Uprkos proširenju sistema putarine na lakša teretna vozila (3,5–7,5 tona) i uvođenju CO₂ komponente, njemačka putarina nije ostvarila očekivane fiskalne učinke u 2024. godini. Ostvareni prihod od 12,96 milijardi eura ostaje znatno ispod planiranih 15,1 milijardi, što otvara važna pitanja o modelima finansiranja transportne infrastrukture – kako u Njemačkoj, tako i u zemljama u tranziciji, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
📉 Manji prihod – više tenzija
Pad prihoda uslovljen je kombinacijom:
-
usporene ekonomske aktivnosti,
-
smanjenog obima pređenih kilometara,
-
ograničenog uticaja proširenja na manja vozila.
Ovo je posebno zabrinjavajuće jer se Njemačka oslanja na putarinu kao ključni izvor za održavanje i modernizaciju saobraćajne infrastrukture.
💶 Kako se prihod raspoređuje?
Uprkos slabijim prihodima, raspodjela ostaje u okvirima održivog i balansiranog pristupa:
| Sektor | Iznos (2024) |
|---|---|
| Federalni putevi | 7,78 mlrd € |
| Željeznice | 5,95 mlrd € |
| Plovni putevi | 0,16 mlrd € |
Ovaj model jasno stavlja intermodalnost i zelenu tranziciju u prvi plan, uprkos pritiscima da se sav prihod preusmjeri isključivo u putnu infrastrukturu.
📣 Šta traži logistička industrija?
Predstavnici industrije pozivaju na:
-
Udvostručenje subvencija za prevoznike (sa 450 na 900 mil. €),
-
Povratak na tzv. „finansijski ciklus puteva“ – gdje bi se svi prihodi od putarine ulagali isključivo u drumsku infrastrukturu.
Vlada, međutim, odbacuje ove zahtjeve uz obrazloženje da bi se time zanemarila svrha CO₂ komponente – dekarbonizacija sektora. Takođe, pozivaju se na EU Direktivu 1999/62/EC, koja dozvoljava šire korišćenje prihoda u korist cjelokupnog transportnog sistema.
🟢 Šta to znači za Zapadni Balkan?
Za zemlje poput BiH, koje traže ravnotežu između fiskalne stabilnosti i zelene tranzicije, njemački primjer nudi važne lekcije:
-
Sistemi naplate moraju biti povezani s realnim ekonomskim tokovima, ne samo sa zakonskom regulativom.
-
Subvencije su ključne, ali samo ako su usmjerene u modernizaciju voznog parka i prelazak na manje emisije.
-
Intermodalni pristupi (željeznica, terminali, e-dokumenti) pružaju dugoročno rješenje, jer ne zavise samo od drumskog sektora.
🔚 Zaključak
U vrijeme kada se logistika globalno transformiše, pad prihoda od putarine u najrazvijenijoj evropskoj privredi ne znači pad sistema – već poziv na promjenu modela. Umjesto da insistiramo na povratku starim rješenjima, region mora tražiti pametne, održive i povezane pristupe finansiranju transporta.
Vrijeme linearnog razmišljanja u transportu je prošlo.
U vremenu CO₂ putarina i digitalnih deklaracija – samo koordinacija, inovacija i vizija mogu osigurati stabilnost.
