Holandija također želi smanjiti svoje emisije CO2 i sličnih stakleničnih plinova za 60 posto do 2030. u odnosu na 1990. Onda se još treba puno toga učiniti, jer do prošle godine Holandija nije išla dalje od smanjenja od gotovo 24 posto, zatim je ipak pomogao Covid. Emisije CO2 iz holandske ekonomije bile su u prvom kvartalu za 9,9 posto niže nego u istom kvartalu 2021., dok je bruto domaći proizvod (BDP) u istom periodu porastao za 7 posto. Za gotovo sve sektore proizvodnja je bila znatno višu, dok su emisije CO2 bile niže.
Emisije iz mobilnosti, uključujući Transport, ostale su otprilike iste. Međutim, emisije iz Transport sec-a su porastle za 13,5 posto uz rast dodane vrijednosti od 15,7 posto. Povećanje emisija je uglavnom zbog djelomičnog oporavka avijacije. Emisija CO2 tamo je povećana za 49 (posto?) odnosno u odnosu na isti kvartal godinu dana ranije. Doprinos povećanju stoga dolazi u mnogo manjem broju od teretnog prijevoza putem, dijela Mobilnosti koji sveukupno računa za doprinos ukupnim emisijama većima od 6 posto.
Sporazum o klimi mobilnosti sadrži ambiciozne mjere. Na primjer, „sav transport u 2050 CO2-neutralan“ znači da od 2035. svi novi kamioni moraju biti u suodlonosti s tim. Sa još 13 godina, proizvođači kamiona, snabdjevači energijom i transportni sektor suočavaju se sa ogromnim izazovom. Osim toga, ulagu se napori da se koriste alternativna goriva (HVO i bio-LNG) i vodik. U Sporazumu o klimi postignuti su i sporazumi o poboljšanju logističke efikasnosti za 2 posto godišnje.
Zone nulte emisije u gradovima od 2025. godine pa na dalje su najupadljivije. U zelenom dogovoru urbani transport nulte emisije dogovoreno je da će 30 do 40 holandskih gradova uvesti zone nulte emisije nakon 2025. Do 2030. godine bit će tranziciona faza u kojoj će Euro VI kruti i traktori starosti do 5 i 8 godina od prije 2025. Ovo predstavlja teleportere i njihove klijente sa izborom. Uz investicioni horizont od često najmanje 6 do 7 godina, 2025. i također 2030. već su vrlo blizu za transportere.
Obnovljiva energija (struja ili vodik) je budućnost. Trenutno je broj registrovanih vozila sa nultom emisijom vrlo mali i samo djelić flote teče na goriva s niskom emisijom. Dok je početak sa alternativnim kamionima za gorivo važan, samo ova opcija za smanjenje emisije za sada pada kratko. Upotreba električnih kamiona još nije ekonomski atraktivna bez podrške vlade i klijenta. Ostale opcije niske ili nulte emisije – kao što su 100 posto biodizela (HVO) ili biogas – još uvijek su relativno skupe. Pored poređenja troškova, preduslovi su presudni za upotrebu električnih kamiona.
Bez proizvodnje ne bi bilo električnog kamiona. Očekuje se da će u godinama prije 2025. godine na cestu biti dovedene električne kombinacije od 40 tona raznih brendova, a također će ići u proizvodnju serija. Ipak, u naredne dvije godine još se ne radi o velikom broju. Međutim, infrastruktura za punjenje najveća je prepreka za iznošanje električnih kamiona. Na kraju krajeva, vrijeme je ključno u cestovnom prijevozu.
Energetska tranzicija je stoga još uvijek na početku. Uz više troškove i nesigurnost u vezi raspoloživih objekata za punjenje, odlaganje je najlaža opcija. U međuvremenu, sektor će morati da da vidljiv doprinos smanjenju emisija CO2 u narednih 10 godina. Kako bi se doprinijelo ciljevima iz 2030. godine, stoga je važno usredotočiti se na gorivo s niskom emisijom i efikasnost goriva dizelskih kamiona i postojeće flote. I istovremeno aktivno razmišljati o i pripremiti se za naelektrisanje.
(izvor:https://www.ttm.nl/)
