Važnost drumskog teretnog saobraćaja i vozača koji su u njemu uključeni već je više puta naglašena, posebno tokom pandemije. Ali, hajde da pogledamo brojeve. Danas je u logističkom sektoru u Poljskoj zaposleno gotovo 800.2021 ljudi, “od čega je <>/<> cestovni promet, a polovina vozači” – navodi se u izvještaju “Cestovni prijevoz u Poljskoj <>+”, koji su pripremili Spotdata i Udruženje poslodavaca transporta i logistike Poljska.
Autori izvještaja procjenjuju da transportne kompanije “prevoze preko 85 posto poljske izvozne robe i plaćaju nekoliko milijardi zlota u državni budžet”.
Međutim, ozbiljan rizik za stanje ove važne industrije je nedostatak vozača. I to iznosi, prema procjenama, na gotovo 200.<> ljudi.
U međuvremenu, starosna struktura onih koji danas rade na ovoj poziciji ne dozvoljava optimistične prognoze za budućnost. Danas je 1/3 predstavnika ove profesionalne grupe blizu starosne granice za odlazak u penziju, a mladi nisu željni da sednu za volan velikih vozila.
Najveće optužbe
Fondacija “Život kamiondžija” odlučila je da sagleda mišljenje vozača o svojoj profesiji i problemima sa kojima se suočavaju. Rezultat je izvještaj “Dijagnoza sanitarnih i parking uslova u logističkim bazama u Poljskoj i Evropi“.
Zbog toga je od vozača zatraženo da procene logističke osnove po svom izboru u smislu najvažnijih potreba i nedostataka u pogledu sanitarnih i parking uslova. Kamiondžije su odabrale lokacije ne samo u Poljskoj, već i u Nemačkoj, Holandiji, Francuskoj i Španiji.
Spisak problema koje pominju radnici u saobraćaju nije kratak. Među najtežim su bili: nepoštovanje aranžmana u vezi sa vremenom utovara/istovara, dugo čekanje pre ulaska u pogon, odložena obaveštenja, produžena potraga za parking mestom, poteškoće u komunikaciji sa osobljem objekta i nedostatak adekvatnih sanitarnih čvorova.
Pogledajmo ponovo neke od najbrojnijih: skoro 37% ispitanika reklo je da je čekalo više od 3 sata na istovar. Ista količina vremena za utovar već je čekala 42 posto. vozači. Štaviše, ispitanici su često u istraživanju tvrdili da vreme čekanja na opremu u logističkom centru doseže i do nekoliko desetina sati.
Vozači su također kritizirali nisku dostupnost parking mjesta – gotovo polovina njih dala je najniže ocjene (1 i 2) ovom aspektu logističkog centra koji su izabrali. Više od polovine predstavnika ove profesije (56,5%) nema pristup sanitarnim čvorovima.
Na pitanje o sadržajima koji su za njih najakutniji, najčešće su pominjali tuševe (53,5%), toalete (41,3%), kante za smeće (19,6%) i prodavnice (15,9%) i barove brze hrane (13,1%).
Ovdje je vrijedno dodati da vozači nisu imali pritužbi na sigurnosna pravila na mjestima utovara i istovara. Ogromna većina njih primetila je upotrebu kaciga, reflektujućih prsluka i odgovarajuće obuće, slično tome, nije bilo prebrze vožnje i slučajeva kretanja na zabranjenim mestima.
Iz “Dijagnoze…” pokazuje da su u predmetu sigurnosti vozači najčešće ukazivali na, m.in.
- nečitljive, zamagljene horizontalne oznake (linije),
- nedovoljno označavanje ulaznih kapija i dozvoljenih parking mesta u slučaju parkinga namenjenih vozilima preduzeća u logističkom centru,
- bez oznaka visine,
- Tesko je procitati mape,
- Znakovi lošeg kvaliteta (uključujući, m.in prljavi, izbrisani).
“Nehumani tretman”
Zaključci izveštaja poklapaju se sa glasovima predstavnika m.in sindikata koji povezuju vozače. Primjer je udruženje Plataforma Nacional Defensa Sector del Transporte, koje je, boreći se za podizanje standarda rada, svojevremeno pozvalo vozače da bojkotiraju luku u španjolskom Algecirasu zbog činjenice da će predstavnici ove industrije na ovom mjestu biti “nedostojanstveni”.
Na “nehumano i neprihvatljivo” postupanje vozača ukazalo je nemačko Savezno udruženje za teretni transport, logistiku i odlaganje (BGL) logističkim centrima u kojima se vrši utovar i istovar. Kritikovala je, m.in, ne dozvoljavajući kamiondžijama da koriste sanitarne objekte i društvene sobe. Otuda i poziv na izmene zakona, kojim se odobrava pristup ovim mestima i spoljnim zaposlenima.
Autori “Dijagnoze…” Napominju da profesija vozača podleže obavezi da se pridržava odredaba o radu i vremenu odmora sadržanim u nacionalnom i pravu EU i da registruje delatnosti.
U međuvremenu, paradoksalno, “nijedan od gore navedenih zakonskih akata također ne predviđa odredbe usmjerene na zaštitu i osiguranje sigurnih uslova rada za profesionalne vozače na mjestu utovara i istovara robe u logističkim centrima“.
U izveštaju se apeluje ne samo na izmene zakona, već i na pripremu socijalnih mesta i sanitarnih objekata za vozače. Predstavljeno je i nekoliko projekata, koji mogu biti inspiracija menadžerima logističkih centara i parkinga.
Izvor: https://trans.info/pl/kierowcy-o-najwiekszych-problemach-nie-chodzi-o-zarobki-323384
