (1) tačka c) ovog člana, izdavalac odobrenja, shodno članu 191. stav (2) Odluke, može odlučiti da ne ukine odobrenje za postupak kućnog izvoznog carinjenja, ako smatra da je povreda propisa zanemarljiva u odnosu na broj ili obim carinskih postupaka odobrenog izvoznika i da ne dovodi u sumnju dobru vjeru odobrenog izvoznika. (3) Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 191. Odluke, odobrenje se ukida i: a) u slučaju kada se u naknadnoj provjeri, provedenoj u skladu sa članom 18. stav (9) ovog uputstva, utvrdi da odobreni izvoznik ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi i odobreni izvoznik ne postupi u skladu sa članom 13. stav (3) tačka b) ovog uputstva. U tom slučaju, izdavalac odobrenja po službenoj dužnosti pokreće postupak za ukidanje odobrenja, b) u slučaju iz člana 14. Zakona. (4) Shodno članu 187. stav (5) Odluke, licu kojem je ukinuto odobrenje za kućno carinjenje, uključujući i ukidanje u skladu sa članom 14. Zakona, ne može se izdati novo odobrenje za kućno izvozno carinjenje prije isteka godine dana od dana ukidanja odobrenja, odnosno u roku od tri godine od dana poništenja odobrenja u skladu sa članom 13. Zakona. GLAVA V – PROVOĐENJE KUĆNOG IZVOZNOG CARINJENJA Odjeljak A. Prijavljivanje i puštanje robe u postupak izvoza po kućnom izvoznom carinjenju Član 21. Imajući u vidu trenutno stanje i mogućnosti carinskog informacionog sistema koji se koristi za obradu uvoznih i izvoznih carinskih deklaracija, postupak kućnog izvoznog carinjenja može se provoditi stavljanjem robe u zahtijevani odobreni izvozni carinski postupak po kućnom izvoznom carinjenju upotrebom potpune izvozne carinske deklaracije podnijete elektronskim putem na način propisan čl. 22. do 26. ovog uputstva, koja u tom slučaju predstavlja pojednostavljenu carinsku deklaraciju, uz obavezu podnošenja dopunske izvozne deklaracije iz člana 28. ovog uputstva. Član 22. prije podnošenja izvozne carinske deklaracije) (1) Kada odobreni izvoznik namjerava izvesti robu, istu će prethodno utovariti na prijevozno sredstvo, koje se po utovaru mora nalaziti u odobrenom prostoru iz kojeg se ta roba otprema za izvoz. Nakon toga, odobreni izvoznik ili njegov neposredni zastupnik (u slučaju iz člana 8. ovog uputstva), za predmetnu robu popunjava i podnosi izvoznu carinsku deklaraciju u skladu sa čl. 23. i 24. ovog uputstva. (2) Za robu utovarenu na jedno prijevozno sredstvo mogu se, kod kućnog izvoznog carinjenja, podnijeti izvozne carinske deklaracije za više različitih odobrenih izvoznih carinskih postupaka, ovisno od potreba odobrenog izvoznika, s tim da jedna izvozna carinska deklaracija može obuhvatati samo robu za jedan (isti) izvozni postupak (na primjer, roba po postupku 1000 i roba po postupku 3151 ne može biti obuhvaćena jednom izvoznom carinskom deklaracijom, nego zasebnim izvoznim deklaracijama za te postupke). (3) Kod ponovnog izvoza dobijenih proizvoda nastalih u postupku unutrašnje obrade, po odobrenom kućnom izvoznom carinjenju, u kojem kvalificiranje tih proizvoda sa preferencijalnim porijeklom prilikom njihovog ponovnog izvoza u države sa kojima BiH ima zaključene međunarodne sporazume kojima je predviđena primjena pravila “zabrana povrata carine ili izuzeća od plaćanja carine“ („no drawback“ pravilo) povlači primjenu tog pravila, odobreni izvoznik, prije prijavljivanja istih za ponovni izvoz, mora prethodno, radi obračuna i plaćanja carinskog duga (carine po „no drawback“ pravilu) po članu 241. Zakona, imati podnijetu i prihvaćenu obračunsku carinsku deklaraciju (koja se isključivo koristi u te svrhe) i po istoj plaćen carinski dug ili osiguran valjanom garancijom u roku za njegovo plaćanje. Član 23. (1) U izvoznoj carinskoj deklaraciji za zahtijevani izvozni carinski postupak po kućnom izvoznom carinjenju popunjavaju se sva polja koja se, prema propisima kojima je regulirano pitanje popunjavanja carinske deklaracije, popunjavaju za traženi izvozni carinski postupak (kao da se radi o carinskoj deklaraciji u redovnom postupku), na način propisan tim propisima, uključujući i pravila navedena u stavu (2) ovog člana i drugim odredbama ovog uputstva. (2) Kod popunjavanja izvozne carinske deklaracije za kućno izvozno carinjenje, pored stava (1) ovog člana, primjenjuju se i sljedeća pravila: a) u polje 30 (Mjesto robe) upisuje se šifra „KUĆNO IZVOZ“ (uvijek velikim latiničnim slovima), b) u polje 44 (Dodatne informacije/priloženi dokumenti/potvrde i odobrenja), pored ostalog, u dodatnom ekranu „priloženi dokumenti“ pod odgovarajućom šifrom upisuje se osnovni broj odobrenja i godina izdavanja (na primjer, 1/22), koji podaci se, na isti način (na primjer, 1/22) u svakoj carinskoj deklaraciji, obavezno upisuju i u četvrti red navedenog polja, c) u polje 31 u prvi prazni red (oznake i br.) upisuje se oznaka odobrenog prostora iz odobrenja za kućno izvozno carinjenje u kojem se predmetna roba pušta u zahtijevani izvozni carinski postupak, samo ako odobreni izvoznik ima više odobrenih prostora (na primjer, “PROSTOR1“ ili “PROSTOR2“), ako pravilima o popunjavanju carinske deklaracije nije drugačije propisano. (3) Odobreni izvoznik, najkasnije u trenutku popunjavanja izvozne carinske deklaracije iz stava (1) ovog člana, mora ispunjavati sve uvjete propisane za stavljanje predmetne robe u postupak izvoza zahtijevan tom deklaracijom (vidi član 7. ovog uputstva), uključujući i primjenu pravila “zabrana povrata carine ili izuzeća od plaćanja carine“ („no drawback“ pravilo) u slučajevima gdje je isto primjenjivo, te u svojoj evidenciji posjedovati odgovarajuća dokumenta o ispunjavanju tih uvjeta i druga dokumenta koja prate predmetnu izvoznu carinsku deklaraciju, a koja se upisuju u polje 44 te deklaracije. U protivnom, ne može robu prijaviti za namjeravani izvozni postupak. Član 24. postupak izvoza po kućnom izvoznom carinjenju) (1) Nakon popunjavanja izvozne carinske deklaracije na način propisan članom 23. ovog uputstva za robu koju namjerava otpremiti za izvoz po kućnom izvoznom carinjenju, odobreni izvoznik ili njegov zastupnik (u slučaju iz člana 8. ovog uputstva) šalje tu deklaraciju nadzornom carinskom uredu putem carinskog informacionog podsistema “ASYCUDA World“. Registracija izvozne carinske deklaracije na serveru nadzornog carinskog ureda je elektronska najava (obavijest) otpreme robe, to jest obavijest da se prijevozno sredstvo u koje je utovarena roba za izvoz nalazi u odobrenom prostoru odobrenog izvoznika iz kojeg se otprema. (2) Kućno izvozno carinjenje (registracija carinske deklaracije u carinskom informacionom podsistemu “ASYCUDA World“) može se odvijati od momenta početka redovnog radnog vremena tog ureda do najkasnije sat vremena prije kraja njenog redovnog radnog vremena. (3) U izuzetnim slučajevima, kada je u pitanju lako kvarljiva ili osjetljiva roba (na primjer, svježe cvijeće, roba sa kratkim rokom trajanja i slično), može se odstupiti od pravila iz stava (2) ovog člana, što u svakom konkretnom slučaju odobrava nadzorni carinski ured, s tim da je otprema robe, na način propisan stavom (1) ovog člana, unaprijed najavljena toj uredu najkasnije sat vremena prije završetka njenog radnog vremena. Član 25. (1) Registriranu izvoznu carinsku deklaraciju po kućnom izvoznom carinjenju iz člana 24. ovog uputstva carinski službenici nadzornog carinskog ureda prepoznaju tako što prate da li je na spisku svih registriranih deklaracija u polju „Lokacija“ navedena šifra “KUĆNO IZVOZ“, te po tom kriteriju mogu i pretraživati deklaracije. (2) Kako bi izvozna carinska deklaracija iz stava (1) ovog člana, putem modula selektiviteta u carinskom informacionom podsistemu “ASYCUDA World“, dobila odgovarajuću traku selektiviteta, carinski informacioni podsistem automatski dodjeljuje traku selektiviteta, koja ne predstavlja dodjelu statusa izvoznoj deklaraciji navedenog u članu 26. stav (1) ovog uputstva. (3) Na imaoca odobrenja za kućno izvozno carinjenje primjenjuje se manji broj fizičkih kontrola i kontrola dokumenata u odnosu na ostale privredne subjekte. Može se odlučiti i drugačije, imajući u vidu posebnu opasnost ili obaveze u pogledu kontrole predviđene drugim propisima. (4) Ako je izvoznoj carinskoj deklaraciji iz stava (1) ovog člana, pri pokretanju njene procjene, od strane modula selektiviteta dodijeljena zelena traka selektiviteta, ta se deklaracija nalazi na “čekanju deklaracije“ u vremenu navedenom u odobrenju (30 minuta od dodjele zelene trake selektiviteta, tzv. timer). Nadzorni carinski ured odobrenom izvozniku odobrava puštanje robe u postupak izvoza prema dodijeljenoj zelenoj traci selektiviteta. Međutim, nadzorni carinski ured, prema lokalnoj analizi rizika, ipak može, prije isteka vremena “čekanja deklaracije“ izvršiti izmjenu dodijeljene zelene trake selektiviteta na viši nivo kontrole (za koji se odluči) preusmjeravanjem izvozne deklaracije na žutu ili crvenu traku selektiviteta, uz obavezno navođenje razloga kontrole od strane postupajućeg carinskog službenika. (5) Kada se izvozna carinska deklaracija iz stava (1) ovog člana nalazi: a) na žutoj traci selektiviteta: to znači obavijest odobrenom izvozniku o pregledu (provjeri) deklaracije i dokumenata prije puštanja robe u postupak izvoza (to jest prije dodjele toj deklaraciji statusa “L broj procjene“). Dokumentarni pregled obavlja se u nadzornom carinskom uredu na osnovu dokumenata, koje joj u tom slučaju odobreni izvoznik ili njegov zastupnik, shodno dogovoru sa tim uredom, dostavlja putem faksa ili elektronskom poštom, b) na crvenoj traci selektiviteta: to znači obavijest odobrenom izvozniku o pregledu dokumenata i robe prije puštanja robe u postupak izvoza, koji pregled se obavlja u odobrenom prostoru odobrenog izvoznika u kojem se predmetna roba nalazi. Carinski službenik dužan je, u razumnom roku, doći na pregled u navedeni odobreni prostor. Na crvenoj traci selektiviteta izvozna carinska deklaracija ostaje sve dok carinski službenik koji je izvršio pregled, ne obavijesti za to zaduženog službenika o rezultatima pregleda robe na način određen stavom (7) tačka a) alineja 2) ovog člana, koji će dalje, ovisno od tih rezultata, provesti postupak po predmetnoj izvoznoj carinskoj deklaraciji i robu pustiti u zahtijevani postupak izvoza. (6) U postupku kućnog izvoznog carinjenja, po izvoznoj carinskoj deklaraciji i u pogledu pregleda dokumenata ili pregleda dokumenata i robe postupa se prioritetno u odnosu na carinske deklaracije podnijete u redovnom postupku. Pregled dokumenata i robe postupajući carinski službenik obavlja na isti način kao i po carinskoj deklaraciji podnijetoj u redovnom postupku, što između ostalog, uključuje i provjeru da li je odobreni izvoznik ispunio sve propisane obaveze iz postupka kućnog izvoznog carinjenja (vidi i član 23. stav (3) ovog uputstva). Uz to, prema procjeni, provjerava i uvjete za sticanje preferencijalnog porijekla robe, ako je predmetna roba prijavljena za izvoz sa tim porijeklom. (7) Ako pri pregledu robe carinski službenik utvrdi: a) da stanje robe odgovara podacima iz izvozne carinske deklaracije i dokumenata, dalje obavlja sljedeće radnje: 1) na poleđini predmetne izvozne carinske deklaracije, odštampane sa carinskog servera, sačinjava zabilješku o utvrđenom stanju (na primjer, između ostalog, navodi “stanje ispravno“ uz označenje datuma i vremena pregleda, MRN broja i datuma predmetne izvozne carinske deklaracije iz polja A, službene šifre i potpisa), 2) nakon toga, kako bi odobreni izvoznik mogao odštampati izvoznu carinsku deklaraciju u skladu sa članom 26. ovog uputstva (koja je potrebna i za postupanje u skladu sa stavom (8) ovog člana) i pošiljku što prije otpremiti za izvoz, putem faksa ili elektronskom poštom (ako je moguće, u protivnom telefonom javlja rezultate) dostavlja rezultate pregleda (zabilješku) za to zaduženom carinskom službeniku u nadzornom carinskom uredu, koji službenik odmah, ovisno od rezultata pregleda, dalje provodi postupak po predmetnoj izvoznoj carinskoj deklaraciji i robu pušta u postupak izvoza, 3) po povratku u nadzorni carinski ured, carinski službenik koji je izvršio pregled robe rezultate kontrole iz zabilješke upisuje u inspekcijski akt predmetne izvozne carinske deklaracije, b) da nađeno stanje robe ne odgovara podacima iz izvozne carinske deklaracije i dokumenata, tada o nađenom stanju sačinjava zapisnik u dva primjerka, kojeg potpisuje i odobreni izvoznik koji je i korisnik predmetnog izvoznog postupka, te jedan primjerak predaje odobrenom izvozniku, a carinski postupak dalje se provodi na osnovu nađenog stanja isto kao po izvoznoj carinskoj deklaraciji podnijetoj u redovnom postupku. (8) Nakon obavljene kontrole iz stava (7) ovog člana, carinski službenik koji je izvršio pregled robe na prijevozno sredstvo stavlja carinsko obilježje, a podatke o ukupnom broju stavljenih obilježja upisuje u drugi red polja D/J primjerka 3 izvozne carinske deklaracije odštampanog u skladu sa članom 26. ovog uputstva, a datum i vrijeme pregleda robe upisuje u četvrti red tog polja, a u peti red istog polja stavlja službenu šifru i potpis. (9) Ako carinski službenik po dolasku na pregled robe u odobreni prostor odobrenog izvoznika iz kojeg je roba prijavljena za izvoznu otpremu u istom ne zatekne prijevozno sredstvo natovareno robom, smatra se da je roba u postupku kućnog izvoznog carinjenja izuzeta ispod carinskog nadzora. (10) U slučaju iz stava (7) ovog člana, carinski službenik, koji je izvršio pregled robe, pregledat će i prethodna tri izvoza provedena po kućnom izvoznom carinjenju (na zelenoj traci selektiviteta) i dokumentaciju vezanu za te izvoze i, prema procjeni, uvjete za sticanje preferencijalnog porijekla odnosno izdavanja dokaza o porijeklu robe, ako je u pitanju takva roba. O rezultatima provjere sačinjava zabilješku u dva primjerka, od kojih jedan uručuje odobrenom izvozniku, a drugi primjerak zadržava u službenoj evidenciji nadzornog carinskog ureda uz predmetno odobrenje o kućnom izvoznom carinjenju. U inspekcijski akt izvoznih carinskih deklaracija koje je provjerio upisuje sažeto rezultate provjere i podatke o zabilješci. (11) Odobreni izvoznik ili njegov zastupnik (ako ga ima), kao eksterni korisnik carinskog informacionog podsistema “ASYCUDA World“, statuse svojih izvoznih carinskih deklaracija po kućnom izvoznom carinjenju prati putem tog sistema. Na taj način upoznat je i sa statusom u kojem se nalazi njegova predmetna izvozna carinska deklaracija po kućnom izvoznom carinjenju, to jest upoznat je o tome da li treba čekati sa robom do pregleda od strane carinskog službenika nadzornog carinskog ureda. Odjeljak B. Postupak otpreme robe za izvoz od strane odobrenog izvoznika i završetak kućnog izvoznog carinjenja Član 26. (1) Kada registrirana izvozna carinska deklaracija iz člana 24. ovog uputstva, nakon postupanja nadzornog carinskog ureda po istoj u skladu sa članom 25. ovog uputstva, putem carinskog informacionog podsistema “ASYCUDA World“, dobije status “L broj procjene“ tada je roba puštena u postupak izvoza. Datum puštanja robe u postupak izvoza je datum dodjele “L broj procjene“, koji datum navedeni sistem automatski ispisuje u polje B izvozne deklaracije, od kog momenta odobreni izvoznik ili njegov zastupnik, radi otpreme robe za izvoz, preduzima sljedeće radnje: a) štampa izvoznu carinsku deklaraciju na obrascu JCI, u primjerku 1, 2 i 3. Primjerak 1 i 2 zadržava, sa kojima kasnije postupa na način određen u članu 28. ovog uputstva, b) primjerak 3 izvozne carinske deklaracije ovjerava u polju C posebnim pečatom (koji je odobrenom izvozniku, na njegov zahtjev, odobren odobrenjem u skladu sa članom 225. stav (3) tačka b) Odluke. U protivnom, prazan primjerak 3 izvozne carinske deklaracije, u polju A, prije štampanja mora biti unaprijed ovjeren i potpisan na način propisan članom 225. stav (3) tačka a) Odluke, c) ako se roba otprema za izvoz u željezničkom saobraćaju, pored primjerka 3 izvozne deklaracije, u teretni list CIM, u polju 99 stavlja otisak posebnog pečata iz tačke b) ovog stava, te upisuje MRN broj i datum izvozne carinske deklaracije iz polja A. U tom slučaju, robu prati tako ovjeren CIM, a primjerak 3 izvozne carinske deklaracije odobreni izvoznik zadržava do dostavljanja istog nadzornom carinskom uredu na postupanje u skladu sa članom 28. ovog uputstva, d) odobreni izvoznik može koristiti i svoje vlastite plombe kojim osigurava neovlašteni pristup robi, koje plombe nisu, niti zamjenjuju carinsko obilježje. (2) Nakon obavljenih radnji iz stava (1) ovog člana, odobreni izvoznik robu, zajedno sa ovjerenim primjerkom 3 izvozne carinske deklaracije i dokumentima koji prate tu deklaraciju otprema izlaznom carinskom uredu preko kojeg će roba fizički istupiti iz carinskog područja BiH. Član 27. (1) Izlaznom carinskom uredu prijevoznik odobrenog izvoznika predočava robu i dokumenta koja prate robu, te predaje primjerak 3 izvozne carinske deklaracije koja ured, u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, postupa kao kod istupa robe po izvoznoj carinskoj deklaraciji podnijetoj u redovnom postupku, što uključuje i ovjeru fizičkog istupa robe iz carinskog područja BiH na predočenom primjerku 3 izvozne deklaracije. (2) Da je roba iz stava (1) ovog člana bila pregledana od strane nadzornog carinskog ureda u odobrenom prostoru kod odobrenog izvoznika i na prijevozno sredstvo stavljena carinska obilježja može se prepoznati prema podacima upisanim od strane postupajućeg carinskog službenika tog ureda u polju D/J primjerka 3 izvozne carinske deklaracije na način propisan članom 25. stav (8) ovog uputstva. Član 28. (1) Odobreni izvoznik ili njegov zastupnik dužan je, u roku određenom u odobrenju, nadzornom carinskom uredu dostaviti dopunsku izvoznu carinsku deklaraciju i prateća dokumenta, uključujući i obračunsku carinsku deklaraciju iz člana 22. stav (3) ovog uputstva kada se radi o situaciji iz te odredbe. (2) Dopunska izvozna carinska deklaracija je ona izvozna deklaracija koja je prethodno, u skladu sa čl. 23. do 26. ovog uputstva, popunjena te elektronski poslata i registrirana u carinskom informacionom podsistemu “ASYCUDA World“ i po kojoj je roba već puštena u postupak izvoza, a koju odobreni izvoznik ili njegov zastupnik, samo fizički dostavlja nadzornom carinskom uredu i to primjerak 1 i 2 (koji trebaju biti ovjereni od strane deklaranta/zastupnika u polju 54), kao i primjerak 3 na kojem je izlazni carinski ured ovjerio fizički istup robe iz carinskog područja BiH, zajedno sa dokumentima iz člana 23. stav (3) ovog uputstva. Ako je roba otpremljena za izvoz u željezničkom saobraćaju, imajući u vidu član 464. stav (2) tačka b) Odluke, uz navedene primjerke izvozne carinske deklaracije dostavlja se i tovarni list CIM ovjeren od izlazne granične željezničke stanice (kao potvrda istupa robe). (3) Kontrola dopunske izvozne carinske deklaracije, sa pripadajućim dokumentima, podrazumjeva provjeru istovjetnosti podataka iz predmetne dopunske izvozne deklaracije i podataka iz elektronske izvozne deklaracije iz člana 25. ovog uputstva po kojoj je roba puštena u postupak izvoza, kao i druge provjere jednako kao kod izvozne carinske deklaracije podnijete u redovnom postupku, kada provjeru dopunske izvozne carinske deklaracije, prema sopstvenoj analizi rizika, obavlja nadzorni carinski ured. Ako se u provjeri dopunske izvozne carinske deklaracije utvrde određene nepravilnosti, dalje se u vezi iste postupa u skladu sa članom 92. Zakona, a zabilješku o tom postupanju postupajući carinski službenik unosi u inspekcijski akt te deklaracije, u kojoj navodi i utvrđene nepravilnosti. (4) Ako u provjeri dostavljene izvozne dopunske carinske deklaracije, kada istu prema sopstvenoj analizi rizika obavlja, ne utvrdi nepravilnosti, kao i u slučaju kada ne obavlja provjeru te deklaracije, nadzorni carinski ured dostavljena sva tri primjerka te dopunske izvozne deklaracije ovjerava u polju D/J i unosi datum ovjere (na primjer, “Ovjera: 22/08/2022“). Nakon toga, primjerak 1 i 2 deklaracije, sa pratećim dokumentima (i kopijom tovarnog lista CIM, kada je prijevoz obavljen željeznicom), uključujući i zabilješku iz člana 25. stav (7) tačka a) ovog uputstva, ako postoji, zadržava i odlaže u arhivu, a primjerak 3 izvozne deklaracije (i CIM-a) na kojem je ovjeren istup robe vraća odobrenom izvozniku ili njegovom zastupniku. Polazeći od člana 464. stav (2) tačka b) Odluke, nadzorni carinski ured, u slučaju prijevoza robe željeznicom, ovjerava i primjerak 3 izvozne deklaracije u pogledu istupa robe na osnovu podataka iz predočenog CIM-a, koji primjerak nakon toga vraća odobrenom izvozniku ili njegovom zastupniku. (5) Ovjerom dopunske izvozne carinske deklaracije završava se predmetni zahtijevani izvozni carinski postupak po kućnom izvoznom carinjenju. (6) Dopunska izvozna carinska deklaracija iz stava (2) ovog člana i elektronska izvozna carinska deklaracija iz člana 25. ovog uputstva, shodno članu 88. stav (4) Zakona, čine jedinstvenu i nedjeljivu pravnu cjelinu na koju se primjenjuju propisi koji važe na dan prihvatanja navedene elektronske izvozne carinske deklaracije kao pojednostavljene carinske deklaracije. (7) Shodno čl. 21. i 91. Zakona, odobreni izvoznik, ovjereni primjerak dopunske izvozne carinske deklaracije, koji mu je vraćen u skladu sa stavom (4) ovog člana, dužan je, u propisanim rokovima, čuvati i staviti na raspolaganje carinskom organu na njegov zahtjev. Član 29. (1) U provođenju kućnog izvoznog carinjenja kod stavljanja robe u odobrene izvozne carinske postupke s ekonomskim dejstvom iz člana 1. stav (2) ovog uputstva, odgovarajuće primjenjuju se pravila koja važe za carinski postupak izvoza po kućnom izvoznom carinjenju i uobičajena pravila propisana odredbama propisa koji uređuju svaki pojedini carinski postupak s ekonomskim dejstvom. (2) U provođenju kućnog izvoznog carinjenja kod stavljanja robe u odobrene izvozne carinske postupke s ekonomskim dejstvom iz člana 1. stav (2) ovog uputstva, nadzorni carinski ured iz člana 5. stav (1) tačka g) ovog uputstva su prijavni i otpusni carinski ured određeni odobrenjem za izvozni carinski postupak s ekonomskim dejstvom koji je u pitanju. GLAVA VI – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 30. Ako se roba koja je predmet kućnog izvoznog carinjenja otprema po TIR karnetu, u tom slučaju, u pogledu postupanja sa TIR karnetom primjenjuju se carinski propisi koji regulišu postupak TIR. Član 31. (1) Shodno članu 558. stav (1) Odluke, odobrenja za lokalno izvozno carinjenje koja su na snazi na dan početka primjene Odluke ostaju na snazi najduže šest mjeseci od dana početka primjene Odluke. (2) Postupak kućnog izvoznog carinjenja po odobrenjima iz stava (1) ovog člana od dana početka primjene Odluke provodi se u skladu sa odredbama Zakona i Odluke koje se odnose na taj postupak i odredbama ovog uputstva. (3) Imalac odobrenja za lokalno izvozno carinjenje koji namjerava dalje koristiti postupak kućnog izvoznog carinjenja u skladu sa Zakonom, Odlukom i ovim uputstvom i želi novo odobrenje najkasnije do isteka roka od šest mjeseci iz stava (1) ovog člana, treba bez odlaganja podnijeti novi zahtjev za izdavanje odobrenja na obrascu navedenom u članu 11. stav (2) ovog uputstva. U novom zahtjevu navode se i podaci o odobrenju iz stava (1) ovog člana (broj i datum izdavanja), kao i podaci o svim izmjenama i dopunama tog odobrenja, koje se stavlja van snage novim odobrenjem. (4) Ako imalac odobrenja za lokalno izvozno carinjenje ne ishodi odobrenje u roku od šest mjeseci iz stava (1) ovog člana ranije izdato odobrenje prestaje važiti po isteku tog roka, o čemu se ne donosi posebna odluka. (5) Zahtjeve za izdavanje odobrenja za kućno izvozno carinjenje zaprimljene a neriješene do dana stupanja na snagu ovog uputstva rješava nadležna organizaciona jedinica UIO iz člana 11. stav (1) ovog uputstva, u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona i Odluke i ovim uputstvom. (6) Zahtjeve za izmjene i/ili dopune odobrenja iz stava (1) ovog člana, zaprimljene a neriješene do dana početka primjene Odluke, rješava organizaciona jedinica UIO koja je donijela odobrenje čija se izmjena i/ili dopuna traži, u skladu sa propisima koji su važili do dana početka primjene ovog uputstva. (7) Zahtjevi za izmjene i/ili dopune odobrenja iz stava (1) ovog člana zaprimljeni od dana početka primjene Odluke bit će odbijeni kao nedopušteni, obzirom da od navedenog dana počinje primjena Zakona i Odluke. Član 32. Ako su odredbama carinskih propisa koje se odnose na popunjavanje carinske deklaracije propisana pravila, te šifre za određenu situaciju, vrstu dokumenta i informaciju, odobrenje ili drugo koje su različite od pravila i šifri navedenih u ovom uputstvu, u tom slučaju primjenjuju se pravila i šifre propisane tim propisima. Član 33. Sastavni dio ovog uputstva čine:
Član 34. Danom stupanja na snagu ovog uputstva prestaje važiti Uputstvo o lokalnom izvoznom carinjenju (“Službeni glasnik BiH“, br. 46/09, 8/11 i 49/13). Član 35. Ovo uputstvo stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH“. Broj 01-02-2-1033-21/22 Direktor
Službeni glasnik BiH, broj 57/22 Na osnovu člana 15. Zakona o Upravi za indirektno oporezivanje („Službeni glasnik BiH“, broj 89/05) i člana 61. stav 2. Zakona o upravi („Službeni glasnik BiH“, br. 32/02, 102/09 i 72/17), direktor Uprave za indirektno oporezivanje donosi UPUTSTVO O POSTUPKU KUĆNOG UVOZNOG CARINJENJA GLAVA I – OPĆE ODREDBE Član 1. (1) Ovim uputstvom propisuje se procedura odobravanja postupka kućnog carinjenja pri uvozu (u daljnjem tekstu: kućno uvozno carinjenje) kao pojednostavljenog postupka, provođenje kućnog uvoznog carinjenja sa i bez statusa ovlaštenog primaoca, te druga pitanja u vezi kućnog uvoznog carinjenja. (2) Kućno uvozno carinjenje može se, u skladu sa propisima iz člana 4. ovog uputstva, koristiti za carinske postupke pri uvozu (u daljnjem tekstu: uvozni carinski postupci) i to za: puštanje robe u slobodan promet i carinske postupke s ekonomskim dejstvom (carinsko skladištenje, unutrašnja obrada, obrada pod carinskom kontrolom i privremeni uvoz koji se odvija na redovnoj osnovi). Član 2. Riječi koje su radi preglednosti u ovom uputstvu navedene u jednom rodu bez diskriminacije odnose se i na muški i na ženski rod. Član 3. Ako nije drugačije navedeno u ovom uputstvu, podrazumijeva se da svako upućivanje u ovom uputstvu na zakone i druge propise uključuje i izmjene i dopune tih zakona i drugih propisa koje su stupile na snagu do dana stupanja na snagu ovog uputstva i nakon tog dana. Član 4. Kućno uvozno carinjenje u carinskim postupcima iz člana 1. stav (2) ovog uputstva regulirano je: a) članom 88. Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj 58/15) (u daljnjem tekstu: Zakon), b) čl. 184. do 191., čl. 201. do 204., čl. 209. do 211., čl. 213., 215., 216., 367. stav (1) i 377. stav (2) tačka a) Odluke o provođenju Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 13/19, 54/19, 21/20, 47/21, 49/21, 4/22 i 23/22) (u daljnjem tekstu: Odluka), ovisno na koji se uvozni carinski postupak odnosi kućno uvozno carinjenje i c) odredbama Zakona, Odluke i drugih carinskih propisa koje se odnose na popunjavanje carinske deklaracije. Član 5. (1) U svrhu ovog uputstva, pojedini izrazi i šifre imaju sljedeće značenje: a) „privredni subjekt“ znači lice koje je tokom svog poslovanja uključeno u aktivnosti koje su obuhvaćene carinskim propisima, b) „podnosilac zahtjeva“ znači lice (privredni subjekt) koje podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje, c) „odobrenje“ znači odobrenje kojim je određenom licu, u skladu sa carinskim propisima, odobreno korištenje kućnog uvoznog carinjenja, d) „imalac odobrenja“ znači lice kojem je izdato odobrenje za kućno uvozno carinjenje, koje je i korisnik tog postupka, e) „izdavalac odobrenja“ znači organizaciona jedinica UIO iz člana 13. stav (1) ovog uputstva koja izdaje odobrenje za kućno uvozno carinjenje, f) „odobreni prostor“ znači vlastiti prostor imaoca odobrenja ili neko drugo odobrenjem odobreno mjesto, u kojem imalac odobrenja stavlja robu u zahtijevani uvozni carinski postupak po odobrenom kućnom uvoznom carinjenju (vidi član 27. ovog uputstva), g) „nadzorni carinski ured“ znači carinska ispostava koja je odobrenjem određena za nadzor i provođenje postupka kućnog uvoznog carinjenja (vidi čl. 27. i 34. stav (2) ovog uputstva), h) „knjigovodstveni upis (CLE)“ znači upis iz člana 37. ovog uputstva, kao pojednostavljena carinska deklaracija u smislu člana 88. stav (1) tačka c) Zakona, na osnovu kojeg se roba iz postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa D pušta u slobodan promet po postupku kućnog uvoznog carinjenja, i) šifra „KUĆNO UVOZ“ koristi se u carinskoj deklaraciji za označavanje postupka kućnog uvoznog carinjenja, j) „dug“ znači uvozne dažbine i drugi indirektni porezi primjenjivi na robu koja se stavlja u uvozni carinski postupak iz člana 1. ovog uputstva po odobrenom kućnom uvoznom carinjenju, k) „Grupa za kontrolu“ znači Grupa za kontrolu regionalnog centra nadležnog prema sjedištu podnosioca zahtjeva za kućno uvozno carinjenje, koja u predkontroli obavlja provjeru ispunjavanja uvjeta i kriterijuma po podnijetom zahtjevu prije izdavanja odobrenja, vrši praćenje imaoca odobrenja i obavlja provjere u ponovnoj procjeni odobrenja u skladu sa čl. 20. i 21. ovog uputstva, te obavlja naknadnu kontrolu tog postupka po izdatom odobrenju, l) „AEO“ znači ovlašteni privredni subjekt, m) „UIO“ znači Uprava za indirektno oporezivanje. (2) Drugi izrazi koji se koriste u ovom uputstvu, a kojima nije određeno značenje ovim uputstvom, imaju značenje koje im je određeno Zakonom i Odlukom. GLAVA II – KUĆNO UVOZNO CARINJENJE – ZAJEDNIČKE ODREDBE Član 6. (1) Postupak kućnog uvoznog carinjenja je pojednostavljeni postupak, prema kojem se roba može staviti u odobreni uvozni carinski postupak u odobrenom prostoru imaoca odobrenja, na način određen čl. 24. do 37. ovog uputstva, bez obaveze neposrednog predočenja (dopremanja) robe carinskom uredu. Kod kućnog uvoznog carinjenja, roba se u odobrenom prostoru imaoca odobrenja i pušta u odobreni uvozni carinski postupak za koji je prijavljena, s tim da roba mora biti na raspolaganju nadzornom carinskom uredu za određeno vrijeme radi omogućavanja njenog pregleda (kontrole), kada je, na osnovu analize rizika, isti određen. (2) Kod kućnog uvoznog carinjenja samo provođenje carinskih formalnosti ostaje nepromijenjeno, a radi se o promjeni mjesta predočenja robe i pojednostavljenoj carinskoj deklaraciji, koja je osnov za provođenje postupka kućnog uvoznog carinjenja. Dokumentarni i fizički pregled (uključujući i eventualno uzimanje uzoraka robe), kada je, na osnovu analize rizika, isti određen, obavlja se kao u redovnom (standardnom) postupku, samo je mjesto obavljanja tih carinskih formalnosti odobreni prostor korisnika kućnog uvoznog carinjenja u kojem se roba pušta u zahtijevani uvozni postupak. Odredbe Zakona, Odluke i drugih propisa koji se odnose na postupak carinjenja, uključujući i izmjenu i dopunu i poništenje carinske deklaracije, primjenjuju se i na carinsku deklaraciju za kućno uvozno carinjenje. Član 7. Shodno članu 201. Odluke, uz ispunjenje propisanih uvjeta, kućno uvozno carinjenje može se odobriti u sljedećim slučajevima: a) za robu koja je predmet postupka vanjskog provoza i za koji je podnosiocu zahtjeva izdato odobrenje za korištenje pojednostavljenog postupka kod odredišnog carinskog ureda (status ovlaštenog primaoca), u skladu sa čl. 315., 316. i 317. Odluke, b) za robu koja je prethodno stavljena u carinski postupak s ekonomskim dejstvom, ne dovodeći u pitanje primjenu člana 216. Odluke, c) za robu koja je, nakon što je predočena carinskom uredu u skladu sa članom 51. Zakona, smještena u one prostore ili mjesta u skladu sa postupkom vanjskog provoza, u drugim slučajevima različitim od onih navedenih u tački a) ovog člana, d) za robu koja je unijeta u carinsko područje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) uz odstupanje od obaveze predočenja carinskom uredu u skladu sa članom 52. tačka b) Zakona. Član 8. (1) Shodno članu 209. Odluke, kućno uvozno carinjenje ne primjenjuje se: a) na carinsko skladište tipa B i F, b) na postupak carinskog skladištenja robe iz člana 376. Odluke (predfinansirana roba), u bilo kojem tipu carinskog skladišta. (2) Odobreno kućno uvozno carinjenje ne može se koristiti: a) za robu koja podliježe nekoj od mjera trgovinske politike za uvoz (na primjer na režimu „dozvole“ ili „zabrane“) i/ili inspekcijskoj kontroli primjenjivoj u uvoznom carinskom postupku za koji je odobreno kućno uvozno carinjenje, osim ako imalac odobrenja u trenutku prijavljivanja robe po kućnom uvoznom carinjenju ispunjava te uvjete (vidi član 9. ovog uputstva), b) ako imalac odobrenja ne ispunjava uvjet iz člana 19. ovog uputstva u pogledu osiguranja za plaćanje duga, c) za robu za koju se traži oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina shodno članu 207. i čl. 209. do 212. Zakona, d) za puštanje robe u slobodan promet uz povoljno tarifno postupanje ili uz smanjenu ili nultu stopu carine zbog njene upotrebe u posebne svrhe (posebna upotreba), uključujući i tarifne kvote, e) u slučaju kada je to određeno posebnom odlukom UIO, za vrijeme primjene te odluke. Član 9. (1) Ako roba za koju se traži kućno uvozno carinjenje podliježe nekoj od mjera trgovinske politike za uvoz (na primjer na režimu „dozvole“) primjenjivoj u uvoznom carinskom postupku za koji se traži kućno uvozno carinjenje, uz zahtjev iz člana 13. ovog uputstva, podnosi se potrebna dozvola, ako postoji. Ako dozvola ne postoji, može se odobriti kućno uvozno carinjenje ako nema drugih smetnji za njegovo odobravanje, u kom slučaju se kućno uvozno carinjenje može koristiti u odobrenim uvoznim postupcima samo pod uvjetom ako korisnik istog, najkasnije u trenutku prijavljivanja robe po tom postupku ima potrebnu dozvolu za robu, a referentni podaci o toj dozvoli upisuju se u polje 44 uvozne carinske deklaracije iz člana 28. ovog uputstva. (2) Ako roba za koju se traži kućno uvozno carinjenje podliježe nekoj od inspekcijskih kontrola u vanjskotrgovinskom prometu primjenjivoj u uvoznom carinskom postupku za koji se traži kućno uvozno carinjenje, uz zahtjev iz člana 13. ovog uputstva, podnosilac zahtjeva podnosi, ako postoji, odluku nadležnog inspekcijskog kontrolnog organa (ovisno koja kontrola i carinski postupak za robu su u pitanju), kojom je određen način provođenja te kontrole kod kućnog uvoznog carinjenja. Ako takva odluka ne postoji, može se odobriti kućno uvozno carinjenje ako nema drugih smetnji za njegovo odobravanje, u kom slučaju se kućno uvozno carinjenje može koristiti u odobrenim uvoznim postupcima samo pod uvjetom ako korisnik istog, najkasnije u trenutku prijavljivanja robe po tom postupku ima za robu potrebno odobrenje ili suglasnost nadležnog inspekcijskog kontrolnog organa, o kojem se referentni podaci upisuju u polje 44 uvozne carinske deklaracije iz člana 28. ovog uputstva. Član 10. (1) Podnosilac zahtjeva koji ne ispunjava uvjet iz člana 11. stav (1) tačka c) ovog uputstva može imenovati zastupnika (špeditera), koji će, u njegovo ime i za njegov račun (neposredno zastupanje, čl. 5. i 6. Zakona), podnositi carinske deklaracije kod kućnog uvoznog carinjenja, na način propisan ovim uputstvom. (2) U slučaju iz stava (1) ovog člana: a) zastupnik mora biti registriran kod UIO (Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza) po osnovu obavljanja poslova međunarodne špedicije i da ima ovlaštenje o pristupu informacionom sistemu UIO za elektronsko podnošenje carinskih deklaracija. Izdavalac odobrenja provodi službenu provjeru ovih uvjeta, uz ispis provjere o registraciji kod UIO, b) podnosilac zahtjeva zaključuje ugovor sa zastupnikom, kojim jasno definiraju njihove međusobne obaveze i druga pitanja u vezi neposrednog zastupanja i odgovornosti u vezi tog zastupanja. (3) Odredbe ovog člana ne dovode u pitanje primjenu važećih kaznenih propisa prema zastupniku ako su se za to stekli propisani uvjeti. GLAVA III – UVJETI I KRITERIJUMI ZA IZDAVANJE ODOBRENJA ZA KUĆNO UVOZNO CARINJENJE Član 11. (1) Podnosilac zahtjeva za izdavanje odobrenja za postupak kućnog uvoznog carinjenja mora ispunjavati sljedeće uvjete i kriterijume: a) gdje je primjenjivo, da zahtjev nije podnijet prije isteka roka od jedne ili tri godine od ukidanja ili poništenja odobrenja za kućno carinjenje (u uvozu i/ili izvozu), kako je propisano članom 187. stav (5) Odluke. Izdavalac odobrenja u pogledu ovog uvjeta provodi provjeru u službenoj evidenciji, b) da je registriran u BiH i kod UIO (Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza) po osnovu obavljanja vanjskotrgovinskog prometa. Izdavalac odobrenja provodi službenu provjeru registracije kod UIO, uz ispis provjere, c) da je registriran kod UIO (Jedinstveni registar obveznika indirektnih poreza) po osnovu obavljanja poslova međunarodne špedicije i da ima ovlaštenje o pristupu informacionom sistemu UIO za elektronsko podnošenje carinskih deklaracija, osim u slučaju iz člana 10. ovog uputstva. Izdavalac odobrenja provodi službenu provjeru ovih uvjeta, uz ispis provjere o registraciji kod UIO, d) da u vrijeme podnošenja zahtjeva nije u postupku stečaja, o čemu, uz zahtjev, podnosi uvjerenje izdato od nadležnog suda, e) da su ispunjeni uvjeti i kriterijum iz člana 29. Odluke (pridržavanje carinskih i poreznih propisa u prethodnom periodu) u pogledu toga da u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva nije izvršilo težu povredu ili ponovljene povrede carinskih i/ili poreznih propisa nijedno od sljedećih lica: podnosilac zahtjeva, njegovo odgovorno lice (sva lica upisana u rješenju o registraciji) i zaposleni zadužen za carinska pitanja kod podnosioca zahtjeva (u daljnjem tekstu: lice odgovorno za kućno uvozno carinjenje), o čemu, uz zahtjev, za svako navedeno lice podnosi uvjerenje izdato od nadležnog suda. Za navedena lica, provodi se i službena provjera u prekršajnoj bazi podataka u UIO, f) da su ispunjeni uvjeti i kriterijumi iz člana 29. Odluke (pridržavanje carinskih i poreznih propisa) u pogledu toga da u posljednje tri godine prije podnošenja zahtjeva nije izvršilo teže krivično djelo koje je u vezi sa privrednom djelatnosti podnosioca zahtjeva nijedno od sljedećih lica: podnosilac zahtjeva, njegovo odgovorno lice (sva lica upisana u rješenju o registraciji) i lice odgovorno za kućno uvozno carinjenje o čemu, uz zahtjev, za svako navedeno lice podnosi uvjerenje izdato od nadležnog suda, g) da su ispunjeni uvjeti i kriterijumi iz člana 30. Odluke, koji se odnose na zadovoljavajući sistem vođenja poslovne evidencije, i prema potrebi, evidencije o prijevozu robe, koji omogućava efikasan nadzor postupka i provođenja carinske kontrole, naročito naknadne kontrole, što obuhvata i provjeru ispunjavanja kriterijuma (dodatnog) iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke, h) da zaposlena lica, koja su u spisku iz stava (3) ovog člana navedena kao lica odgovorna za kućno uvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva, a koja ne ispunjavaju kriterijum iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke, poznaju carinske i druge propise primjenjive na carinske postupke iz člana 1. ovog uputstva za koje se traži kućno uvozno carinjenje i robu koja će biti predmet tih postupaka, o čemu se provjera provodi u skladu sa članom 16. stav (3) tačka l) ovog uputstva, i) da ima valjano odobrenje za uvozni postupak s ekonomskim dejstvom za koji traži kućno uvozno carinjenje (ako traži), te da poštuje pravila i uredno vodi odgovarajuću evidenciju u vezi sa tim postupkom, j) da knjigovodstveni upis vodi u svom elektronskom sistemu, u slučaju iz čl. 35. do 37. ovog uputstva, k) da nema neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, koje je UIO nadležna naplaćivati prema propisima iz oblasti indirektnog oporezivanja, o čemu izdavalac odobrenja provodi provjeru u skladu sa članom 15. ovog uputstva. (2) Uz zahtjev iz člana 13. ovog uputstva, podnosilac zahtjeva prilaže i spisak lica odgovornih za kućno uvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva. Osnovno je pravilo da su ta lica zaposlena kod podnosioca zahtjeva i da ispunjavaju kriterijum propisan članom 30. stav (1) tačka l) i stav (2) Odluke (ispunjava praktične standarde za osposobljenost ili stručne kvalifikacije koje su direktno povezane sa aktivnostima koje se obavljaju). Kao dokaz o ispunjavanju tog kriterijuma, uz zahtjev, za svako od tih lica prilaže se, po izboru podnosioca zahtjeva, dokaz o stečenom praktičnom iskustvu u carinskim pitanjima od najmanje tri godine (na primjer, potvrda ili uvjerenje u kojem stoje podaci na kojim carinskim poslovima, kod kojeg privrednog subjekta (kod podnosioca zahtjeva i/ili drugog privrednog subjekta) i u kojem periodu je to iskustvo stečeno) ili dokaz o položenom stručnom ispitu za obavljanje špediterskih poslova (ovjerena kopija). (3) U slučaju da podnosilac zahtjeva nema zaposleno lice koje ispunjava dodatni kriterijum iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke, takvo lice može biti i ugovorni partner koji ispunjava taj kriterijum i sa kojim podnosilac zahtjeva zaključi poseban ugovor kojim obavljanje poslova u vezi kućnog uvoznog carinjenja kod njega povjerava ugovornom partneru (ti poslovi, zbog svoje prirode, nisu poslovi carinskog zastupanja u smislu čl. 5. i 6. Zakona u slučaju iz člana 10. ovog uputstva). Taj ugovorni partner, u spisku lica odgovornih za kućno uvozno carinjenje, pored zaposlenih lica odgovornih za kućno uvozno carinjenje koji ne ispunjavaju navedeni kriterijum (ako ih ima predloženih u spisku), mora biti naveden kao lice odgovorno za kućno uvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva, sa naznakom da se radi o ugovornom partneru. U tom slučaju, uz navedeni spisak, prilaže se ugovor i neki od dokaza iz stava (2) ovog člana o ispunjavanju navedenog kriterijuma. Ugovorni partner takođe podliježe i provjerama uvjeta i kriterijuma iz člana 29. Odluke (vidi stav (1) tač. e) i f) ovog člana). (4) Ako je lice odgovorno za kućno uvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva ugovorni partner, kriterijum iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke za ugovornog partnera smatra se ispunjenim ako je ugovorni partner imalac odobrenja AEOC ili imalac kombiniranog odobrenja (AEOF). Član 12. Kada podnosilac zahtjeva odnosno imalac odobrenja, u slučaju iz člana 11. stav (3) ovog uputstva, koristi usluge ugovornog partnera za obavljanje poslova kućnog carinjenja kod njega, odgovornost za sve nepravilnosti i propuste koji mogu nastati korištenjem kućnog uvoznog carinjenja je na imaocu odobrenja i njegovom zaposlenom koji je u odobrenju naveden kao lice odgovorno za kućno uvozno carinjenje. GLAVA IV – ZAHTJEV I POSTUPAK IZDAVANJA ODOBRENJA ZA KUĆNO UVOZNO CARINJENJE Član 13. (1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje podnosi se izdavaocu odobrenja. Izdavalac odobrenja je Sektor za carine u Središnjem uredu UIO. (2) Zahtjev se podnosi u pisanoj formi na obrascu iz Priloga 26. Odluke (opći i dopunski obrazac), popunjen u skladu sa Objašnjenjem datim u tom prilogu. Zahtjev mora sadržavati sve podatke i informacije potrebne za izdavanje odobrenja. Podaci i informacije za koje nije predviđeno posebno polje u obrascu iz Priloga 26. Odluke, upisuju se u polje 14. tog Obrasca. (3) Shodno članu 184. stav (4) Odluke, privredni subjekt može podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje pod uvjetom da postoje zadovoljavajuće evidencije i postupci koji carinskom organu omogućavaju provođenje odgovarajuće carinske kontrole. (4) Podnosilac zahtjeva ima mogućnost da podnese jedan zahtjev za kućno uvozno carinjenje za više uvoznih carinskih postupaka, kao i za više prostora pogodnih za provođenje kućnog carinjenja koji su smješteni na područjima različitih nadzornih carinskih ureda, pri čemu u zahtjevu za svaki pojedinačni prostor navodi podatke: a) o licu odgovornom za kućno uvozno carinjenje, b) o nadzornom carinskom uredu. (5) Uz zahtjev, podnosilac zahtjeva podnosi sljedeće: a) rješenje o registraciji u BiH kod nadležnog suda, ovjerena kopija, b) dokumenta kojima dokazuje ispunjenost uvjeta i kriterijuma iz člana 11. stav (1) tač. d), e) i f) ovog uputstva, original ili ovjerena kopija, c) popis robe za koju se zahtijeva kućno uvozno carinjenje. Popis robe sadrži: redni broj, tarifni broj Carinske tarife BiH prema slijedu tarifnog broja (jedan redni broj odnosi se na jedan tarifni broj i može obuhvatati više trgovačkih naziva robe), trgovački naziv i opis robe, označenje uvozne zabrane, ograničenja ili neke druge trgovinske mjere i/ili inspekcijske kontrole pri uvozu koje se odnose na robu iz spiska i potpis i ovjeru podnosioca, u dva originalna primjerka, d) spisak lica odgovornih za kućno uvozno carinjenje koja će provoditi kućno uvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva odnosno imaoca odobrenja, potpisan i ovjeren od strane podnosioca zahtjeva, u dva originalna primjerka. Spisak sadrži: ime i prezime lica odgovornih za kućno uvozno carinjenje, naziv radnog mjesta, odnosno poslova koje ta lica obavljaju kod podnosioca zahtjeva, za koji prostor je lice odgovorno za provođenje kućnog uvoznog carinjenja ako se zahtijeva da se roba prijavljuje po kućnom uvoznom carinjenju u više odobrenih prostora, broj telefona, faksa i adresa elektronske pošte tih lica, te podatke da li ispunjavaju kriterijum iz člana 30. stav (1) tačka l) Odluke, uz naznaku i podataka o dokazima o tome koji se prilažu uz spisak (vidi član 11. stav (1) tačka h) i st. (2) do (4) ovog uputstva), e) predloženi izgled i sadržaj knjigovodstvenog upisa i način zaštite podataka, iz člana 37. ovog uputstva, potpisan i ovjeren od strane podnosioca zahtjeva, u dva originalna primjerka, f) odobrenje za postupak s ekonomskim dejstvom za koji se traži kućno uvozno carinjenje, kopija, g) interno uputstvo o provođenju kućnog uvoznog carinjenja kod podnosioca zahtjeva, potpisan i ovjeren od strane podnosioca zahtjeva, u dva originalna primjerka, h) ugovor zaključen sa zastupnikom, u slučaju iz člana 10. ovog uputstva, dva originalna primjerka ili ovjerene kopije, i) ovlaštenje za neposredno zastupanje u provođenju kućnog uvoznog carinjenja, u slučaju iz člana 10. ovog uputstva, potpisan i ovjeren od strane podnosioca zahtjeva, u dva originalna primjerka, j) popunjenu Kontrolnu listu iz Priloga 1. ovog uputstva, potpisanu i ovjerenu od strane podnosioca zahtjeva, u jednom originalnom primjerku, osim u slučaju ako je podnosilac zahtjeva imalac odobrenja AEOC ili imalac kombiniranog odobrenja (AEOF), k) odobrenje za status AEOC ili status AEOF, ako ima, kopija (vidi član 16. stav (7) ovog uputstva), l) sva druga dokumenta kojima raspolaže podnosilac zahtjeva, koja mogu biti od uticaja na rješavanje podnijetog zahtjeva (na primjer, dozvole nadležnih inspekcijskih organa, obavezujuća mišljenja o svrstavanju robe prema Carinskoj tarifi BiH, odobrenje za ovlaštenog izvoznika, odobrenje za kućno izvozno carinjenje, odobrenje za ovlaštenog primaoca, odobrenje za ovlaštenog pošiljaoca, odgovarajući važeći certifikati kao što je ISO i drugo). (6) Podnošenjem zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje podnosilac se obavezuje: a) da će carinskom organu, u cilju carinske kontrole robe i postupka, omogućiti neograničen pristup Član 14. (1) Nakon prijema zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje iz člana 13. ovog uputstva, izdavalac odobrenja, prije dostavljanja zahtjeva nadležnoj Grupi za kontrolu na postupanje, pored formalne provjere zahtjeva provodi i sljedeće provjere u vezi zahtjeva: a) prvo, u službenoj evidenciji, provjerava ispunjenost uvjeta iz člana 11. stav (1) tačka a) ovog upustva, ako je primjenjiv taj uvjet, b) ako je provjera iz tačke a) pozitivna, provjerava da li podnosilac zahtjeva ispunjava uvjet iz člana 11. stav (1) tač. b), c) i d) ovog uputstva, c) ako je i provjera iz tačke b) pozitivna, kod nadležne organizacione jedinice UIO, provjerava da li podnosilac zahtjeva ispunjava uvjet iz člana 11. stav (1) tačka k) ovog uputstva (provjera izmirenja dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi). (2) Ako se u provjeri, izvršenoj u skladu sa članom 15. ovog uputstva, utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi po bilo kom osnovu u iznosu većem od iznosa iz stava (2) tog člana i podnosilac zahtjeva ne postupi u skladu sa članom 15. stav (3) tačka b) ovog uputstva, u tom slučaju, bez daljnje provjere ostalih uvjeta, izdavalac odobrenja odbija zahtjev. (3) Ako izdavalac odobrenja, u formalnoj provjeri zahtjeva, utvrdi da zahtjev nije podnijet na obrascu iz Priloga 26. Odluke i/ili da ne sadrži sve potrebne podatke, on u roku od 30 kalendarskih dana od prijema zahtjeva traži od podnosioca zahtjeva da mu, u roku koji mu za to odredi, dostavi zahtjev na navedenom obrascu i/ili odgovarajuće podatke i/ili informacije i nedostajuća dokumenta, navodeći razloge za svoj zahtjev, uz upozorenje na posljedice nedostavljanja. (4) Ako u provjeri zahtjeva utvrdi da je zahtjev uredan i da podnosilac zahtjeva ispunjava uvjet iz člana 11. stav (1) tač. a), b), c), d) i k) ovog uputstva, izdavalac odobrenja zahtjev, sa njegovim prilozima i obavljenim provjerama, putem Odsjeka za kontrolu, dostavlja nadležnoj Grupi za kontrolu na daljnje postupanje u skladu sa članom 16. ovog uputstva. Član 15. (1) Izdavalac odobrenja u provjeri uvjeta iz člana 11. stav (1) tačka k) ovog uputstva, kod nadležne organizacione jedinice UIO, koristi obrazac zahtjeva iz Priloga 2. ovog uputstva. (2) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u iznosu od 20,00 konvertibilnih maraka i manje, navedeni uvjet smatra se ispunjenim. (3) Ako se u provjeri utvrdi da podnosilac zahtjeva ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u iznosu većem od iznosa iz stava (2) ovog člana, u tom slučaju, navedeni uvjet smatra se ispunjenim: a) ako je podnosiocu zahtjeva, prije podnošenja zahtjeva, u skladu sa propisima o indirektnom oporezivanju, rješenjem UIO odobreno odgođeno plaćanje ili plaćanje istih u ratama i da je, ako mu je odobreno plaćanje u ratama, izmirio iznose rata dospjelih za plaćanje do dana navedene provjere, b) ako podnosilac zahtjeva, u roku od 10 dana od dana prijema pisane obavijesti od izdavaoca odobrenja o neizmirenim dospjelim finansijskim obavezama koja sadrži i poziv da iste izmiri (uključujući i neizmirene dospjele obaveze u slučaju iz tačke a) ovog člana, prema potrebi), dostavi izdavaocu odobrenja dokaz da je dospjele obaveze izmirio bilo ranije ili nakon prijema navedene obavijesti. Član 16. (1) Grupa za kontrolu, po prijemu zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje u skladu sa članom 14. stav (4) ovog uputstva, vrši predkontrolu podnijetog zahtjeva u kojoj provjerava uvjete i kriterijume koje podnosilac zahtjeva, shodno čl. 184., 185., 186. i 187. st. (2) i (5) Odluke i članu 11. ovog uputstva, mora ispuniti za traženo kućno uvozno carinjenje, ovisno za koje uvozne postupke traži to pojednostavljenje. (2) Grupa za kontrolu kod nadležnih organizacionih jedinica UIO obavlja sljedeće provjere: a) da li se privremeni uvoz odvija na redovnoj osnovi (u protivnom nema ekonomske opravdanosti za izdavanje odobrenja), ako se zahtjev za odobrenje za kućno uvozno carinjenje odnosi na privremeni uvoz robe, b) u prekršajnoj bazi podataka u UIO za sva lica iz člana 11. stav (1) tačka e) ovog uputstva, c) radi ocjene podnosioca zahtjeva u dosadašnjem provođenju carinskih postupaka: 1) pribavlja mišljenje nadzornog carinskog ureda o dosadašnjem radu, odnosno pouzdanosti podnosioca zahtjeva, a po potrebi i mišljenje nekih drugih carinskih ureda kod kojih je podnosilac zahtjeva imao učestale carinske postupke za koje traži kućno uvozno carinjenje, 2) cijeni nepravilnosti iz dosadašnjih carinjenja (zapisnike nadzornog carinskog ureda ili drugih ureda iz alineje 1) ove tačke o njenim nalazima, odnosno nepravilnostima od strane podnosioca zahtjeva u vezi carinskih postupaka), 3) cijeni nalaze iz zapisnika Grupe za kontrolu o dosadašnjim naknadnim kontrolama kod podnosioca zahtjeva, te da li su eventualne nepravilnosti utvrđene u tim kontrolama otklonjene i da li podnosilac zahtjeva poštuje nalaze u vezi naknadnih kontrola, 4) uzima u obzir podatke o podnosiocu zahtjeva iz evidencije Odjeljenja za analizu i upravljanje rizicima, d) da li podnosilac zahtjeva ima odobrenje za postupak s ekonomskim dejstvom za koji traži kućno uvozno carinjenje i da li poštuje obaveze koje proizilaze iz tog odobrenja i e) druge provjere za koje ocijeni potrebnim u svrhu utvrđivanja ispunjavanja uvjeta i kriterijuma za izdavanje odobrenja po konkretnom zahtjevu. (3) Provjera kod podnosioca zahtjeva od strane Grupe za kontrolu obuhvata sljedeće: a) obavlja predkontrolu kao da se radi o redovnoj naknadnoj kontroli, pri čemu u obzir uzima reprezentativno vrijeme i broj transakcija, te ako se pri tome otkriju nepravilnosti potrebno je povećati broj kontroliranih carinskih deklaracija za one rizike kod kojih su nepravilnosti otkrivene kako bi se dobila realnija slika, b) provjeru tačnosti podataka navedenih u zahtjevu, c) provjeru Kontrolne liste iz člana 13. stav (5) tačka j) ovog uputstva dostavljene uz zahtjev, u smislu da li se navodi iz te liste slažu sa stvarnim stanjem kod podnosioca zahtjeva u pogledu pokrivenosti područja carinjenja navedenih u toj listi, i o tome u listi, u odgovarajućoj koloni, navodi svoj nalaz, d) provjeru ispunjavanja uvjeta i kriterijuma iz člana 29. Odluke (pridržavanje carinskih i poreznih propisa u prethodnom periodu) i to u pogledu onog i za sva lica kako je navedeno u članu 11. stav (1) tač. e) i f) ovog uputstva. Pri tome, u pogledu provjere povrede carinskih i/ili poreznih propisa, pored podataka iz dostavljenih uvjerenja iz člana 13. stav (5) tačka b) ovog uputstva i informacija do kojih dođe u provjeri kod podnosioca zahtjeva, uzima u obzir i rezultate provjere u prekršajnoj bazi podataka u UIO provedene u skladu sa stavom (2) tačka b) ovog člana (vidi i član 29. stav (2) Odluke), e) provjeru ispunjavanja uvjeta i kriterijuma iz člana 30. Odluke, koji se odnose na zadovoljavajući sistem vođenja poslovne evidencije, i prema potrebi, evidencije o prijevozu robe. Ova provjera obuhvata i provjeru dodatnog kriterijuma propisanog članom 30. stav (1) tačka l) i stav (2) Odluke (ispunjavanje praktičnih standarda za osposobljenost ili stručnih kvalifikacija (vidi član 11. stav (1) tačka h) i st. (2) do (4) ovog uputstva)), f) provjeru da li podnosilac zahtjeva ima uspostavljen sistem koji garantira pravilno svrstavanje robe po Carinskoj tarifi BiH, utvrđivanje carinske vrijednosti i porijekla robe, g) da li poštuje uvjete, pravila i obaveze koje proizilaze iz drugih vrsta odobrenih pojednostavljenja odnosno iz drugih carinskih odobrenja koja su izdata podnosiocu zahtjeva, h) provjeru da li ima uspostavljen sistem kontrole angažiranih prijevoznika u smislu poštovanja propisa, i) provjeru da li je interno uputstvo podnosioca zahtjeva o provođenju kućnog uvoznog carinjenja (na primjer faze odvijanja tog postupka, te ko i kada iste obavlja i drugo), kao i ugovor sa zastupnikom i ovlaštenje o neposrednom zastupanju u slučaju iz člana 10. ovog uputstva, u skladu i sa važećim carinskim propisima i ovim uputstvom (uz dopuštenost da podnosilac zahtjeva, u okviru tog dokumenta, interno organizira način izvođenja navedenog pojednostavljenja), j) provjeru evidencija koje omogućavaju praćenje toka robe, uključujući prethodne carinske postupke, te provjeru pristupa i raspoloživost evidencija i drugih dokumenata, osim ako su ova pitanja obuhvaćena u okviru provjere uvjeta i kriterijuma iz člana 30. Odluke, k) provjeru da li knjigovodstveni upis vodi u svom elektronskom sistemu i način zaštite podataka, u slučaju iz čl. 35. do 37. ovog uputstva, l) usmenim putem, obavlja provjeru znanja zaposlenih lica odgovornih za kućno uvozno carinjenje kod podnosioca zahtjeva navedenih u članu 11. stav (1) tačka h) ovog uputstva. Provjera znanja obuhvata provjeru poznavanja carinskih i drugih propisa primjenjivih na kućno uvozno carinjenje, na carinske postupke iz člana 1. ovog uputstva za koje se traži kućno uvozno carinjenje i na robu koja će biti predmet tih postupaka, kao i poznavanje mjera kojima podliježe takva roba, te poznavanje svih obaveza koje podnosilac zahtjeva preuzima i koje je obavezan ispuniti, m) provjeru pristupa prostoru u kojem se namjerava predočenje robe, n) u samom postupku predkontrole uzima u obzir i sva ostala pitanja koja su vezana za primjenu carinskih propisa i drugih propisa primjenjivih na robu i carinske postupke za koje se traži kućno uvozno carinjenje. (4) Ako od osnivanja podnosioca zahtjeva nisu protekle tri godine prije podnošenja zahtjeva, ispunjenost uvjeta i kriterijuma za traženo kućno uvozno carinjenje ocjenjuje se na osnovu raspoloživih dokumenata i podataka. (5) Shodno članu 33. stav (5) i članu 187. stav (3) Odluke, u provjeri uvjeta i kriterijuma iz čl. 29. i 30. Odluke, uzimaju se u obzir posebne karakteristike privrednog subjekta podnosioca zahtjeva, posebno da li je u pitanju malo i srednje privredno društvo. (6) U predkontroli podnijetog zahtjeva, Grupa za kontrolu može od podnosioca zahtjeva, pored podataka navedenih u zahtjevu i dokumenata priloženih uz zahtjev, zatražiti dopunu podataka i dokumenata ili evidencija (uz ostavljanje roka za to), ako to ocijeni potrebnim radi utvrđivanja činjenica koje mogu biti od uticaja na donošenje odluke u vezi podnijetog zahtjeva, odnosno utvrđivanja ispunjavanja uvjeta i kriterijuma za kućno uvozno carinjenje. (7) Ako je podnosilac zahtjeva lice koje je imalac odobrenja AEOC ili imalac kombiniranog odobrenja (AEOF) iz člana 23. stav (1) tačka a) ili stav (3) Odluke, smatra se da su uvjeti i kriterijumi iz čl. 29. i 30. Odluke ispunjeni. Stoga, u tom slučaju, uvjete i kriterijume koji su provjeravani u predkontroli zahtjeva za AEO ne treba ponovo provjeravati u predkontroli zahtjeva za kućno uvozno carinjenje. Provjeravaju se samo uvjeti i kriterijumi koji nisu provjeravani u postupku izdavanja odobrenja AEOC ili odobrenja AEOF. Član 17. (1) Grupa za kontrolu, nakon obavljene predkontrole zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje u skladu sa članom 16. ovog uputstva, sačinjava zapisnik najkasnije u roku od 10 radnih dana od dana prijema zahtjeva od strane izdavaoca odobrenja, u koji unosi sve provjere koje je obavila i rezultate tih provjera. U zapisniku, izdvojeno na kraju, Grupa za kontrolu, na osnovu izvršenih provjera i shodno rezultatima tih provjera, navodi mišljenje da li su ispunjeni ili ne uvjeti i kriterijumi za odobravanje kućnog uvoznog carinjenja za tražene uvozne carinske postupke. Ako utvrdi da uvjeti i kriterijumi, odnosno neki od uvjeta ili kriterijuma nisu ispunjeni, u zapisniku navodi uvjete i kriterijume koji su u pitanju kao i obrazloženje razloga o neispunjavanju istih i na koje se tražene uvozne carinske postupke odnose. Zapisnik sačinjava u tri primjerka, od kojih jedan primjerak dostavlja podnosiocu zahtjeva radi obavještavanja o rezultatima provjere i daje mu mogućnost da se na isti može izjasniti, uz određivanje roka za to, u kojem roku podnosilac zahtjeva može otkloniti uočene nepravilnosti i/ili iznijeti svoj stav. (2) Dostavljeno izjašnjenje podnosioca zahtjeva na zapisnik iz stava (1) ovog člana, Grupa za kontrolu sagledat će odmah i ocijeniti opravdanost iznijetih navoda. Nakon toga, ili po proteku roka određenog za izjašnjenje ako podnosilac zahtjeva nije dostavio izjašnjenje, konačni zapisnik o provjeri, koji uključuje i konačno mišljenje o ispunjavanju uvjeta i kriterijuma, sa svim prilozima i dokumentiranim provjerama, dostavlja izdavaocu odobrenja najkasnije do isteka tri radna dana od dana prijema izjašnjenja podnosioca zahtjeva ili od dana isteka roka za izjašnjenje ako podnosilac zahtjeva nije dostavio izjašnjenje. Jedan primjerak tog zapisnika dostavlja i podnosiocu zahtjeva. Ako Grupa za kontrolu u konačnom zapisniku daje negativno mišljenje, u tom zapisniku navodi koji uvjeti i kriterijumi nisu ispunjeni, obrazloženje razloga o neispunjavanju istih i na koje tražene uvozne carinske postupke se odnose, te o istima dostavlja raspoložive dokaze. (3) Ne dovodeći u pitanje obavezu ispunjavanja drugih uvjeta i kriterijuma za kućno uvozno carinjenje od strane podnosioca zahtjeva, Grupa za kontrolu ne može dati mišljenje da podnosilac zahtjeva ispunjava uvjete i kriterijume za traženo kućno uvozno carinjenje ako u provjeri procijeni da: a) nisu ispunjeni uvjeti i kriterijumi iz člana 29. Odluke (ako procijeni da je podnosilac zahtjeva ili neko drugo lice iz člana 29. stav (1) Odluke izvršilo težu povredu ili ponovljene povrede carinskih i/ili poreznih propisa ili teže krivično djelo koje je u vezi sa privrednom djelatnosti podnosioca zahtjeva), ili b) nisu ispunjeni uvjeti i kriterijumi iz člana 30. Odluke. (4) U slučaju kada Grupa za kontrolu, istovremeno ili prije okončanja započete predkontrole kod podnosioca zahtjeva u skladu sa članom 16. ovog uputstva, pored zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje, primi i zahtjev za kućno izvozno carinjenje, zahtjev za ovlaštenog pošiljaoca i/ili zahtjev za ovlaštenog primaoca istog podnosioca, tada istovremeno kod podnosioca zahtjeva vrši predkontrolu po svim podnijetim zahtjevima. Ako je istovremeno podnijet zahtjev za AEO i zahtjev za pojednostavljene postupke, provjeru zahtjeva u predkontroli treba koordinirati kako se ne bi udvostručile kontrole u isto vrijeme, a na kraju se sačinjavaju zasebni zapisnici o obavljenoj predkontroli svih zahtjeva. (5) Ako je Grupa za kontrolu ranije kod podnosioca zahtjeva vršila predkontrolu po nekom drugom osnovu (na primjer, za kućno izvozno carinjenje, ovlaštenog primaoca i/ili ovlaštenog pošiljaoca), u sačinjavanju zapisnika i davanju mišljenja po zahtjevu za kućno uvozno carinjenje, može uzeti u obzir rezultate te kontrole ukoliko nije proteklo šest mjeseci od izvršene kontrole, bez ponovnog vršenja fizičke kontrole kod podnosioca zahtjeva ako to ocijeni dovoljnim, što, prema potrebi, ne isključuje određenu dokumentarnu provjeru zahtjeva. U navedenom slučaju ne isključuje se ovlaštenje Grupe za kontrolu da ipak izvrši predkontrolu zahtjeva u skladu sa članom 16. ovog uputstva ako to smatra potrebnim. (6) U slučaju iz člana 16. stav (7) ovog uputstva potrebno je sačiniti zapisnik o predkontroli zahtjeva za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje, pri čemu se treba voditi zapisnikom o obavljenoj predkontroli u postupku izdavanja odobrenja AEOC ili AEOF (ovisno koji status AEO je u pitanju) u pogledu onih uvjeta i kriterijuma koji su provjereni u predkontroli zahtjeva za status AEO. Član 18. (1) Po podnijetom zahtjevu za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje iz člana 13. ovog uputstva, izdavalac odobrenja donosi i dostavlja podnosiocu zahtjeva odobrenje ili obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja, u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (2) Zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje, bez daljnje provjere ostalih uvjeta i kriterijuma, odbija se: a) ako nije ispunjen bilo koji od uvjeta iz člana 11. stav (1) tač. a), b), c), d) i k) ovog uputstva, b) ako zahtjev nije podnijet na obrascu iz Priloga 26. Odluke ni nakon što je to zatraženo od podnosioca zahtjeva, c) ako je zatražena dopuna zahtjeva, a podnosilac zahtjeva tražene podatke i/ili informacije i dokumenta nije dostavio u roku za dopunu određen od strane izdavaoca odobrenja. (3) Ako je zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje dostavljen Grupi za kontrolu na predkontrolu u skladu sa članom 16. ovog uputstva, odluka po podnijetom zahtjevu donosi se nakon dostavljanja zapisnika Grupe za kontrolu iz člana 17. ovog uputstva. (4) Ako je Grupa za kontrolu, nakon obavljene predkontrole zahtjeva, dala mišljenje da podnosilac zahtjeva ispunjava uvjete i kriterijume za odobravanje kućnog uvoznog carinjenja, podnosiocu zahtjeva izdaje se odobrenje za kućno uvozno carinjenje za uvozne carinske postupke za koje ispunjava uvjete i kriterijume. (5) Odobrenje za kućno uvozno carinjenje izdaje se na obrascu iz Priloga 26. Odluke, u koji, pored elemenata sadržanih u tom obrascu, treba unijeti i: druge relevantne informacije u vezi odobrenog kućnog uvoznog carinjenja, obrazloženje, informaciju o naplati eventualno propisane administrativne takse, pouku o pravnom lijeku iza koje se navode i prilozi uz odobrenje, kao i kome se odobrenje dostavlja. Ako žalba ne odlaže izvršenje odobrenja, to se, s pozivom na odredbu propisa koji to predviđa, navodi u odobrenju. Odobrenje se može dopuniti i dodatnom klauzulom o dužnosti imaoca odobrenja o kontinuiranom ispunjavanju uvjeta i kriterijuma i u toku važenja odobrenja, te poštovanju svih propisa i ispunjavanju obaveza koje proizilaze iz odobrenog postupka kućnog uvoznog carinjenja, kao i drugim neophodnim klauzulama. (6) Odobrenje se izdaje na neodređeno vrijeme i važi sve dok imalac tog odobrenja ispunjava uvjete i kriterijume, odnosno do privremenog ukidanja ili do ukidanja odobrenja. Odobrenje počinje važiti od dana navedenog u odobrenju. (7) Po jedan primjerak odobrenja dostavlja se imaocu odobrenja, Odsjeku za kontrolu u Središnjem uredu UIO, Sektoru za informacione tehnologije, Odjeljenju za analizu i upravljanje rizicima, nadzornom carinskom uredu navedenom u odobrenju, Grupi za kontrolu u regionalnom centru prema sjedištu imaoca odobrenja. (8) Odobrenje se može koristiti samo za robe navedene u odobrenju, odnosno u popisu robe koji je sastavni dio odobrenja ili u popisu robe ažuriranom u skladu sa stavom (10) tačka a) ovog člana nakon izdavanja odobrenja. (9) Ako se odobrenje odnosi na kućno uvozno carinjenje u okviru određenog uvoznog postupka s ekonomskim dejstvom isto se, neovisno što se izdaje na neodređeno vrijeme, može koristiti za kućno uvozno carinjenje u tom postupku samo za vrijeme važenja odgovarajućeg odobrenja za postupak s ekonomskim dejstvom koji je u pitanju i za robu za koju je odobren taj postupak s ekonomskim dejstvom. Ako je za taj uvozni postupak s ekonomskim dejstvom izdato novo odobrenje (koje imalac odobrenja dostavlja nadzornom carinskom uredu), tada se, bez izmjene ili dopune odobrenja, može koristiti kućno uvozno carinjenje u okviru tog postupka s ekonomskim dejstvom. (10) Izmjena ili dopuna odobrenja ne vrši se u slučaju kada, nakon izdavanja odobrenja, dođe do promjene: a) popisa robe, u kom slučaju, imalac odobrenja nadzornom carinskom uredu dostavlja ažuriran popis robe, u dva primjerka, koji mora sadržavati broj i datum iz njegove evidencije i njegovu ovjeru, te označenje da li je prvi ili neki drugi po redu ažurirani popis robe. Nadzorni carinski ured vrši ovjeru ažuriranog popisa robe, u koju upisuje: puni broj i datum odobrenja, broj i datum ovjere, potpis i otisak službenog pečata, nakon čega jedan primjerak popisa vraća imaocu odobrenja, a drugi zadržava u službenoj evidenciji uz odnosno odobrenje, b) zastupnika imaoca odobrenja u slučaju iz člana 10. ovog uputstva, u kom slučaju, imalac odobrenja nadzornom carinskom uredu dostavlja ugovor zaključen sa novim zastupnikom i ovlaštenje za neposredno zastupanje kod kućnog uvoznog carinjenja, koje provjerava taj ured. (11) Zahtjev se odbija i u slučaju kada u predkontroli zahtjeva, provedenoj shodno članu 16. ovog uputstva, Grupa za kontrolu utvrdi: a) da nisu ispunjeni uvjeti i kriterijumi iz čl. 29. ili 30. Odluke (vidi član 17. stav (3) ovog uputstva), ili b) da nije ispunjen bilo koji drugi uvjet ili kriterijum za kućno uvozno carinjenje. (12) Izdavalac odobrenja, nakon izdatog odobrenja: a) evidentira odobrenje u registar odobrenja u informacionom sistemu UIO (ako postoji), b) vodi evidenciju o izdatim odobrenjima, koja najmanje sadrži: podatke o imaocu odobrenja ukučujući i njegov I.B., podatke o statusu AEO (ako ga ima), UP I osnovni broj i datum donošenja odobrenja (kao i UP I osnovni broj i datum svake odluke o izmjeni i/ili dopuni odobrenja), naziv i šifru nadzornog carinskog ureda, naziv i šifru carinskih postupaka za koje je izdato odobrenje, osnovni broj UP I i datum rješenja o privremenom ukidanju, o opozivu privremenog ukidanja i o ukidanju, period privremenog ukidanja, datum stupanja na snagu ukidanja odobrenja, podatak da li je privremeno ukidanje i ukidanje po službenoj dužnosti ili na zahtjev imaoca odobrenja i napomene. Član 19. (1) Imalac odobrenja, u trenutku prijavljivanja robe za uvozni carinski postupak za koji mu je odobreno kućno uvozno carinjenje, radi osiguranja plaćanja duga, mora imati bankarsku garanciju prethodno prihvaćenu od strane nadležne organizacione jedinice UIO, u protivnom ne može koristiti kućno uvozno carinjenje. Imalac odobrenja, za osiguranje plaćanja duga u uvoznim carinskim postupcima za koje mu je odobreno kućno uvozno carinjenje, može koristiti garanciju koju već koristi u tim postupcima kada se oni provode po redovnom postupku kod nadzornog carinskog ureda i tada se iznos iz te garancije ne raspoređuje za kućno uvozno carinjenje, nego se ta garancija jednako koristi za taj postupak bilo da se on provodi po redovnom postupku ili po odobrenom kućnom uvoznom carinjenju. Također, može položiti i posebnu garanciju namijenjenu samo za kućno uvozno carinjenje u odobrenim carinskim postupcima. (2) Položenom bankarskom garancijom iz stava (1) ovog člana osigurava se plaćanje duga koji bi mogao nastati za robu koja se pušta u odobrene carinske postupke po kućnom uvoznom carinjenju. (3) Ako garancija iz stava (1) ovog člana glasi na određeno vrijeme, imalac odobrenja mora, prije isteka roka važenja garancije, dostaviti valjanu garanciju na prihvatanje od strane nadležne organizacione jedinice UIO. Ako se dostavlja nova garancija, u sadržaju teksta te garancije mora biti navedeno da se njome preuzimaju obaveze i iz garancije koju zamjenjuje, sa naznakom podataka o ranijoj garanciji (broj i datum, podaci o izdavaocu garancije). U protivnom, imalac odobrenja ne može stavljati robu u odobreni carinski postupak po kućnom uvoznom carinjenju. (4) Ako propisima o garanciji nije drugačije propisano, garancija može biti garancija imaoca odobrenja ili garancija njegovog zastupnika u slučaju iz člana 10. ovog uputstva, uz pisanu suglasnost zastupnika za korištenje garancije u svrhe za koje se polaže. GLAVA V – PRAĆENJE I PONOVNA PROCJENA ODOBRENJA Član 20. (1) Shodno članu 184. st. (6) i (7) Odluke, imalac odobrenja mora: a) i dalje u toku važenja odobrenja ispunjavati uvjete i kriterijume propisane za kućno uvozno carinjenje i obaveze koje proizilaze iz odobrenja, ne dovodeći u pitanje njegove obaveze kao deklaranta i pravila koja uređuju nastanak carinskog duga odnosno duga, b) obavijestiti izdavaoca odobrenja o svim činjenicama koje nastanu poslije izdavanja odobrenja, a koje mogu uticati na daljnje važenje ili sadržaj odobrenja. (2) Redovno praćenje ispunjavanja uvjeta i kriterijuma osnovna je obaveza i odgovornost imaoca odobrenja, i to treba biti dio njegovog sistema unutrašnje kontrole. Imalac odobrenja treba biti sposoban pokazati kako obavlja praćenje i prikazati rezultate. Imalac odobrenja treba pregledati svoje postupke, rizike i sisteme kako bi oni odražavali sve bitne promjene u njegovim postupcima. Izdavalac odobrenja treba biti obaviješten o tim promjenama. (3) Grupa za kontrolu i nadzorni carinski ured (svako u okviru svog djelokruga rada), kontinuirano prate uvjete i kriterijume koje imalac odobrenja treba ispunjavati i tokom važenja odobrenja i kontinuirano prate ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz odobrenja kroz praćenje utvrđenih rizika navedenih u zapisniku o predkontroli, nasumične provjere carinskih deklaracija, kroz naknadnu carinsku kontrolu imaoca odobrenja u pogledu pravilnosti provođenja kućnog uvoznog carinjenja ili naknadnu carinsku kontrolu imaoca odobrenja po drugom osnovu, korištenjem svih dostupnih baza podataka i analizom raspoloživih podataka iz tih baza i/ili podataka do kojih dođu u suradnji sa drugim organizacionim jedinicama UIO i suradnji sa drugim organima, kroz provođenje carinskih postupaka, kroz nadzor kućnog uvoznog carinjenja i drugo. Sve mjere provjere potrebno je evidentirati kroz sažete kontrolne zapisnike, te izbjegavati dupliranje provjera. (4) Grupa za kontrolu i nadzorni carinski ured, ako u toku praćenja dođu do saznanja da imalac odobrenja više ne ispunjava neki ili neke od uvjeta i kriterijuma, bez odlaganja o tome obavještavaju izdavaoca odobrenja dostavljanjem zapisnika i raspoloživih dokaza. (5) Kada bilo koji drugi carinski ured, u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, dođe do saznanja da imalac odobrenja više ne ispunjava neki ili neke uvjete i kriterijume, bez odlaganja o tome obavještava izdavaoca odobrenja dostavljanjem zapisnika i raspoloživih dokaza. (6) Ako je odobrenje izdato licu od čijeg osnivanja je proteklo manje od tri godine, u toku prve godine od izdavanja odobrenja vrši se strožiji nadzor, uključujući i provjeru ispunjavanja uvjeta i kriterijuma. (7) Cilj praćenja je rano otkrivanje bilo koje naznake neusklađenosti odnosno nepoštovanja propisa i treba obezbijediti hitno djelovanje ako se otkriju poteškoće ili nepoštovanje propisa. Član 21. (1) Shodno članu 184. stav (8) Odluke, izdavalac odobrenja ponovo vrši procjenu ispunjavanja uvjeta i kriterijuma, odnosno ponovnu procjenu odobrenja, u sljedećim slučajevima: a) kada je došlo do značajnijih promjena odgovarajućih propisa koje utiču na odobrenje, b) kada je to potrebno zbog osnovane sumnje da imalac odobrenja više ne ispunjava odgovarajuće uvjete i kriterijume. (2) U slučaju iz stava (1) tačka b) ovog člana, ponovnu procjenu ispunjenosti uvjeta i kriterijuma, odnosno ponovnu procjenu odobrenja izdavalac odobrenja određuje kada osnovana sumnja da imalac odobrenja više ne ispunjava odgovarajuće uvjete i kriterijume proizilazi iz: a) rezultata praćenja imaoca odobrenja, prema članu 20. ovog uputstva, b) informacija bilo kojeg drugog carinskog ureda o otkrivanju osnovane sumnje da imalac odobrenja više ne ispunjava odgovarajuće uvjete i kriterijume, c) informacija koje je dostavio imalac odobrenja u skladu sa članom 20. stav (1) ovog uputstva ili d) informacija koje je dostavio drugi organ. (3) Ponovna procjena može se razlikovati od slučaja do slučaja. Ponovnom procjenom provjeravaju se samo novonastale okolnosti ili informacije koje mogu uticati na važnost odobrenja. Prije početka ponovne procjene, izdavalac odobrenja, za svaki pojedinačni slučaj, određuje obim provjere (da li je potrebno ponovno procijeniti sve uvjete i kriterijume ili samo relevantne uvjete i kriterijume za koje postoji osnovana sumnja na nepoštovanje odnosno da nisu usklađeni, uzimajući u obzir razloge za pokretanje ponovne procjene) i zakonski osnov ponovne procjene. (4) Ako se odobrenje ponovo procjenjuje zbog osnovane sumnje u neispunjavanje relevantnih uvjeta i kriterijuma, tada se procjenjuju konkretni uvjeti i kriterijumi na čije neispunjavanje se sumnja. (5) Ako se odobrenje ponovno procjenjuje zbog promjena u relevantnom zakonodavstvu procjenjuju se isključivo novi i izmijenjeni uvjeti i kriterijumi. (6) Ponovnu procjenu odobrenja, u skladu sa obimom provjere određenog od strane izdavaoca odobrenja, provodi Grupa za kontrolu. Ako tokom ponovne procjene, Grupa za kontrolu otkrije da je potrebno ponovno provjeriti i neki ili i sve druge uvjete i kriterijume koji nisu obuhvaćeni obimom provjere određenog od strane izdavaoca odobrenja, obavit će provjere i za te uvjete i kriterijume. Postupak ponovne procjene ne podrazumijeva nužno pregled odnosno provjeru u prostorijama imaoca odobrenja. Metod ponovne procjene ovisi od uvjeta i kriterijuma koji se provjeravaju, te je stoga ponovnu procjenu moguće obaviti samo na osnovu provjere dokumenata (iz službenih prostorija i u komunikaciji sa imaocem odobrenja) ili, prema potrebi, na osnovu provjere dokumenata u kombinaciji sa posjetom imaocu odobrenja. (7) Grupa za kontrolu o ponovnoj procjeni iz stava (6) ovog člana sačinjava zapisnik. U pogledu dokumentacije i zapisnika treba primijeniti sličan pristup kao i prilikom prvobitne kontrole (predkontrole) u postupku izdavanja odobrenja. Grupa za kontrolu u zapisniku, pored rezultata ponovne procjene, navodi i predloženu naknadnu aktivnost (na primjer, ovisno od situacije, privremeno ukidanje, ili ukidanje odobrenja, ili mjere koje imalac odobrenja treba preduzeti (i rokove) radi otklanjanja uočenih nedostataka, a u cilju usklađenosti sa propisima). (8) Izdavalac odobrenja obavještava imaoca odobrenja o rezultatima ponovne procjene odobrenja. (9) Ne dovodeći u pitanje primjenu st. (1) do (8) ovog člana, izdavalac odobrenja redovno, jednom godišnje, kod nadležne organizacione jedinice UIO, naknadno provjerava da li imalac odobrenja ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi, u kom slučaju se primjenjuje član 15. st. (2) i (3) ovog uputstva. Za navedenu naknadnu provjeru koristi se obrazac iz Priloga 3. ovog uputstva. Član 22. (1) Na zahtjev imaoca odobrenja, ili na osnovu rezultata ponovne procjene odobrenja, ili kada su na drugi način utvrđene nepravilnosti koje dovode do privremenog ukidanja odobrenja, izdavalac odobrenja privremeno ukida odobrenje. (2) Slučajevi privremenog ukidanja odobrenja, uključujući i privremeno ukidanje po zahtjevu imaoca odobrenja, te postupak i pravne posljedice privremenog ukidanja odobrenja regulirani su čl. 188. i 190. Odluke. (3) Opoziv privremenog ukidanja odobrenja reguliran je članom 189. Odluke. Opoziv privremenog ukidanja izdavalac odobrenja završava rješenjem. Izvorno izdato odobrenje ponovo je valjano. Član 23. (1) Odobrenje za postupak kućnog uvoznog carinjenja, shodno članu 191. stav (1) Odluke, ukida se u sljedećim slučajevima: a) ako imalac odobrenja ne otkloni nedostatke iz člana 188. stav (4) Odluke, b) ako imalac odobrenja ne otkloni nedostatke iz člana 190. stav (1) Odluke, c) ako je imalac odobrenja ili drugo lice iz člana 29. stav (1) Odluke izvršilo težu povredu ili ponovljene povrede carinskih i/ili poreznih propisa i nemaju više pravo na žalbu, d) na zahtjev imaoca odobrenja. (2) U slučaju iz stava (1) tačka c) ovog člana, izdavalac odobrenja, shodno članu 191. stav (2) Odluke, može odlučiti da ne ukine odobrenje za postupak kućnog uvoznog carinjenja, ako smatra da je povreda propisa zanemarljiva u odnosu na broj ili obim carinskih postupaka imaoca odobrenja i da ne dovodi u sumnju dobru vjeru imaoca odobrenja. (3) Ne dovodeći u pitanje primjenu člana 191. Odluke, odobrenje se ukida i: a) u slučaju kada se u naknadnoj provjeri, provedenoj u skladu sa članom 20. stav (9) ovog uputstva, utvrdi da imalac odobrenja ima neizmirenih dospjelih finansijskih obaveza u pogledu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi i imalac odobrenja ne postupi u skladu sa članom 15. stav (3) tačka b) ovog uputstva. U tom slučaju, izdavalac odobrenja po službenoj dužnosti pokreće postupak za ukidanje odobrenja, b) u slučaju iz člana 14. Zakona. (4) Shodno članu 187. stav (5) Odluke, licu kojem je ukinuto odobrenje za kućno carinjenje, uključujući i ukidanje u skladu sa članom 14. Zakona, ne može se izdati novo odobrenje za kućno uvozno carinjenje prije isteka godine dana od dana ukidanja odobrenja, odnosno u roku od tri godine od dana poništenja odobrenja u skladu sa članom 13. Zakona. GLAVA VI – PROVOĐENJE KUĆNOG UVOZNOG CARINJENJA Odjeljak A. Opće odredbe Član 24. Imajući u vidu trenutno stanje i mogućnosti carinskog informacionog sistema koji se koristi za obradu uvoznih i izvoznih carinskih deklaracija, postupak kućnog uvoznog carinjenja može se provoditi na dva načina: a) stavljanje robe u zahtijevani odobreni uvozni carinski postupak po kućnom uvoznom carinjenju upotrebom potpune uvozne carinske deklaracije podnijete elektronskim putem na način propisan čl. 28. do 34. ovog uputstva, koja u tom slučaju predstavlja pojednostavljenu carinsku deklaraciju, uz obavezu podnošenja dopunske deklaracije iz člana 31. ovog uputstva, ili b) stavljanje robe u postupak puštanja u slobodan promet iz postupka carinskog skladištenja u skladištu tipa D na osnovu knjigovodstvenog upisa, kao pojednostavljene carinske deklaracije, na način propisan čl. 35. do 37. ovog uputstva. U ovom slučaju ne primjenjuje se tačka a) ovog člana. Član 25. Kućno uvozno carinjenje može biti sa i bez statusa ovlaštenog primaoca, ovisno od potreba privrednog subjekta odnosno ovisno za koje je uvozne carinske postupke privredni subjekt, na njegov zahtjev, dobio odobrenje za kućno uvozno carinjenje. Odjeljak B. Završetak postupka provoza u statusu ovlaštenog primaoca Član 26. (1) Kada imalac odobrenja za kućno uvozno carinjenje, koji je i imalac odobrenja za status ovlaštenog primaoca, robu odmah nakon završetka postupka provoza u statusu ovlaštenog primaoca prijavljuje po kućnom uvoznom carinjenju za odobreni uvozni postupak, prvo mora ispuniti obaveze iz postupka provoza, odnosno obaveze koje proizilaze iz statusa ovlaštenog primaoca u skladu sa odredbama carinskih propisa kojima je reguliran status ovlaštenog primaoca. (2) Ako imalac odobrenja za kućno uvozno carinjenje, nakon završetka postupka provoza u statusu ovlaštenog primaoca robu odmah ne prijavljuje po kućnom uvoznom carinjenju, u tom slučaju završetak postupka provoza u statusu ovlaštenog primaoca i privremeni smještaj robe nakon završetka postupka provoza provodi se u skladu sa odredbama carinskih propisa kojima je reguliran status ovlaštenog primaoca. Član 27. (1) Kada je isto lice imalac odobrenja za status ovlaštenog primaoca i imalac odobrenja za postupak kućnog carinjenja za uvozne carinske postupke koji slijede poslije postupka provoza (odmah ili nakon privremenog smještaja iz člana 26. stav (2) ovog uputstva), u tom slučaju nadzorni carinski ured za postupak kućnog uvoznog carinjenja treba biti onaj ured koji je odobrenjem za status ovlaštenog primaoca određen kao odredišni carinski ured nadležan za završetak postupka provoza u primjeni statusa ovlaštenog primaoca. Isto se odgovarajuće primjenjuje i na odobreni prostor. (2) Privredni subjekt, prilikom podnošenja zahtjeva za odobrenje za status ovlaštenog primaoca i zahtjeva za odobrenje za postupak kućnog uvoznog carinjenja, treba se rukovoditi stavom (1) ovog člana u pogledu predlaganja (u zahtjevu) carinskih ureda i prostora. Odjeljak C. Prijavljivanje robe za postupak puštanja u slobodan promet po kućnom uvoznom carinjenju podnošenjem carinske deklaracije Član 28. (1) U carinskoj deklaraciji za zahtijevani uvozni carinski postupak po kućnom uvoznom carinjenju popunjavaju se sva polja koja se, prema propisima kojima je regulirano pitanje popunjavanja carinske deklaracije, popunjavaju za zahtijevani uvozni carinski postupak (kao da se radi o carinskoj deklaraciji u redovnom postupku), na način propisan tim propisima, uključujući i pravila navedena u stavu (2) ovog člana i drugim odredbama ovog uputstva. (2) Kod popunjavanja carinske deklaracije za kućno uvozno carinjenje, pored stava (1) ovog člana, primjenjuju se i sljedeća pravila: a) u polje 30 (Mjesto robe) upisuje se šifra „KUĆNO UVOZ“ (uvijek velikim latiničnim slovima), b) u polje 44 (Dodatne informacije/priloženi dokumenti/potvrde i odobrenja), pored ostalog, u dodatnom ekranu „priloženi dokumenti“ pod odgovarajućom šifrom upisuje se osnovni broj odobrenja i godina izdavanja (na primjer, 1/22), koji podaci se, na isti način (na primjer, 1/22) u svakoj carinskoj deklaraciji, obavezno upisuju i u četvrti red navedenog polja, c) u polje 31 u prvi prazni red (oznake i br.) upisuje se oznaka odobrenog prostora iz odobrenja za kućno uvozno carinjenje u kojem se predmetna roba pušta u zahtijevani uvozni carinski postupak, samo ako imalac odobrenja ima više odobrenih prostora (na primjer, „PROSTOR1“ ili „PROSTOR2“), ako pravilima o popunjavanju carinske deklaracije nije drugačije propisano. (3) Imalac odobrenja, najkasnije u trenutku popunjavanja carinske deklaracije iz stava (1) ovog člana, mora ispunjavati sve uvjete propisane za stavljanje predmetne robe u carinski postupak zahtijevan tom deklaracijom i imati na raspolaganju odgovarajuća dokumenta o ispunjenosti tih uvjeta (vidi član 9. ovog uputstva) i druga dokumenta koja prate predmetnu carinsku deklaraciju, a koja se upisuju u polje 44 te deklaracije. U protivnom, ne može robu prijaviti za namjeravani uvozni carinski postupak. Član 29. (1) Kućno uvozno carinjenje (registracija carinske deklaracije u carinskom informacionom podsistemu „ASYCUDA World“) može se odvijati od momenta početka redovnog radnog vremena tog ureda do najkasnije sat vremena prije kraja njegovog redovitog radnog vremena. (2) Registracija kod nadzornog carinskog ureda carinske deklaracije za postupak puštanja robe u slobodan promet po kućnom uvoznom carinjenju (u daljnjem tekstu: carinska deklaracija IM H), popunjene u skladu sa članom 28. ovog uputstva, je elektronska najava (obavijest) tom uredu kućnog uvoznog carinjenja, to jest obavijest da se roba za koju se zahtijeva kućno uvozno carinjenje nalazi u odobrenom prostoru imaoca odobrenja. Član 30. (1) Registriranu carinsku deklaraciju IM H za kućno uvozno carinjenje iz člana 29. ovog uputstva carinski službenici nadzornog carinskog ureda prepoznaju tako što prate da li je na spisku svih registriranih deklaracija u polju „Lokacija“ navedena šifra „KUĆNO UVOZ“, te po tom kriterijumu mogu i pretraživati deklaracije. (2) Kako bi carinska deklaracija IM H iz stava (1) ovog člana, putem modula selektiviteta u carinskom informacionom podsistemu „ASYCUDA World“, dobila odgovarajuću traku selektiviteta, carinski informacioni podsistem automatski dodjeljuje traku selektiviteta koja ne predstavlja dodjelu statusa uvoznoj carinskoj deklaraciji navedenog u stavu (10) ovog člana. Procjena se ne pokreće do okončanja radnji u vezi završetka postupka provoza u statusu ovlaštenog primaoca, kada je u pitanju takva situacija. (3) Na imaoca odobrenja za kućno uvozno carinjenje primjenjuje se manji broj fizičkih kontrola i kontrola dokumenata u odnosu na ostale privredne subjekte. Može se odlučiti i drugačije, imajući u vidu posebnu opasnost ili obaveze u pogledu kontrole predviđene drugim propisima. (4) Ako je carinskoj deklaraciji IM H iz stava (1) ovog člana, pri pokretanju njene procjene, od strane modula selektiviteta dodijeljena zelena traka selektiviteta, ta se deklaracija nalazi na „čekanju deklaracije“ u vremenu navedenom u odobrenju (30 minuta od dodjele zelene trake selektiviteta, tzv. timer). Nadzorni carinski ured imaocu odobrenja odobrava puštanje robe prema dodijeljenoj zelenoj traci selektiviteta. Međutim, nadzorni carinski ured, prema lokalnoj analizi rizika, ipak može, prije isteka vremena „čekanja deklaracije“ izvršiti izmjenu dodijeljene zelene trake selektiviteta na viši nivo kontrole (za koji se odluči) preusmjeravanjem uvozne carinske deklaracije na žutu ili crvenu traku selektiviteta, uz obavezno navođenje razloga kontrole od strane postupajućeg carinskog službenika. (5) Kada se carinska deklaracija IM H iz stava (1) ovog člana nalazi: a) na žutoj traci selektiviteta: to znači obavijest imaocu odobrenja o pregledu (provjeri) deklaracije i dokumenata prije puštanja robe (to jest prije dodjele toj deklaraciji statusa „L broj procjene“). Dokumentarni pregled obavlja se u nadzornom carinskom uredu na osnovu dokumenata, koje joj u tom slučaju imalac odobrenja ili njegov zastupnik, shodno dogovoru sa tim uredom, dostavlja putem faksa ili elektronskom poštom, b) na crvenoj traci selektiviteta: to znači obavijest imaocu odobrenja o pregledu dokumenata i robe prije puštanja robe, koji pregled se obavlja u odobrenom prostoru imaoca odobrenja u kojem se predmetna roba nalazi. Carinski službenik dužan je, u razumnom roku, doći na pregled u navedeni odobreni prostor. Na crvenoj traci selektiviteta carinska deklaracija IM H ostaje sve dok carinski službenik koji je izvršio pregled, ne obavijesti za to zaduženog službenika o rezultatima pregleda robe na način određen stavom (7) tačka a) alineja 2) ovog člana, koji će dalje, ovisno od tih rezultata, provesti postupak po predmetnoj carinskoj deklaraciji IM H i robu pustiti u zahtijevani carinski postupak. (6) U postupku kućnog uvoznog carinjenja, po carinskoj deklaraciji i u pogledu pregleda dokumenata ili pregleda dokumenаta i robe postupa se prioritetno u odnosu na carinske deklaracije podnijete u redovnom (standardnom) postupku. Pregled dokumenata i robe obavlja se na isti način kao i po carinskoj deklaraciji podnijetoj u redovnom postupku, što, pored ostalog, uključuje i neophodne provjere u pogledu elemenata za obračun carinskog duga, te provjere da li je imalac odobrenja ispunio sve propisane obaveze iz postupka kućnog uvoznog carinjenja (vidi i član 28. stav (3) ovog uputstva). (7) Ako pri pregledu robe carinski službenik utvrdi: a) da stanje robe odgovara podacima iz carinske deklaracije IM H i dokumenata, dalje obavlja sljedeće radnje: 1) na poleđini predmetne carinske deklaracije IM H, odštampane sa carinskog servera, sačinjava zabilješku o utvrđenom stanju (na primjer, između ostalog, navodi „stanje ispravno“ uz označenje datuma i vremena pregleda, MRN broja i datuma predmetne carinske deklaracije IM H iz polja A, službene šifre i potpisa), 2) nakon toga, kako bi imalac odobrenja mogao što prije raspolagati robom, putem faksa ili elektronskom poštom (ako je moguće, u protivnom telefonom javlja rezultate) dostavlja rezultate pregleda (zabilješku) za to zaduženom carinskom službeniku u nadzornom carinskom uredu, koji službenik odmah dalje provodi postupak po predmetnoj carinskoj deklaraciji IM H i robu pušta u slobodan promet, 3) po povratku u nadzorni carinski ured, carinski službenik koji je izvršio pregled robe rezultate kontrole iz zabilješke upisuje u inspekcijski akt predmetne carinske deklaracije IM H, b) da nađeno stanje robe ne odgovara podacima iz carinske deklaracije IM H i dokumenata, tada o nađenom stanju sačinjava zapisnik u dva primjerka kojeg potpisuje i imalac odobrenja koji je i korisnik predmetnog postupka, te jedan primjerak predaje imaocu odobrenja, a carinski postupak dalje se provodi na osnovu nađenog stanja isto kao po carinskoj deklaraciji podnijetoj u redovnom postupku. (8) Ako carinski službenik po dolasku na pregled robe u odobreni prostor imaoca odobrenja ne zatekne robu, smatra se da je roba u postupku kućnog uvoznog carinjenja izuzeta ispod carinskog nadzora. (9) U slučaju iz stava (7) ovog člana, carinski službenik, koji je izvršio pregled robe, pregledat će i prethodna tri postupka provedena po kućnom uvoznom carinjenju (na zelenoj traci selektiviteta) i dokumentaciju vezanu za te postupke. O rezultatima provjere sačinjava zabilješku u dva primjerka, od kojih jedan uručuje imaocu odobrenja, a drugi primjerak zadržava u službenoj evidenciji nadzornog carinskog ureda uz predmetno odobrenje o kućnom uvoznom carinjenju. U inspekcijski akt uvoznih carinskih deklaracija koje je provjerio upisuje sažeto rezultate provjere i podatke o zabilješci. (10) Kada registrirana carinska deklaraciji IM H iz člana 29. ovog uputstva, putem carinskog informacionog podsistema „ASYCUDA World“, dobije status „L broj procjene“, tada je roba puštena. Datum puštanja robe je datum dodjele „L broj procjene“, koji datum navedeni sistem automatski ispisuje u polje B deklaracije, od kog momenta imalac odobrenja može raspolagati robom u skladu sa carinskim postupkom u koji je po toj deklaraciji stavljena po kućnom uvoznom carinjenju. (11) Imalac odobrenja ili njegov zastupnik (ako ga ima), kao eksterni korisnik carinskog informacionog podsistema „ASYCUDA World“, statuse svojih carinskih deklaracija IM H po kućnom uvoznom carinjenju prati putem tog sistema. Na taj način upoznat je i sa statusom u kojem se nalazi njegova predmetna uvozna carinska deklaracija kod kućnog uvoznog carinjenja, to jest upoznat je o tome da li treba čekati sa robom do pregleda od strane carinskog službenika nadzornog carinskog ureda. Član 31. (1) Imalac odobrenja dužan je, u roku određenom u odobrenju, nadzornom carinskom uredu dostaviti dopunsku carinsku deklaraciju IM H koja je u pitanju, uz koju se prilažu sva prateća dokumenta, koja su bila potrebna za carinski postupak na koji se dopunska carinska deklaracija IM H odnosi. (2) Dopunska carinska deklaracija IM H iz stava (1) ovog člana je ona carinska deklaracija IM H koja je prethodno, u skladu sa čl. 28. do 30. ovog uputstva, popunjena te elektronski poslata i registrirana u carinskom informacionom podsistemu „ASYCUDA World“ i po kojoj je roba već puštena, a koju imalac odobrenja, sa pratećim dokumentima, samo fizički dostavlja nadzornom carinskom uredu. (3) Kontrola dopunske carinske deklaracije IM H, sa pripadajućim dokumentima, podrazumjeva provjeru istovjetnosti podataka iz predmetne dopunske deklaracije i podataka iz elektronske deklaracije iz člana 30. ovog uputstva po kojoj je roba puštena u zahtijevani uvozni carinski postupak po kućnom uvoznom carinjenju, kao i druge provjere jednako kao kod carinske deklaracije podnijete u redovnom postupku, kada provjeru dopunske carinske deklaracije IM H, prema sopstvenoj analizi rizika, obavlja nadzorni carinski ured. Ako se u provjeri dopunske carinske deklaracije IM H utvrde određene nepravilnosti, dalje se u vezi iste postupa u skladu sa članom 92. Zakona, a zabilješku o tom postupanju postupajući carinski službenik unosi u inspekcijski akt te deklaracije, u kojoj navodi i utvrđene nepravilnosti. (4) Ako u provjeri dostavljene dopunske carinske deklaracije IM H, kada istu prema sopstvenoj analizi rizika obavlja, ne utvrdi nepravilnosti, kao i u slučaju kada ne obavlja provjeru te deklaracije, nadzorni carinski ured dostavljene primjerke te dopunske deklaracije ovjerava u polju D/J i unosi datum ovjere (na primjer, „Ovjera:12/09/2022“). Nakon toga jedan primjerak vraća imaocu odobrenja, a drugi primjerak, zajedno sa svim pratećim dokumentima, uključujući i zabilješku iz člana 30. stav (7) tačka a) ovog uputstva (ako postoji), zadržava i odlaže u arhivu. (5) Ovjerom dopunske carinske deklaracije IM H završava se predmetni zahtijevani uvozni postupak (puštanje u slobodan promet) po kućnom uvoznom carinjenju. (6) Dopunska carinska deklaracija IM H iz stava (2) ovog člana i elektronska carinska deklaracija IM H iz člana 30. ovog uputstva, shodno članu 88. stav (4) Zakona, čine jedinstvenu i nedjeljivu pravnu cjelinu na koju se primjenjuju propisi koji važe na dan prihvatanja navedene elektronske carinske deklaracije IM H kao pojednostavljene carinske deklaracije. (7) Shodno čl. 21. i 91. Zakona, imalac odobrenja, ovjereni primjerak dopunske carinske deklaracije IM H, koji mu je vraćen u skladu sa stavom (4) ovog člana, dužan je, u propisanim rokovima, čuvati i staviti na raspolaganje carinskom organu na njegov zahtjev. Odjeljak D. Ostale odredbe Član 32. (1) Ako imalac odobrenja pri istovaru robe nakon njenog puštanja u postupak kućnog uvoznog carinjenja (član 30. stav (10) ovog uputstva) utvrdi nepravilnosti, to jest da stvarno stanje nije u skladu sa prijavljenim, mora o nađenim nepravilnostima odmah pismeno obavijestiti nadzorni carinski ured. Obavijest sadrži opis stanja i novoutvrđene podatke o pošiljci, odnosno utvrđene podatke o stvarnom stanju pošiljke, a dostavlja se na obrascu iz Priloga 4. ovog uputstva. (2) Nadzorni carinski ured, u svakom pojedinačnom slučaju, odlučuje da li će otići na pregled robe, te ako se odluči na pregled robe o tome obavještava imaoca odobrenja zabilješkom na primljenoj obavijesti iz stava (1) ovog člana, koju potom, putem faksa ili elektronskom poštom, dostavlja imaocu odobrenja. (3) Radi otklanjanja eventualno utvrđenih nepravilnosti, nadzorni carinski ured preduzima odgovarajuće mjere u vezi te situacije (na primjer, pušta robu i/ili pokreće prekršajni postupak i/ili pokreće postupak naplate, ovisno od utvrđenih nepravilnosti u svakom pojedinačnom slučaju, odnosno postupa na isti način kao kod postupka po redovnoj carinskoj deklaraciji nakon puštanja robe). Član 33. U provođenju kućnog uvoznog carinjenja u odobrenim uvoznim carinskim postupcima bez statusa ovlaštenog primaoca primjenjuju se čl. 28. do 32. ovog uputstva. Član 34. (1) U provođenju kućnog uvoznog carinjenja kod stavljanja robe u odobrene uvozne carinske postupke s ekonomskim dejstvom iz člana 1. stav (2) ovog uputstva, odgovarajuće primjenjuju se pravila koja važe za postupak puštanja robe u slobodan promet po kućnom uvoznom carinjenju i uobičajena pravila propisana odredbama propisa koji uređuju svaki pojedini carinski postupak s ekonomskim dejstvom. (2) U provođenju kućnog uvoznog carinjenja kod stavljanja robe u odobrene uvozne carinske postupke s ekonomskim dejstvom iz člana 1. stav (2) ovog uputstva, nadzorni carinski ured iz člana 5. stav (1) tačka g) ovog uputstva su prijavni i otpusni carinski ured određene odobrenjem za uvozni carinski postupak s ekonomskim dejstvom koji je u pitanju. GLAVA VII – CARINSKO SKLADIŠTE TIPA D – KUĆNO UVOZNO CARINJENJE Član 35. (1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje za puštanje robe u slobodan promet nakon postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa D podnosi se u pisanoj formi na obrascu iz Priloga 26. Odluke (opći i dopunski obrazac), popunjen u skladu sa Objašnjenjem datim u tom prilogu. Zahtjev mora sadržavati sve podatke i informacije potrebne za izdavanje odobrenja. (2) Shodno članu 216. stav (3) tačka d) Odluke, izdavanje odobrenja za carinsko skladište tipa D zahtijeva automatski i primjenu postupka kućnog uvoznog carinjenja za puštanje robe u slobodan promet. Stoga se zahtjev iz stava (1) ovog člana podnosi istovremeno kada i zahtjev za odobravanje držanja carinskog skladišta tipa D, ili odmah po dobijanju odobrenja za držanje carinskog skladišta tipa D u slučaju kada ista organizaciona jedinica UIO nije nadležna za izdavanje oba odobrenja. (3) U odobrenju za kućno uvozno carinjenje navode se podaci o odobrenom carinskom skladištu tipa D, s pozivom na broj i datum odobrenja i naznaku izdavaoca tog odobrenja. Ako ista organizaciona jedinica UIO nije nadležna za izdavanje oba odobrenja, u tom slučaju, organizaciona jedinica koja je izdala odobrenje za držanje carinskog skladišta tipa D primjerak tog odobrenja dostavlja i organizacionoj jedinici UIO iz člana 13. stav (1) ovog uputstva nadležnoj za izdavanje odobrenja za kućno uvozno carinjenje. Član 36. (1) Pri stavljanju robe u postupak carinskog skladištenja u carinsko skladište tipa D, shodno članu 129. stav (1) Zakona, utvrđuju se elementi (vrsta, carinska vrijednost i količina robe) za obračun carinskog duga koji su prihvatljivi za predmetnu robu na dan stavljanja te robe u postupak carinskog skladištenja. Ti elementi upisuju se u carinsku deklaraciju za postupak carinskog skladištenja, bez obzira da li se postupak carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa D provodi po redovnom carinskom postupku ili po kućnom uvoznom carinjenju. Navedeni elementi se, shodno članu 377. stav (2) tačka a) Odluke, uzimaju u obzir prilikom puštanja uskladištene robe u slobodan promet po kućnom uvoznom carinjenju i upisuju se i u dopunsku carinsku deklaraciju iz stava (2) ovog člana. (2) Roba se iz postupka carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa D pušta u slobodan promet po kućnom uvoznom carinjenju na osnovu knjigovodstvenog upisa iz člana 37. ovog uputstva, kao pojednostavljene carinske deklaracije, i držalac tog skladišta, shodno članu 203. stav (2) Odluke, nema obavezu o tome obavještavati nadzorni carinski ured. Držalac skladišta obavezan je, najkasnije do četvrtka tekuće sedmice za sve knjigovodstvene upise iz prethodne sedmice (koji rok se navodi u odobrenju), podnijeti dopunsku carinsku deklaraciju za svu robu puštenu u slobodan promet po kućnom uvoznom carinjenju u tom periodu za koji istu podnosi, sa svom potrebnom dokumentacijom, koja deklaracija se tek tada prvi put i registrira na carinskom serveru nadzornog carinskog ureda. (3) Ako dopunska carinska deklaracija iz stava (2) ovog člana obuhvata samo jedan knjigovodstveni upis popunjava se kao redovna carinska deklaracija za predmetni postupak kojim se razdužuje postupak carinskog skladištenja, uključujući i pravila propisana st. (1) i (4) tač. e) i g) ovog člana, s tim da se u polje 31 u prvi prazni red (oznake i br.) pod šifrom „CLE“ upisuju podaci o knjigovodstvenom upisu na koji se odnosi ta deklaracija (na primjer, „CLE 8/20/10/2022“). (4) Ako dopunska carinska deklaracija iz stava (2) ovog člana obuhvata robu iz više knjigovodstvenih upisa iz perioda za koji se podnosi ta deklaracija (odobreni rok), odnosno iz više carinskih deklaracija o postupku carinskog skladištenja u carinskom skladištu tipa D (u daljnjem tekstu: carinska deklaracija IM K), ista se popunjava kao redovna carinska deklaracija, uz primjenu i sljedećih pravila i izuzetaka: a) u poljе 2 (Pošiljalac/Izvoznik) upisuje se riječ „RAZNI“ (ako se carinske deklaracije IM K na koje se odnose knjigovodstveni upisi obuhvaćeni predmetnom dopunskom carinskom deklaracijom odnose na različite inostrane poši …
|