LIDERI TRANSPORTNIH ASOCIJACIJA SRBIJE, TURSKE, S.MAKEDONIJE, BOSNE I HERCEGOVINE, CRNE GORE, ALBANIJE, MOLDAVIJE,……

Imajući u vidu, inicijativu Vijeća Ministara Bosne i Hercegovine, da se zajedničkim nastupom resornih Ministara saobraćaja  Republike Srbije, Republike Sjeverne Makedonije, Republike Crne Gore, Republike Albanije, prema predstavnicima Evropskih institucija, EC, u cilju rješavanja pitanja diskriminacije drumskih prevoznika država regiona „izuzeće kabinskog osoblja u drumskom prevozu“  odnosno  „boravka profesionalnih vozača“ na teritoriji država EU.

Lideri vodećih transportnih asocijacija zemalja van EU, održali su regionalni samit dana 12.12.2024 godine u Beogradu i tom prilikom su jednoglasno usvojili sljedeće zaključke :

• Podržavamo inicijativu Ministra komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine da se zajedničkim nastupom resornih ministara Vlada država regiona, hitno, a najkasnije do 20.12.2024 godine uputi zahtjev, za izuzeće „profesionalni vozača motornih vozila iz pravila 90/180 dana“ pod istim uslovima kao i ostalo kabinsko osoblje drugih vidova transporta. Zahtjev uputiti prema EU, EC ambasadorima EU u državama regiona pojedinačno, tako i na adresu EC u Briselu

• Obraćamo se zajedničkim zahtjevom, poslovnoj zajednici država EU, poslovnoj zajednici inostranih investitora u državama regiona da bezrezervno podrže zahtjev za izuzeće „profesionalnih vozača motornih vozila iz pravila 90/180 dana“ pod istim uslovima kao i ostalo kabinsko osoblje drugih vidova transporta definisanim Sporazumom sa EU, u cilju normalnog upravljanja lancima snabdijevanja.

• Obavještavamo fizička i pravna lica država regiona da smo odlučni u namjeri da maksimalno iskoristimo dijalog, snažnim argumentima dokažemo „pravo na rad“, partnerstvo sa EU, u cilju eliminacije diskriminacije prevoznika država regiona na tržištu EU.

• Upozoravamo, ukoliko se od strane predstavnika EU i država regiona, ne postigne prihvatljivo rješenje u toku prvog kvartala2025 godine, „o izuzeću profesionalnih vozača motornih vozila iz pravila 90/180 dana“ pod istim uslovima kao i ostalo kabinsko osoblje drugih vidova transporta  definisanim Sporazumom sa EU, prevoznici će  u pravo vrijeme, na pravom i optimalnom mjestu, koordinisanom akcijom sa više od  470000 drumskih transportnih jedinica regiona, u istom danu i istoj satnici   i jedinstvenim nastupom biti primorani da blokiramo  lance snabdijevanja u uzvodnom i nizvodnom toku ka i iz EU. Blokada će dovesti do poremećaja svih lanaca snabdijevanja u EU.

O B R A Z L O Ž E NJ E:

 

1. DISKRIMINACIJA PREVOZNIKA I PROBLEM BORAVKA VOZAČA U EU – VOZAČ JE PROFESIONALAC TRANSPORTNE KOMPANIJE – nije turista.

 

Na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju pojedinačnih država regiona i Evropske unije, ODLUKA VIJEĆA (EU) 2015/997 od 16. lipnja 2008. o potpisivanju, u ime Evropske zajednice, Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i zasebno država regiona (Srbija, S.Makedonija, Bosne i Hercegovine i dr), s druge strane, te ODLUKA VIJEĆA I KOMISIJE (EU, Euratom) 2015/998 od 21. aprila/travnja 2015. o sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane i ODLUKA VIJEĆA (EU) 2015/997 od 16. juna/lipnja 2008.o potpisivanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, s druge strane, suprotno  članu 59. u koje je decidno naznačeno da za pružanje usluga između država regiona (Srbija, S.Makedonija, Bosne i Hercegovine i dr) i EU u pogledu kopnenog drumskog transporta Protokolom 3. Utvrđena je diskriminacija prevoznika iz Bosne i Hercegovine na sljedećim pitanjima sa EU i članicama po sljedećim tačkama:

 

• Profesionalnim vozačima iz država regiona (Srbija, S.Makedonija, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Moldavije i Turske), „nije omogućeno izuzeće o boravku više od 90 dana u 180 dana u EU“. Naime, „vozač motornog vozila“ nije turista, već aktivni učesnik lanca snabdijevanja, kako u „uzvodnoj“ tako i nizvodnoj komponenti lanca vrijednosti bilo da je riječ o uvozu robe iz EU, izvozu iz država regiona (Srbija, S.Makedonija, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Moldavije i Turske) ili pružanja usluga prevoza za treće zemlje.

 

Za pravnu zaštitu, „profesionalni vozači motornih vozila“ mogu koristiti određene paragraf ili klauzule koje definišu njihov status u EU kao dio transportnog procesa, a ne kao „boravioca“. Neki od relevantnih izvora na koje se može pozvati uključuju:

1. AETR – Sporazum o međunarodnim vozačkim pravilima (Sporazum o radu vozača u međunarodnom drumskom saobraćaju):

• Član 1. (Definicije): U članu 1 AETR sporazuma, definisana je uloga vozača kao članova posade, pri čemu se vozač smatra osobom koja je dio transportnog procesa, a ne samo putnik. Važno je naglasiti da AETR prepoznaje specifične okolnosti rada vozača, uključujući tranzitne i kratka zadržavanje.
• Član 4. (Primjena pravila): Ovaj član detaljno objašnjava kada se primjenjuju radni sati, odmori i druge odredbe, a može se tumačiti tako da vozači u tranzitu nisu podložni restrikcijama koje se odnose na običan boravak.

 

2. Uredba (EZ) br. 561/06 o vremenu vožnje, pauzama i odmoru:

• Član 2. (Definicije): U ovom članu daje se definicija “vozača” i šta znači biti “u prevozu”. Iako se Uredba odnosi na uslove vožnje i pauza, može se koristiti kao osnov za dokazivanje da vozač u okviru bilateralnog transporta ne boravi u EU, već je dio operacije koja je vezana za prevoz.
• Član 3. (Opseg primjene): U ovom članu, takođe, naglašava se da vozači koji su u prevozu tereta ili koji rade u međunarodnim operacijama (kao što je bilateralni prevoz) mogu biti izuzeti od određenih pravila u vezi sa boravkom, pod uslovom da se pridržavaju AETR-a.

 

3. Regulativa o slobodnom kretanju radne snage i uslova boravka:

• Direktiva 2004/38/EZ o slobodnom kretanju unutar EU može biti relevantna, jer se u kontekstu prevoza tereta razmatra pitanje boravka radnika i posade, i to na način koji prepoznaje vozače kao privremene boravci koji nisu podložni standardnim pravilima o vizama i boravku, pod uslovom da ne prelaze određeni broj dana ili da ne krše specifične odredbe vezane za imigraciju.

4. Pravo EU na tranzit i privremeni boravak u transportu:

• Pravila o tranzitu u okviru međunarodnog prevoza takođe pružaju izuzeća za vozače koji se nalaze u EU isključivo u svrhu prevoza tereta. To bi moglo biti povezano s temeljnom slobodom kretanja u EU, koja omogućava slobodno kretanje radne snage, uključujući vozače u transportu tereta, u okviru specifičnih izuzetaka.

Ključne tačke za pozivanje:

• Vozač u tranzitu: Vozači koji su u tranzituili koji obavljaju bilateralne prevoze tereta u EU, a ne borave duže od dozvoljenog, ne smatraju se “boravcima” u EU u pravnom smislu, prema pravilima 90/180.
• Kabinsko osoblje: Vozači se često tretiraju kao kabinsko osoblje ili članovi posade, što znači da su izuzeti od standardnih pravila boravka.
• Pozivanje na AETR i 561/06: Kada je vozač u transportnom procesu, pozivanje na AETRi Uredbu 561/06 kao osnovu za njegovo izuzeće od pravila 90/180 može biti ključno, uz naglašavanje njegovog statusa kao člana posade ili u tranzitu.
• Dokumentacija: Takođe je imamo sve potrebne dokazeo prirodi transportnog procesa, kao što su dokumenti o prevozu, tahografski podaci, ili drugi relevantni papiri koji pokazuju da je boravak vozača u EU deo transportnog procesa i nije trajni boravak.
• Presudom Saveznog suda za upravu, te azil i migracije države Austrije u Salzburgu, presuđeno je u korist vozača motornog vozila iz Bosne i Hercegovine. Ukoliko je sudska presuda u Salzburgu uzeta kao dokaz, ovo tumačenje može postaviti temelj za preciznije razumijevanje kako se pravilo 90/180 primjenjuje na vozače iz zemalja kao što je Bosna i Hercegovina koji obavljaju bilateralni transport.

·         Na osnovu Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) –  postoji argument da zabrana ulaska predstavlja disproporcionalnu mjeru koja ograničava pravo na rad ili utiče na prava porodice, pozivanje na član 8 ECHR (pravo na privatni i porodični život) može pomoći u žalbi.

·         Pozivanje na član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR) može biti vrlo važan argument u žalbi, posebno ako postoji zabrana ulaska koja ima negativan uticaj na vozače profesionalce, njihovo pravo na rad ili utiče na njihova porodična prava. Član 8. ECHR štiti pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, a u kontekstu zabrane ulaska, ovo pravo može biti povređeno ako su takve zabrane prekomjerne i nisu proporcionalne.

 

Član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima

Član 8. ECHR glasi:

“Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, svog doma i svoje korespondencije. Niko ne može biti predmet proizvoljnog ili nezakonitog miješanja u njegov privatni i porodični život, u njegovu domovinu ili u njegovu korespondenciju, niti može biti predmet napada na njegovu čast i ugled.”

Kako bi se primijenio član 8. ECHR u kontekstu zabrane ulaska:

1. Pravo na rad: Ako vozač dolazi iz zemlje koja nije članica EU (kao što je Bosna i Hercegovina, Srbija, S.Makedonija, Turska, Moldavija, Crna Gora, Albanija) i ako je zabrana ulaska u EU uticala na njegovo pravo na rad, to može biti dodatni argument u žalbi. Pravo na rad je obuhvaćeno pravo na privatni život, jer često uključuje ekonomske i socijalne aspekte života, kao i vezu sa porodicom. Ako je zabrana ulaska nesrazmerna i utiče na vozačev život, uključujući njegovu sposobnost da zarađuje i podržava porodicu, to može predstavljati ozbiljno narušavanje člana 8.
2. Pravo na slobodu kretanja: Takođe, pozivanje na slobodu kretanja (ako je relevantno u kontekstu radnih prava vozača) može biti još jedan osnov za argumentaciju, posebno ako se zabrana ulaska ne temelji na jasnim pravnim osnovama, nego na administrativnim greškama ili nesrazmernim sankcijama.

Ako vozač ili prevoznik podnosi žalbu zbog zabrane ulaska u EU ili kazne zbog prekoračenja limita boravka, pozivanje na član 8. ECHR može biti ključna tačka u pravnoj argumentaciji, naročito ako:

• Zabrana ulaska utiče na vozačev porodični život (npr. ako vozač ne može da obavlja svoj posao, što utiče na njegovu mogućnost da podrži porodicu),
• Zabrana ulaska je nesrazmjerna u odnosu na stvarnu situaciju (ako vozač nije trajno boravio u EU, već je bio u tranzitu ili u kratkom zadržavanju),
• Postoji ozbiljan uticaj na pravo na rad (ako zabrana ulaska narušava vozačev ekonomski opstanak i sposobnost da obezbedi prihod za svoju porodicu).

 

 

 

Presuda Suda u Salzburgu koja je doneta u korist vozača profesionalca iz Bosne i Hercegovine zaista može predstavljati značajan pravni presedan u tumačenju pravila 90/180, posebno u vezi sa vozačima koji ne borave u EU, već su u tranzitu ili u transportnom procesu.

Ključni aspekti ove presude:

1. Kabinsko osoblje (vozač kao dio posade): vozač se smatra kabinskim osobljem i ako se njegov boravak u EU smatra dijelom transportnog procesa, tada je on oslobođen od primjene pravila 90/180, jer ovo pravilo obuhvata samo civilne posjetioce ili osobe koje borave duže od dozvoljenog u EU. Vozač, koji je dio transportne posade i koji se nalazi u tranzitu ili na kratkim zadržavanjima tokom dostavljanja tereta, ne bi trebalo da bude obuhvaćen ovim pravilom.
2. Smatranje vozača u tranzitu: U presudi se vjerovatno naglašava da je vozač u tranzitu kroz EU ili na vrlo kratkim zadržavanjima u skladištima ili na terminalima, što nije isto što i boravak. Kroz pravnu argumentaciju, sud je mogao prepoznati da vozači u procesu transporta ne ulaze u zakonodavni okvir koji zahtjeva ograničenja boravka prema pravilima 90/180, jer oni nisu “boravioci” u pravom smislu te riječi, već su u operativnom procesu dostave ili prevoza.
3. Greška u tumačenju pravila: Ova presuda može ukazivati na to da su vlasti, koje su izrekle kaznu, pogrešno tumačile pravilo 90/180, tretirajući vozače u tranzitu kao da su stalni boravioci. To je posebno važno jer, u skladu sa AETR pravilima i Uredbom (EZ) br. 561/06, vozači ne bi smjeli biti kažnjavani za “boravak” koji se ne računa kao standardni boravak, već kao deo transportne misije ili operacije.

Presuda Suda u Salzburgu je značajna jer može postaviti presedan u pravnoj interpretaciji i omogućiti jasnije smjernice za pravnu primjenu pravila 90/180 u kontekstu profesionalnih vozača koji nisu boravioci u EU, već se nalaze u transportnom procesu ili su u tranzitu. Sud je u ovoj presudi vjerovatno uzeo u obzir specifičnosti profesije vozača, kao i operativni karakter njihovog boravka, što bi trebalo dovesti do korekcije primjene pravila.

Moguće promjene u praksi:

1. Prepoznavanje tranzita i transportnog procesa: Ova presuda može postaviti temelj za bolju pravnu praksu u budućnosti, gde se jasnije definiše kada se vozač smatra “boravkom” u EU, a kada samo prolazi kroz područje bez potrebe za primjenom pravila 90/180.
2. Povećana svijest među prevoznicima: Ako presuda postane standard, prevoznici i vozači iz drugih zemalja koje nisu članice EU, mogu koristiti ovu pravnu interpretaciju kako bi se zaštitili od nepravednih kazni.
3. Mogućnost za izmjene u zakonodavstvu: Ukoliko se ovaj slučaj pokaže kao široko primjenljiv, može doći do promjena ili preciziranja tumačenja pravilnika 90/180 na evropskom nivou, čime bi se dodatno olakšalo poslovanje vozačima koji rade u međunarodnom transportu.

Ovaj slučaj pokazuje kako pravna tumačenja mogu uticati na svakodnevnu praksu profesionalnih vozača i da je važno imati jasnu distinkciju između boravka i tranzitnog ili operativnog zadržavanja unutar EU, kako bi se vozači sa specifičnim zadacima (poput prevoza tereta) zaštitili od nepravednog kažnjavanja. U ovom slučaju, kada se govori o vozaču profesionalcu iz Bosne i Hercegovine koji boravi u EU isključivo radi transportnog procesa, važno je razumjeti da pravilo 90/180 i relevantne odredbe EU i AETR-a prepoznaju specifične okolnosti za vozače u tranzitu. Dakle, vozač koji se nalazi u EU zbog prevoza tereta ne bi trebao biti tretiran kao osoba koja boravi u EU u istom smislu kao turist ili posjetilac.