Rad špedicija u Bosni i Hercegovini u susret primjeni NCTS –
Stare brige i problemi, a čekaju nas novi izazovi
Špedicija za temeljni postulat poslovanja i algoritam rada špeditera polazi od jednostavno iskazane definicije zadatka „osnovni zadataka špeditera je klijenta osloboditi brige“. Ako hronološki i vremenski, posmatramo aktivnost špediteri u proteklih 30 godina u Bosni i Hercegovini, fotografski prolazili su kroz različite faze transformacija, funkcionisanja i rada u „improvizovanim uslovima“, poslovanja u različitim zakonskim i podzakonskim okvirima, te uslovima prilagođavanja reformskim zakonima, uvođenja PDV-a, stvaranja jedinstvenog tržišta, priključivanju CEFTA, EFTA sporazumima, jačanja međusobnih komunikacija, primjene novih oblika organizacije rada, ustroja jedinstvenog sistema Uprave za indirektno/neizravno oporezivanja, do sada najnovijeg, dugo očekivanog događaja“ od 01.08.2022 godine primjena NCTS uz drastično smanjenje troškova“ ili „osim uštede vremena za sve buduće korisnike NCTS je i velika ušteda novca, jer se radi o redukciji troškova provoza“.
Poslednja faza reformskog procesa, „stiže NCTS od 14.02.2017, evo samo što nije…“, a o kome su se raspisali svi „portali“, „ministarstva“, „uprave“, „predstavnici EU“, logičkim zaključivanjem vodi nas do ocjene da će od 01.08.2022 godine, poslovanje špeditera postati virtualno, digitalizovano, prihodi enormni, zarada nemjerljiva, uslovi poslovanja bez rizika, a procedure će omogućiti da špediter sa radom od kuće drastično smanje svoje troškove i logično „plate zaposlenih će biti ne manje od 5000 KM“. Naravno, to se neće desiti.
Za početak, se moramo suočiti sa realnim ocjenama i analizama poslovanja pravnih subjekata u Bosni i Hercegovini, koji obavljaju poslove špedicije, a na osnovu istraživanja koja smo sproveli sa 90 ispitanika, među korisnicama usluga, drumskim prevoznicima i špediterima. Možemo konstatovati sljedeće činjenice, odnosno rezultate anketiranja:
- 70% ispitanika „još uvijek“ ne razlikuje pojam prevoznik od špeditera;
- 92% špeditera je kao prvi problem rizika u poslovanju navelo „bankovna garancija“;
- 85% izjavljuje da nemaju jasne smjernice i da nisu prošli pilot fazu primjene NCTS-a;
- status FIATA dokumenata nije definisan i prihvaćen;
- u poslednjih šest godina, evidentirana je samo jedna inicijativa za poboljšanje uslova rada špeditera razmatrana i usvojena i to Upustvo o izmjenama upustva o postupku izvoza, od 20.05.2022 godine;
- 81% špeditera se izjasnilo za definasanje jedinstvenog tarifnog modela cijene rada;
- 14% špeditera je spremno ponuditi 3PL usluge;
- 67% špeditera ne izlazi iz okvira osnovnih zadataka carinskog posredovanja;
- 82% špeditera ima primjedbe na različita davanja za „ubrzavanje procesa“;
- čak 93% navode probleme plaćanja taksi;
- 78% je iskazalo negativan stav prema dosadašnjem načinu zastupanju interesa špeditera;
- 72% špeditera nema ponudu „osiguranja robe“, „osiguranja od svih rizika“;
- 67% špeditera se izjasnilo da je model sadašnjeg rada potrebno unaprijediti;
- 37% je iskazalo potrebu za novim kadrovima;
- 54% špeditera smatra da će u Bosni i Hercegovini promjene u radu špedicija biti spore;
- 42% za loše stanje okrivljuje nejedinstvo i podjele među špedicijama;
- 57% špeditera ocjenjuje da su troškovi poslovanja vode ka granici rentabilnosti;
- 37% špeditera imaju problem sa naplatom potraživanja za izvršene usluge;
- 42% špeditera ima primjedbe na odnos državnih institucija i udruženja prema špedicijama
- 17% špedicija imaju konture logističkog centra.
- 32% špeditera je iskazalo nezadovoljstvo uslovima rada.
No, kakvi izazovi očekuju špeditere u Bosni i Hercegovini?
Iskustva susjednih zemalja, ukazuju da poslovi posredovanja špeditera ka carinskim organima se umanjuju za 47%, to znači da se špediteri moraju prilagoditi lancima snabdijevanja „ ubrzavanje procedura“, kroz poziciju savjetnika ili logističkog provajdera. Očekivani pad prihoda od klasičnih poslova špeditera je oko 35% u prvoj godini.
Rast prihoda očekuju globalni logistički provajderi ili špedicije koje sarađuju sa istima, prema posljednjim podacima za prvo polugodište 2022 godine logistički provajderi bilježe rast prihoda od 17%, da shvatimo obim prometa vodećih EU provajdera, okvirno je da vodeća tri provajdera bilježe oko 167 milijardi eura.
Susjedne zemlje su riješile problem rizika koji se vezuje za „bankovne garancije“, na način da su rizik plaćanja, prenijeli zakonskim rješenjem na uvoznika. Nažalost, u Bosni i Hercegovini svjedočili smo da su bankovne garancije pojedine špedicije vodile ka bankrotu.
Takođe, države gdje nisu postajale snažne profesionalne asocijacije, okupljanja špeditera, a u Bosni i Hercegovini smo svjedoci da potvrđujemo pravila, dolazi do preraspodjele zaposlenih ili kolokvijalno gašenja oko 27% špedicija – pravnih subjekata.
Za očekivati je da će broj autorizovanih carinskih subjekata (AEO) ili „ovlaštenih privrednih subjekata“ eksponencijalno rasti, a to za špeditere koji se ne prilagode digitalizaciji, znači da će njihova direktna komunikacija sa e-carine, podrazumijevati autonomiju i samostalnost, za posljedicu manji obim posla, odnosno da će AEO imati sopstvena rješenja.
Bosna i Hercegovina još uvijek nema Zakon o intermodalnom i integralnom transportu, ali je zakonski uredila oblasti željezničkog i drumskog prevoza. Špedicije koje su prepoznale potrebe i izvšili prilagođavanje novim zahtjevima privrede (lanci snabdijevanja), kontejnerski terminal, skladišta i „od vrata do vrata“, uspostavljanje partnerstva sa globalnim provajderima, može računati na proširenje palete usluge , obima poslova i povećanje prihoda. Svakako, treba imati u vidu i rast broja drumskih prevoznika koji postaju logistički provajder sa uslugama 3PL.
Špedicije moraju prihvatiti nova pravila koja se postavljaju od strane kreatora lanaca snabdijevanja, ubrzati uz minimalne troškove sa optimalnim rješenjima uz softversku podršku ili takozvana prilagođavanja industriji 4.0. Drugim riječima, slijditi iskustva iz EU, prihvatiti partnerstva sa vodećim ICT kompanijama podrške špediciji.
Razmjena informacija, kooperacija i koordinacija su alati kojim se špediteri u uslovima današnjih izazova poslovanja, nameću kao nezaobilazan okvir saradnje sa prevoznicima, provajderima, ili kreirajući sopstveni potencijal sabirno-distributivne mreže, odnosno korišćenjem postojećih platformi povezivanja. Zadatak za špeditera je kako umanjiti neizvjesnost lanca snabdijevanja? Kako klijenta osloboditi brige od izvora do cilja? Klijenti su sve zahtijevniji i opravdano očekuju da špediteri ponude cjelovita i potpuna rješenja od izvor do cilja.
Ako se vratimo na početak teksta, špediteri se moraju okupiti i prepoznati trenutak u kome posluju, zaboraviti period prije digitalizacije, a ponuditi novu vrijednost klijentu kroz strateško partnerstvo.
Da li smo spremni?
Procenti ankete nisu ohrabrujući, ali u zaključku možemo konstatovati, još uvijek nije kasno da se okupljanjem špeditera, uz minimalizovanje sujeta i drugih konfliktnih tačaka, definišu interesi koji vode ka unapređenju poslovanja i jasnom odgovoru špeditera u Bosni i Hercegovini. Probleme špeditera neće rješavati ni carinici, ni komorski sistem, a ponajmanje kontrolni organi, već isključivo sami špediteri. Ukoliko razmišljamo da će logistički procesi zaobilaziti Bosnu i Hercegovinu, onda smo u „pogrešnom vagonu i pogrešnom smjeru“. Svijet se mijenja!
VP
