U okviru članka Florence Berthelot, postavljena su pitanja i odgovori o kojima se tiho razgovara.
U sadašnjem kontekstu, sjetiti smo istorijskih činjenica, tako smo u devetnaestom stoljeću razgovarali o “Elektricity Fairy” . Uzgred, to je veličanstvena freska Raoula Dufya sada izložena u Muzeju moderne umjetnosti u Parizu. Ako se na ovom izrazu nije tvrdilo nikakvo autorsko pravo, to znači da je struja donijela tako znatan napredak čovječanstvu, da je postala gotovo čarobna. Ovo nije u potpunosti lažno jer je naša civilizacija potpuno modificirana njenom upotrebi u svim područjima našeg života.Veličanstveni roman Barjavela, “Ravage”, 1943. godine (!) je evocirao nestanak struje i haos koji je uslijedio. To je tema koja je zastrašujuce aktuelno.
U naše vrijeme, zelena agenda, električna vozila, dekrbonizacija, koju podstiče nekoliko vizionara, postalo je jasno da je jedino rješenje za dekarbonizaciju mobilnosti je da se odlucno uključe u proizvodnju električnih vozila. Istina je da je, na papiru, super. No, neophodni preduslovi su mnogo komplikovaniji:
proizvodnja energije (nužno bez ugljena), proizvodnja baterija (na čekanju bolje) na osnovu vrlo strateških rijetkih zemlja, raspoređivanje stanica za punjenje (svugdje i za kamione, punjenje velike snage), dostupnost, recikliranje akumulatora.
I očigledno cijena je jako važna?
Danas, a do danas, mislimo “tamo, upravo sada, sada”, pitanje se postavlja ozbiljno, jer je cijena struje indeksirana na plin, cijene rastu. U Ujedinjenom Kraljevstvu, punjenje vašeg električnog auta će postati skuplje od punjenja dizelom. U francuskim gradovima jer zakon premašuje obrt upravljajućeg operatera. U Briselu se održava borba oko AFIR-ove Regulative, koja ima za cilj da planira masovno raspoređivanje infrastrukture za punjenje ambicioznim ciljevima.
U Francuskoj radimo na planu dekarbonizacije sa jednako ambicioznim ciljevima. Ako imate nesreću da se zapitate o činjenici da na takvim nivoima cijena kupci (dakle prevoznici) imaju pravi problem povjerenja da se odustane od kupovine električnih vozila, jer sumnjaju da ih mogu profitabilno iskoristiti, skoro da cijene budu i niže od trenutnih prilikom kupovine. Osim toga, električna energije je u deficitu , očito je nećemo imati za sve što nam je potrebno od proizvodnje, grijanja do e-vozilai”… važno ej da ostanemo budni.
Nije li, politički korektno izraziti neke sumnje: situacija se opisuje kao “privremena”, a u svakom slučaju, tehnički napredak (koji nikada ne prestaje) nužno će donijeti rješenja svemu.Međutim, ostajemo sumnjiče. Imamo presedane. Nije da nam to prije nisu radili. 90-ih kad su automobili morali usmjeravati se na dizel gorivo, potrebno je realno pogledati činjenice i donijeti trezvene zaklučke.
U novije vrijeme, predanost mnogih transportnih kompanija plinskim motorima je slabo nagrađena. Vozila ostaju u floti, a neki prevoznici ostaju vezani ugovorima o angažmanu koje više ne znaju razdvoiti. Možda želimo ostati optimistični, ali tehnološki izboriti u novoj eri bi trebali imati jeftiniju električnu energiju koja će nam omogućiti konkuretniji pristup uvođenja e-vozila ali ako će nam to poskupiti poslovanje, učiniti nas nekonkuretnijim na tržištima, …ne bi trebali olako uzimati … otrovanu jabuku.
(izvor: https://www.fntr.fr/)
