Transportno osiguranje
Osiguranje se preduzima u mnogim privrednim društvima. Međutim, ono je posebno značajno za zaštitu od rizika koji nastaju u obavljanju poslovne aktivnosti. Osiguranje može pokrivati zgrade, imovinu, vozila i opremu, bolest i nezgode personala i život. Takođe, postoje dodatna osiguranja, kao što su osiguranje od rizika gubitka novca, robe u tranzitu i osiguranje od drugih specijalnih rizika, kao što su osiguranje od javnih odgovornosti, odgovornosti poslodavca…
Pokriće koje osiguravaju uplaćene premije (znači osiguravajuća kompanija snosi rizik) umanjuju rizik upropaštenja biznisa u slučajevima velikih požara ili smrti partnera i glavnog dioničara ili velikih potraživanja nastalih zbog nemara određenog radnika (npr. vozač je prouzrokovao smrt druge osobe u saobraćajnoj nezgodi za koju je on kriv).
Za osiguranika (osobu ili preduzeće koja plaća osiguranje) je veoma bitno da bude svjestan svih izuzetaka polise osiguranja koji mogu spriječiti iskorištavanje kompenzacije kada se ona očekuje. Praktično, kada je vozilo osigurano, osiguranik ne smije učiniti nikakve radnje koje mogu onemogućiti isplaćivanje pokrića osiguranja kao što su raspolaganje vozilom izvan zakonskih propisa (tj. u pokvarenom stanju ili od vozača koji nema licencu). Osnovne vrste osiguranja, i obaveznog i dobrovoljnog, navedene su u nastavku teksta.
Posebno u sistemu osiguranja vozila osiguravajuća kompanija zahtjeva od osiguranika da snosi prvi dio svakog potraživanja. Ovaj iznos se naziva eksces (tj. eksces na polisu). Eksces je iznos koji će osiguravajuća kompanija odbiti od ukupnog iznosa koji se plaća kao kompenzacija.
13.3. Osiguranje od krađe (neobavezno)
Ova vrsta polise osiguranja osigurava pokriće za gubitak imovine zbog krađe. Međutim, za potvrđivanje takvog potraživanja često je potreban dokaz nasilnog ulaska. Uslovi police variraju. Osiguravajuća kompanija može da ne prihvati potraživanja, ukoliko ne postoji čvrst dokaz kriminalnog djela i prijavljivanja slučaja policiji.
13.4. Garancija vjernosti i tačnosti (neobavezno)
Kada su radnici postavljeni na odgovornu funkciju, posebno kada se od njih zahtjeva rukovanjem novcem ili vrijednostima, firma može zaključiti policu osiguranja za garanciju vjernosti. Osiguravajuća kompanija tada istražuje biografske podatke radnika. Ako su prihvatljivi, ona će tada osigurati osiguranje i pokriće (u obliku obaveznica ili garancije) od rizika nestanka radnika sa novcem ili vrijednostima koje pripadaju poslodavcu.
13.5. Osiguranje motornih vozila (obavezno)
Osnovno osiguranje motornog vozila osigurava osiguraniku pokriće za potraživanja od povrijeđenih strana za lične povrede i medicinske troškove. Ovo, skupa sa obaveznim pokrićem za putnike i imovinu pored putevi, jeste propisani zakonski minimum. Osigurana osoba ili organizacija moraju posjedovati aktualan i važeći certifikat o osiguranju koji pokazuje osiguranje pokrića i moraju u njemu biti navedene sve pojedinosti uslova koji su predmet izdavanja police.
U certifikatu moraju biti navedeni:
- Registracijski broj ili specifikacija osiguranog vozila;
- Osobe ovlaštene voziti vozilo;
- Datumski period u kojem je pokriće efektivno;
- Dozvoljeno korištenje vozila.
Pokriće osiguranja vozila može biti onemogućeno iz više razloga, uključujući neplaćanje premija, zapošljavanje nelicenciranih ili pogrešno licenciranih vozača, korištenje vozila koje ne ispunjava odgovarajuće uslove, propuštanje obavještavanja nezgode osiguravajućoj kompaniji ili priznavanje odgovornosti na mjestu nezgode ili sve drugo što je u suprotnosti sa uslovima police.
13.6. Pokriće osiguranja za robu u tranzitu
Osiguranje vozila pokriva rizik gubitka ili oštećenja samog vozila, ali ne i teret koji ono prevozi. Teret se pokriva osiguravajućom policom „Robe u tranzitu“ koja osigurava pokriće od rizika gubitka ili oštećenja tereta bazirajući se na standardnu primjenu.
Ukoliko se prevozi izuzetno vrijedan ili osjetljiv teret potrebno je obavijestiti osiguravajuću kompaniju. Ako se to ne učini može se završiti nemogućnošću korištenja pokrića ili odbijanjem osiguravajuće kompanije da isplati potraživanja. U svim slučajevima teret se može teško oštetiti ukoliko nije adekvatno pokriven. Police „Robe u tranzitu” obično specificiraju restriktivne klauzule koje nalažu vlasnicima vozila promatranje sledećih posebnih uslova: vozila moraju biti opremljena pomagalima za sprečavanje krađe koja se moraju uključiti kada su vozila napuštena – „klauzula o nepokretnosti”; natovarena vozila moraju biti ostavljena u zatvorenim zgradama ili dvorištima koja su zaključana ili imaju stražu – „klauzula o noćnom riziku”.
Fraza „roba u tranzitu” se, takođe, može odnositi i na osiguranje koje su zaključili sami vlasnici robe radi osiguranja pokrića za njihove pošiljke u tranzitu ili prevoznici, radi zaštite ugovorne odgovornosti prema vlasniku robe, nastale u okviru ugovora o prevozu. Praktično rečeno, kada prevoznik kaže vlasniku robe da su one osigurane, oni su u suštini osigurali samo svoje ugovorne odgovornosti, ali ne i aktualnu robu.
Ne postoji zakonska obaveza posjedovanja police o robama u tranzitu. Ipak, statuti, osnovno pravo i uslovi prevoza nameću finansijsku odgovornost prevozniku.
U svrhu ispunjavanja ovih odgovornosti, u domaćem svijetu prevoznika, polica osiguranja za odgovornost za robu u tranzitu za prevoznika je praktično obaveza. U svrhu ispunjavanja ovih odgovornosti u međunarodnom prevozu neophodno je osiguranje od CMR odgovornosti.
Sa tačke gledišta vlasnika robe, i na domaćoj i na međunarodnoj sceni, prevoznik posjeduje obrambene mehanizme ili ograničenja na potraživanja. Čak i ako prevoznik nema pravih obrambenih mehanizama ili ograničenja na potraživanja, vlasnik robe svojim važećim potraživanjima u tom slučaju mora se osloniti na mogućnost da prevoznik ima osiguranje (ukoliko nema policu osiguranja ima dovoljno finansijskih sredstava da udovolji potraživanjima). Zbog toga, veoma je poželjno da vlasnik robe ima svoje vlastito osiguranje za robu u tranzitu u okviru kojeg sva prava i potraživanja od njegovog prevoznika mogu biti podčinjena osiguravajućoj kompaniji.
U okviru CMR-a prevoznik ima određene zaštitne mjere od potraživanja ili ograničenja:
Ako se vozilo (koje prevozi robe) prevozi morem, željeznicom, kopnenim i vodenim putovima (rijekom) ili vazduhom i ako je roba izgubljena ili oštećena uslijed takvog modela prevoza, odgovornost prevoznika utvrđena je zakonom ili konvencijama koje se primjenjuju za prevoz takvim modelom prevoza;
Prevoznik ne snosi nikakvu odgovornost plaćanja ako je gubitak prouzrokovan zbog:
- pogrešnog djelovanja ili nemara osobe koja zahtjeva potraživanja,
- naputcima koje je dao potražitelj, a ne pogrešnog djelovanja ili nemara prevoznika,
- okolnosti koje prevoznik ne može izbjeći i okolnosti od kojih se prevoznik nije mogao zaštititi,
- inherentnih osobina robe,
- korištenja otvorenog vozila bez cerade, ukoliko je njihovo korištenje izričito dogovoreno (izuzev u slučajevima posebno opremljenih vozila),
- uslijed neispravnih uslova pakiranja i ambalaže robe,
- rukovanja, utovara, skladištenja ili istovara roba od pošiljaoca ili primalaca roba,
- prirode određenih vrsta roba koje su podložne totalnom ili djelomičnom gubitku ili oštećenju,
- nedovoljnog ili neadekvatnog markiranja ili numeriranja robe;
Prevoznik je oslobođen odgovornosti ukoliko potraživanje nije izvršeno unutar utvrđenog perioda ili ako akcije za potraživanje nisu započete unutar utvrđenog perioda.
Potrebno je navesti da svako međunarodno drumsko putovanje, koje uključuje i pomorski tranzit, može imati i dodatne dažbine koje se primjenjuju za taj tranzit u slučajevima elementarne nepogode. Važno je napomenuti da „Osnovno pokriće i troškovi za spašavanje”, koji mogu nastati u slučajevima pomorske katastrofe, mogu se u suštini nametnuti vlasniku robe koji se treba zaštititi od ovih rizika.
Ova vrsta osiguranja je dobro poznata u vezi sa gubitkom produkcije (takozvani prekid poslovanja). Međutim, često se ne smatra kao potreban za poslove vezane za izvoz i uvoz roba. Ovaj gubitak zahtjeva finansijski gubitak i nije povezan sa fizičkim gubitkom ili oštećenjem robe, te kao takav nije pokriven sa kargo policom. Na primjer – dnevnici su otpremljeni, međutim, zbog kašnjenja oni dolaze prekasno na tržište u periodu Božića i kao rezultat toga opada im cijena. Drugi primjer – otpremljena je novi stroj za pokretanje nove linijske proizvodnje. Međutim, stroj je izgubljena ili oštećena u toku tranzita i proizvodnja kasni, ili unajmljeni kontejneri su izvan upotrebe zbog popravka, a troškovi unajmljivanja se moraju platiti.
Zbog svih ovih mogućih razloga veoma je jasno i poželjno za pošiljaoca ili primalaca, u skladu sa uslovima trgovine, osigurati robu u tranzitu. Kapital vlasnika robe uložen je u robu koja je u tranzitu, opšta obazrivost diktira osiguranje gdje je moguće efektivno osiguranje radi zaštite ovog kapitala.
Dodatnu polisu osiguranja za robu u tranzitu može osigurati (za male dodatne premije) domaći prevoznik za pokriće „neočekivanog” ili „nepoznatog” CMR -a, koji može nesvjesno biti involviran u CMR prevoz.
13.11. Osiguranje i odgovornost prevoznika
Potrebno je osigurati osiguranje za potraživanja nastala iz civilne odgovornosti u pogledu korištenja motornih vozila na međunarodnim putovanjima. Detalji ovih propisa su specificirani u EU Direktivi 166/72 (Direktiva Vijeća o usklađivanju zakona zemalja članica EU u vezi sa osiguranjem za civilnu odgovornost u pogledu korištenja motornih vozila, i o provođenju i primjeni obaveza, radi osiguranja od civilne odgovornosti).
U dijelu definicija ova direktiva podrazumijeva:
- Vozilo: svako mehanički pokretno motorno vozilo kojim se namjerava putovati na kopnu, pa čak i prikolica, bez obzira na to da li je spojena ili ne;
- Povrijeđena strana: svaka osoba koja ima pravo na kompenzaciju u pogledu nastalog gubitka ili povrede prouzrokovane od strane vozila;
- Nacionalni zavod osiguratelja: profesionalna organizacija koja okuplja osiguravajuća društva i koja je ovlaštena od zemlje članice EU provoditi i obavljati posao osiguranja motornih vozila od civilne odgovornosti; takva tijela su konstituirana u skladu sa sa preporukom Potkomiteta za drumski prevoz, Komiteta za kopneni prevoz.
Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Evropu:
- Teritorij na kojoj je vozilo bazirano: država u kojoj je vozilo registrovano;
- Zelena karta (karton): međunarodni certifikat za osiguranje izdan u ime nacionalnog zavoda osiguravatelja.
CMR – „Convention relative au Contrat du Transport International de Marchandises par Route“, u prevodu, „Konvencija o ugovoru o međunarodnom drumskom prometu robe “ (CMR je standardni naziv). CMR ili međunarodni tovarni list dokazuje da je roba napustila skladište dobavljača, bila preuzeta od strane prevoznika i isporučena kupcu.
Konvencija CMR postoji od 19. maja 1956., a stupila je na snagu 2. jula 1961. godine. Potpisale su je skoro sve zemlje u Evropi. U bliskoj prošlosti potpisale su je i neke zemlje izvan Evrope, kao što su Maroko i Kazahstan.
Konvencija definiše obaveze prevoznika i dokumente koji se moraju nositi u vozilu koje obavlja međunarodni prevoz robe između dvije zemlje od kojih je barem jedna ugovorna strana CMR konvencije. Pored toga, konvencija definiše određene odgovornosti pošiljaoca i primalaca roba.
Osnovni pojmovi definisani u konvenciji su:
Pošiljalac
“Pošiljalac“ se odnosi na pravnu ili fizičku osobu koja šalje pošiljku i koja je nosilac svih prava i obaveza iz ugovora, do propisnog uručenja pošiljke.
Prevoznik
Prevoznik je osoba koja prevozi robu od ishodišta do odredišta (od početne tačke A, do krajnje tačke B).
Odgovornost prevoznika
Ukoliko se radi o međunarodnom prevozu robe drumom koji rezultira štetom na robi (gubitak ili oštećenje čitave ili dijela pošiljke, te zakašnjenje u isporuci robe), prevoznik će odgovarati strogo, osnovem odgovornosti bez krivnje (objektivna, kauzalna odgovornost). Prevoznik odgovara ograničeno; u skladu sa CMR konvenciji – 8,33 SDR-a po kg bruto težine izgubljene ili oštećene robe. Specijalno pravo naknade definisano je od Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) kao jedinica za konverziju vrijednosti valuta
Primalac
Primalac je osoba koja se navodi u CMR tovarnom listu kao osoba koja prima robu.
Aplikacija
CMR konvencija se automatski primjenjuje na sve ugovore o međunarodnom drumskom prevozu robe uz naknadu između dvije zemlje, od kojih je barem jedna ugovorna strana CMR konvencije, pa čak i ako vozilo koje prevozi robu tokom svog putovanja jednim dijelom koristi more, željeznice ili kopnene putove.
Da bi se primjenjivala CMR konvencija mora postojati jasan dokaz o ugovoru za međunarodni prevoz robe uz naknadu. Prevoz robe na međunarodnim putovanjima bez naknade ne podliježe CMR-u, jer je izvan okvira ugovora o prevozu kako je specificirano u toj konvenciji.
CMR konvencija ima i druge specifične izuzetke. Propisi konvencije ne primjenjuju se na:
- Operacijama za lični račun koje uključuju međunarodna putovanja;
- Selidbi i premještanju namještaja;
- Prevoz pogrebnih preduzeća kada se umrle osobe prevoze u inostranstvo;
- Prevoz koji podliježe međunarodnoj poštanskoj konvenciji;
- Kabotažu putovanja (tj. unutrašnja putovanja u okviru zemlje koja vrši drumski prevoznik iz druge zemlje).
14.2. Osnovni uslovi CMR konvencije
Konvencija se primjenjuje na svaki ugovor o prevozu robe, ako se u cijelosti odvija drumom ili djelomično drumom, a djelomično željeznicom, morem ili kopnenim putovima sve dok roba ostaje u originalnom vozilu, na putovanjima iz jedne zemlje u drugu i da je jedna od tih zemalja ugovorna strana konvencije. Izuzeci CMR konvencije se primjenjuju na prevoz pod međunarodnom poštanskom konvencijom, pogrebne pošiljke i selidbu namještaja.
Prevoznik je prema konvenciji odgovoran za radnje i propuste svojih agenata i svih drugih osoba čije usluge su se koristile za prevoz; čak i ako je glavni drumski prevoznik, koji je sklopio ugovor o prevozu, napravio podugovore s drugim drumskim prevoznikom koji je obavio cijeli posao i čije ime se nalazi na CMR teretnom listu, glavni drumski prevoznik ostaje prema konvenciji odgovoran ukoliko dođe do spora ili potraživanja.
Ugovor o međunarodnom prevozu robe uz naknadu potvrđuje se tako što se napravi CMR tovarni list, koji se, uglavnom, sastoji od četiri kopije: jedna originalna kopija s crvenim linijama za pošiljaoca robe, jedna originalna kopija s plavim linijama za primalaca robe, jedna originalna kopija s zelenim linijama i jedna kopija s crnim linijama za prevoznika; kada prevoznik preuzima robu pošiljalac i prevoznik potpisuju crvenu, plavu i zelenu kopiju; pošiljalac zadržava crvenu kopiju, prilikom isporuke robe primalac robe potpisuje plavu i zelenu kopiju i zadržava plavu; prevoznik zadržava crvenu i crnu kopiju; dok CMR tovarni list potvrđuje postojanje ugovora, njegovo nepostojanje ili njegovo nepokazivanje ne poništava ugovor ili propise konvencije.
Ukoliko se roba prevozi u okviru jednog ugovora na različitim vozilima ili je podijeljena zbog različitih prirodnih osobina, prevoznik ili pošiljalac može zahtijevati da se u takvim situacijama može napraviti izdvojeni CMR tovarni list za svako vozilo ili za svaku vrstu robe.
CMR tovarni list mora sadržavati određene specifične detalje kao što su: oznake i brojevi, broj i vrsta paketa, opis roba, ukupnu težinu, obujam; takođe, može sadržavati dodatne informacije koje mogu koristiti stranama ugovora; u njemu se mora navesti da je prevoz predmet CMR-a.
Pošiljalac robe odgovoran je za sve troškove, gubitke ili oštećenja koje je pretrpio prevoznik kao rezultat netačnosti popunjavanja CMR tovarnog lista, vezano za informacije koje pošiljalac treba osigurati.
Prilikom primanja roba, prevoznik mora provjeriti tačnost detalja prikazanih u CMR tovarnom listu, posebno informacije o broju paketa, očevidne uslove u kojima se roba nalazi, ambalažu i kako je označena; svaka proturječnost ili komentar o drugim relevantnim pitanjima kao što su uslovi robe ili paketa moraju biti navedeni u dijelu CMR tovarnog lista koji se zove „primjedba”.
Pošiljalac je odgovoran prevozniku za oštećenja ili troškove nastale zbog neispravnog pakiranja robe, osim ako te nepravilnosti nisu bile poznate prevozniku kada je preuzimao robu i ako ih je naveo u „primjedbama” u teretnom listu; nepostojanje takvih primjedbi znači da je prevoznik, ako je bio svjestan oštećenja, prihvatio mogući rizik potraživanja nastalih zbog toga.
Pošiljalac mora uz tovarni list priložiti, ili napraviti dostupnim prevozniku potrebne dokumente za izvršavanje carinskih formalnosti; pošiljalac je odgovoran prevozniku za sva oštećenja prouzrokovana nepostojanjem, neadekvatnošću ili netočnošću takvih dokumenata.
Pošiljalac ima pravo raspolaganja robom i može zaustaviti njen tranzit ili promijeniti adresu isporuke do vremena utvrđenog za isporuku primalacu, osim ako nije naveo u CMR teretnom listu da primalac robe ima ovo pravo; po isporuci robe na adresu navedenu u teretnom listu, primalac preuzima pravo raspolaganja robom.
Ako prevoznik ne može slijediti smjernice iz CMR teretnog lista iz bilo kojeg razloga, mora pitati pošiljaoca ili primalaca za daljnje smjernice, u zavisnosti o tome tko ima pravo raspolaganja robom.
Prevoznik je odgovoran za ukupni ili djelomični gubitak robe i za svako oštećenje nastalo između vremena kada je preuzeo robu i vremena isporuke robe, osim ako je gubitak, oštećenje ili kašnjenje nastalo zbog pogrešnih radnji ili nemara tražitelja potraživanja; obaveza dokazivanja u ovom slučaju leži na prevozniku.
Neisporučivanje robe u roku od 30 dana od utvrđene vremenske granice isporuke, ili unutar 60 dana od vremena kada je prvi prevoznik preuzeo robu ako nije navedeno vremensko ograničenje isporuke, zaključuje time da se roba smatra izgubljenom.
Kada se prevozi roba opasne prirode, prevoznik mora biti informišen o prirodi opasnosti i mjerama opreza koje se moraju preduzeti.
Kada se prevozi roba opasne prirode, prevoznik mora biti informišen o prirodi opasnosti i mjerama opreza koje se moraju preduzeti.
Troškovi prevoza, carinskih taksi i drugi troškovi vezani za prevoz se refundiraju u cijelosti u slučaju kompletnog gubitka roba i proporcionalno u slučaju parcijalnog gubitka.
Veći stupanj kompenzacije se može potraživati ako je prijavljena posebna vrijednost ili posebni interes isporuke, ili ako je plaćen dodatni iznos za tako prijavljenu vrijednost isporuke.
U slučaju oštećenja, prevoznik je odgovoran za iznos onoliko koliko je vrijednost robe umanjena.
Tražitelj potraživanja može zahtijevati kamatnu stopu na iznos svakog potraživanja od 5 posto godišnje od datuma kada je potraživanje poslano prevozniku.
Prevoznik se ne može koristiti klauzulama ograničenja ili ekskluzivnosti ako je oštećenje robe prouzrokovano njegovim samovoljnim pogrešnim radnjama ili greškama koje su uzrokovale pogrešno djelovanje.
Smatra se da je primalac prihvatio robu u zadovoljavajućim uslovima ako nije suprotno naveo u „primjedbama“ za vrijeme isporuke ili u roku od sedam dana (isključujući nedjelju i državne praznike).
U zakonskim postupcima, period ograničenja za pokretanje postupka prema konvenciji je jedna godina ili tri godine u slučajevima pogrešnih radnji; postupak se može pokrenuti pred svakim sudom CMR ugovorne zemlje, ili sudom zemlje u kojoj optuženi živi ili mu je sjedište organizacije u toj zemlji, ili pred sudom zemlje u kojoj je prevoznik preuzeo robu, ili pred sudom zemlje gdje se obavlja isporuka robe.
Kada su sukcesivni drumski prevoznici uključeni u ugovor pod CMR konvencijom, svaki od njih je odgovoran za cjelokupnu operaciju kao strana ugovora; svaki sukcesivni prevoznik mora dati prethodnom prevozniku potvrdu o otpremi s datumom i mora unijeti svoje ime i adresu na drugoj kopiji CMR-teretnog lista (s plavom crtom).
Prevoznik koji je platio kompenzaciju nastalu iz potraživanja može ponovno pokriti kompenzaciju i kamatne stope, troškove i pristojbe od drugih prevoznika koji su bili strane ugovora i ulaze u kategoriju: a) prevoznika odgovornog za plaćanje kompenzacije za gubitak ili oštećenje robe; b) sukcesivnog prevoznika odgovornog za gubitak ili oštećenje robe, jer je ono zajednički prouzrokovano; svaki prevoznik odgovoran je za plaćanje kompenzacije proporcionalno svom udjelu prevoza, ako odgovornost može biti odbačena.
Ako je prevoznik, koji treba platiti svoj dio kompenzacije, nesolventan, njegov udio platit će drugi prevoznici koji su ugovorna strana.
Ovaj dokument izdaje prevoznik i predstavlja dokument koji služi kao dokaz da je roba primljena na prevoz. U ovom dokumentu prevoznik se obavezuje da će prevesti robu i uredno je predati primalacu. CMR se izdaje u tri istovjetna primjerka od kojih jedan ide pošiljalacu, drugi prati robu do primalaca, a treći zadržava prevoznik, i uglavnom četvrta kopija pravi se za prevoznika.
Kada prevoznik preuzima robu, pošiljalac i prevoznik potpisuju crvenu, plavu i zelenu kopiju. Pošiljalac zadržava crvenu kopiju.
Tovarni list sadrži informacije o: preduzeću pošiljalacu, preduzeću primalacu, detaljan opis robe, oznaci vozila, troškovima prevoza i carina, a takođe i spisak dokumenata koji prate tovarni list.
Ukoliko se roba utovara u više vozila ili ukoliko se radi o više različitih vrsta roba, pošiljalac i prevoznik mogu zahtijevati da se za svako vozilo ili za svaku grupu proizvoda izda poseban tovarni list.
Ovi potpisi mogu biti štampani ili zamijenjeni pečatom pošiljaoca i prevoznika ukoliko zakon zemlje u kojoj je napravljen CMR tovarni list to dopušta.
Dovoljno je napraviti jedan CMR tovarni list. Međutim, kada se roba koja se prevozi mora utovariti u različita vozila ili je roba različitih vrsta ili je podijeljena u različite stranke, pošiljalac i prevoznik imaju pravo zahtijevati odvojene konsignacijske listove koji se prave za svako vozilo koje se koristi za prevoz ili za svaku vrstu ili partiju robe.
Prva kopija (crvena) predaje se pošiljalacu kada prevoznik preuzme robu. Druga kopija (plava) predaje se primalacu robe kada roba stigne do svoje destinacije. Treća (zelena), četvrta (crna), i potreban broj kopija su za prevoznika. Druga, treća i četvrta kopija moraju putovati zajedno s vozilom i ostati u njemu sve vrijeme dok je roba natovarena na vozilu.
Slika 9: CMR tovarni list
Sledeći detalji moraju biti uneseni u CMR tovarni list:
Polje 1 Pošiljalac (ime, adresa i zemlja)
Polje 2 Carinska referenca/status
Polje 3 Referenca pošiljaoca/agenta
Polje 4 Primalac (ime, adresa i zemlja)
Polje 5 Prevoznik (ime, adresa i zemlja)
Polje 6 Mjesto i datum preuzimanja robe
Polje 7 Sukcesivni prevoznici
Polje 8 Mjesto naznačeno za isporuku robe
Polje 9 Oznake i brojevi; broj i vrste paketa; opis roba
Polje 10 Ukupna težina
Polje 11 Volumen (m³)
Polje 12 Cijena prevoza
Polje 13 Upute pošiljaoca za carinu
Polje 14 Primjedba
Polje 15 Priloženi dokumenti
Polje 16 Specijalni sporazumi
Polje 17 Primljena roba
Polje 18 Potpis prevoznika
Polje 19 Preduzeće koje popunjava list
Polje 20 Mjesto, datum, potpis
Polje 21 Kopije za: Pošiljaoca, Primalaca, Prevoznika
CMR tovarni list treba sadržavati i izjavu da je prevoz predmet CMR konvencije, ne u zavisnosti od drugih klauzula.
Tovarni list, takođe, mora sadržavati sledeće pojedinosti, gdje je to primjenjivo:
- Izjavu da je prenos i pretovar robe u drugo vozilo dopušteno;
- Troškove koje je pošiljalac preuzeo platiti;
- Iznos gotovine za troškove isporuke;
- Deklaraciju o vrijednosti robe;
- Smjernice pošiljaoca za prevoznika u pogledu osiguranja robe;
- Dogovoreno vremensko ograničenje u kojem se prevoz treba obaviti;
- Lista dokumenata koja je dana prevozniku;
- Strane mogu uključiti u konsignacijski list bilo koju drugu pojedinost koju smatraju potrebnom.
14.3.1. Odgovornost za gubitak ili oštećenje
Prevoznik sklapa ugovor svaki put kada preuzima i isporučuje dobra za svoga klijenta. U većini slučajeva on prihvaća ta dobra kao privatni prevoznik, tako da je njegova odgovornost ograničena uslovima određenim samim prevozom. Ako nisu precizirani uslovi prevoza, on preuzima ulogu uobičajenog operatera i njegova odgovornost za gubitak ili štetu na dobrima, bez obzira na stupanj nemara, je neograničena. Prevoznik je, prema Konvenciji, odgovoran za radnje i propuste svojih agenata i svih drugih osoba čije usluge su se koristile za izvršavanje prevoza. Čak i ako je glavni drumski prevoznik, koji je sklopio ugovor o prevozu, napravio podugovore s drugim drumskim prevoznikom koji je obavio cijeli posao i čije ime se nalazi na CMR tovarnom listu, glavni drumski prevoznik ostaje prema CMR-u, odgovoran ukoliko dođe do spora ili potraživanja.
Ako prevoznik ne može slijediti upute iz tovarnog lista iz bilo kog razloga, mora pitati pošiljaoca ili primalaca za daljnje smjernice, u zavisnosti o tome ko ima pravo raspolaganja robom. Prevoznik je odgovoran za ukupni ili djelomični gubitak robe i za svako oštećenje robe nastalo između vremena kada je preuzeo robu i vremena isporuke robe, osim ako je gubitak, oštećenje ili kašnjenje, nastalo zbog pogrešnih radnji ili nehotično tražitelja potraživanja.
Obaveza dokazivanja u ovom slučaju leži na prevozniku. Neisporučivanje robe u roku od 30 dana od utvrđenog vremenskog limita isporuke, ili u okviru 60 dana od vremena kada je prvi prevoznik preuzeo robu, ako nije navedeno vremensko ograničenje isporuke, rezultira time da se roba smatra izgubljenom. U slučaju oštećenja, prevoznik je odgovoran za onoliki iznos za koliko je vrijednost robe umanjena.
14.3.2. Odgovornost za kašnjenje
Kašnjenje u isporuci nastaje kada roba nije isporučena u okviru dogovorenog vremenskog ograničenja, ili kada u slučaju neispoštovanog dogovorenog vremenskog ograničenja, postoji prihvatljiv razlog da se prevoznik tretira marljivim i pouzdanim jer je kašnjenje nastalo uslijed neočekivanih okolnosti, posebno u slučajevima parcijalnih tereta.
U slučaju kašnjenja tražitelj potraživanja mora dokazati da je oštećenje nastalo kao rezultat kašnjenja.
14.3.3. Oslobađanje od odgovornosti
Prevoznik je oslobođen odgovornosti ako je gubitak, oštećenje ili kašnjenje prouzrokovano pogrešnim radnjama ili greškom tražitelja potraživanja, naputcima danim od tražitelja potraživanja, a ne zbog pogrešnih radnji i nemara prevoznika, promjenjivih osobina i nedostataka na robi ili zbog okolnosti koje prevoznik nije mogao izbjeći i posljedica koje nije mogao spriječiti.
Prevoznik ne snosi nikakvu odgovornost za plaćanje ako je gubitak prouzrokovan zbog:
- Pogrešnog djelovanja ili nemara osobe koja zahtijeva potraživanja;
- Uputa danih od potražitelja, a ne pogrešnog djelovanja prevoznika;
- Okolnosti koje prevoznik ne može izbjeći i okolnosti od kojih se prevoznik nije mogao zaštiti;
- Inherentnih osobina roba;
- Korištenja otvorenog vozila bez cerade, ukoliko je njihovo korištenje izričito dogovoreno (izuzev u slučajevima posebno opremljenih vozila);
- Slabih ili neispravnih uslova pakiranja i ambalaže roba;
- Rukovanja utovara, skladištenja ili istovara robe od strane pošiljaoca ili primalaca roba;
- Prirode određenih vrsta roba koje su podložne totalnom ili djelomičnom gubitku ili oštećenju;
- Nedovoljnog ili neadekvatnog markiranja ili numeriranja roba.
