Otprilike jedan od dva vozača kamiona u dobi od 60 i više godina vjerojatno će patiti od opstruktivne apneje za vrijeme spavanja, što može dovesti do mikrosna s visokim rizikom od nesreća. Ipak, trećina svih vozača je već starija od 55 godina.
Znakovi upozorenja bili su jasni. Jednom se to dogodilo u listopadu prošle godine, jednom u studenom. „Dva puta sam se našao na tvrdom ramenu dok sam vozio“, kaže Udo Skoppeck (62), vozač kamiona 44 godine, milijunaš po kilometru i također poznat u industriji po svojim političkim aktivnostima. I kroz svoju strast prema profesiji, koju je više puta izrazio na svojoj Facebook stranici. Sistem upozorenja na napuštanje trake u njegovom Actrosu 1853 Gigaspace upozorio ga je u to vrijeme. „Dva puta sam imao snažan trenutak šoka“, rekao je Skoppeck. „Bilo mi je jasno da ne mogu nastaviti ovako, i obavijestila sam svog šefa o tome.“
Velika otvorenost
S ovom spoznajom i velikom otvorenošću, na čemu sam vrlo zahvalan Skoppecku, fokus počinje u broju 11 FERNFAHRER-a, koji će biti dostupan u trgovinama od 10. listopada. Tek nakon nekoliko općih pregleda i, prije svega, nakon tri ključna boravka u laboratoriju za spavanje, dijagnosticirana mu je tipična opstruktivna apneja za vrijeme spavanja. Baš kao što AOK detaljno opisuje na svojoj početnoj stranici.
„Nakon procjene, imao sam do 50 pauza za disanje tokom noći“, kaže Udo Skoppeck, 62, vozač kamiona 44 godine, milioner u kilometrima i također poznat u industriji po svojim političkim aktivnostima. „22. marta konačno je rečeno da trenutno nisam sposoban za vožnju. Takozvano oduzimanje medicinske vozačke dozvole bilo je šok za mene!“
„Nakon procjene tokom noći, imao sam do 50 prekida disanja“, kaže Udo u detaljnom razgovoru u svom domu u Solingenu. „22. marta konačno je rečeno da trenutno nisam sposoban za vožnju. Takozvano oduzimanje medicinske vozačke dozvole bilo je šok za mene!“ Izvještaj opisuje kako je Skoppeck, uz podršku svoje porodice, od tada promijenio svoj život, nosi CPAP nosnu masku kod kuće da spava, kako su se mir i redovan san vratili u njegov život, a ipak pokušava sve sa svoje strane da se pripremi za završni test u novembru kroz mnogo discipline, čije bi mu prolazak omogućilo da Da opet sjednem za volan.
Mnogi vozači potiskuju problem
„Priča o Udu Skoppecku je vrlo tipična“, kaže dr. Bernd Mützel u detaljnom razgovoru sa mnom. Mützel je šef Odjela za medicinu rada, saobraćajnu medicinu i psihologiju rada u BG Verkehr u Hamburgu, odgovorno profesionalno udruženje za transportnu industriju, od 2024. godine. „Veliki strah od gubitka posla uvijek odjekuje u ovoj profesionalnoj grupi. Mnogi vozači to rade iz strasti. To je više od normalnog posla. Ljudi su vezani za njega srcem i dušom. To ga čini dvostruko težim.“
„Priča o Udu Skoppecku je vrlo tipična“, kaže dr. Bernd Mützel. Mützel je šef Odjela za medicinu rada, saobraćajnu medicinu i psihologiju rada u BG Verkehr u Hamburgu, odgovornom profesionalnom udruženju za transportnu industriju, od 2024. godine.
54-godišnji doktor opće medicine i medicine rada bio je, između ostalog, u medicinskoj službi Bundeswehra, imao je brojne inozemne angažmane kao vojni i hitni liječnik, bio je glavni policijski i kompanijski liječnik, kao i šef centra za cijepljenje policijske medicinske službe (PÄD) u Berlinu i nedavno zamjenik šefa medicinske službe za javnu službu pokrajine Brandenburg. On se intenzivno bavi temom. Njegova osnovna poruka o apneji za vrijeme spavanja je jasna: „Neki su vozači kamiona koji to ne primjećuju dok se nešto loše ne dogodi. Ostali su vozači koji nekako sumnjaju ili misle da znaju, ali se boje mogućih posljedica i potiskuju temu kako ne bi izgubili posao. Ovo je grupa koja je zapravo najugroženija.“
Dnevna pospanost se percipira subjektivno
Tema „dnevne pospanosti“ i „dnevne pospanosti“ nažalost je predugo bila podcijenjena i tretirana pomalo maćehom, iako je od izuzetne važnosti za opću sigurnost na cestama, upozorava Mützel. Dnevna pospanost se često spominje kao sinonim. Razlika: Vozači su iscrpljeni iz mnogo razloga, ali sa subjektivnom percepcijom da nisu u stanju da nastupe jednog ili drugog dana. Trajni umor vozača kamiona kao opasnost poznat je barem od Dana saobraćajnog suda u Goslaru 2004. godine, a 2021. godine međunarodni sindikat ETF je još jednom impresivno upozorio na to u sklopu studije.
Uslovi rada kao uzroci
Radni uslovi mnogih vozača kamiona kao uzroci umora dio su programa „Hannina dijagnoza“ sa doktorom opće prakse dr. Hannom Schüssler i sada 69-godišnjim vozačem kamiona Burkhardom Taggartom, koji je bio uključen u ovu ETF studiju. Želio bih ga još jednom preporučiti svima onima koji su zabrinuti za vlastito zdravlje ili, kao poduzetnici, svojim vozačima. I kao špediter, oni traže rješenja unutar kompanije. Treniraju se kako bi osigurali sljedeću generaciju, na primjer. Izjednačiti tokove rada. To je olakšano odgovarajućom veličinom flote. „Problem je vjerovatnije u malim kompanijama“, kaže Mützel. „Ako jedan vozač ispadne tamo, onda ostali to moraju nadoknaditi. Što je manji broj vozača, to je veći pritisak i problem.“
Opasna dnevna pospanost
U dnevnoj pospanosti, međutim, nedostaje ova prisila da se zaspi, razlikuje Mützel. „Dnevna pospanost, s druge strane, ovaj opasan mikrosan, ovo prisilno uspavljivanje, htjeli vozači to ili ne, to se može izmjeriti, a to je bolest. To je gotovo uvijek uzrokovano sindromom opstruktivne apneje za vrijeme spavanja. Ponekad i skriveni dijabetes.“ Na kraju, vozači se ne naspavaju dobro. Faze dubokog sna, REM faze, nedostaju. „Zbog ove bolesti, oni su praktično prisiljeni zaspati.“ Ako se nesreća dogodi zbog dokazanog umora, vozač snosi pravnu odgovornost za ugrožavanje cestovnog saobraćaja, što proizlazi iz člana 315c Krivičnog zakona. U njemu se, između ostalog, navodi: „Svako ko vozi vozilo na cesti iako nije u mogućnosti da vozi vozilo sigurno zbog mentalnih ili fizičkih nedostataka, i time ugrožava život ili tijelo druge osobe ili imovinu drugih ljudi od značajne vrijednosti, kažnjava se kaznom zatvora do pet godina ili novčanom kaznom.“
Nema konkretnih brojki
Mnogi vozači kamiona su najvjerovatnije već imali iskustvo mikrospavanja i iskusili da ih sistem pomoći na kraju drži u njihovoj traci. „To se događa mnogo češće nego što mislimo“, kaže Mützel. Samo rijetko, kao 13. septembra na A 14, mikrosan je otkriven na licu mjesta. Većina vozača kojima se to događa često daju druge razloge. Iznova i iznova, na primjer, izbjegava se jelen, koji iznenada prelazi cestu i nestaje u sumraku. „Postoje mnoge indikacije da su vozači preumorni i da su imali mikrosan“, kaže Mützel. „Ali oni to ne priznaju. I zato se ne pojavljuje u statistici. Nedostaje nam iskrenosti u rješavanju problema.“
Zabrinjavajući razvoj za transportnu industriju
Vozači u prosjeku stare, a demografski razvoj je poznat već godinama. Već trećina svih vozača u Njemačkoj je starija od 55 godina. „A to jednostavno povećava prirodnu učestalost dnevne pospanosti i sindroma apneje za vrijeme spavanja“, upozorava Mützel. „Vozači spavaju sve gore i gore, imaju prekide disanja iznova i iznova noću. Postoje studije koje kažu da do 60 posto ljudi dobije to u starijoj dobi.“ Ovo je zabrinjavajući razvoj događaja za transportnu industriju. „I kada vidim koliko su sada stari neki od vozača kamiona, ali koji još uvijek sjede za volan jer nema novih regrutova, onda sigurno imamo problem koji će postati još veći. Ali nitko zapravo ne želi razgovarati o tome.“
Stalno trči uz planinu
Osim toga, muškarci stariji od 50 godina imaju sve više poteškoća u radu u izmjeničnom i smjenskom sistemu. A kada rade protiv bioritma, to je kao da stalno trče uz planinu. Nemaju načina da se oporave. Visoki krvni pritisak i metabolički poremećaji su samo dvije od mogućih posljedica. „Tijelo se navikne na ovo stanje“, kaže Mützel. „Vaš mozak se zavarava, želi raditi, ljudi su tako obučeni evolucijom za faze izvođenja. I to ne bi bio problem da je imao priliku da se oporavi u međuvremenu. Ali upravo ta mogućnost sada nedostaje, to je kao trajno oslobađanje hormona stresa. Tijelo stalno oslobađa hormone stresa kako bi moglo ustrajati. On se stalno potiskuje.“
Ulazak u profesionalni život sa „Konvojem“
Kada se 30. septembra na društvenim mrežama proširila vijest da je Kris Kristofferson, junak akcijskog filma „Konvoj“ iz 1978. godine, umro u dobi od 88 godina, brzo je postalo jasno koliko je sada starijih vozača kamiona inspirisano da postanu vozači kamiona ovim filmom, slično kultnoj seriji „On the Road“. Po mom mišljenju, to je i razlog spremnosti da se postigne cilj, transport od točke A do točke B, unatoč svim izgledima, što sam i sam često doživljavao u prošlosti. Nažalost, to je učinjeno desetljećima protiv zahtjeva socijalnih propisa. Sa radnim vremenom od 13 do 15 sati dnevno, sa prikrivanjem aktivnosti istovara tokom istovara kao pauza, zbog vremenskog pritiska zbog vremenskih prozora, u kojem bonus-malus sistem nekih logističkih kompanija sada odbija novac od prijevoznika čiji vozači kasne uprkos svim nedaćama na putevima. Osim toga, tu je i izuzetno napeta situacija na parkiralištima duž autoputeva, koja su noću beznadežno pretrpana svime.
Definicija profesije
„Radnici se i danas definiraju svojom profesijom“, kaže Mützel. „Žene u osnovi imaju mnogo bolju ravnotežu u smislu profesionalne aktivnosti i porodičnog života. Muškarci su još uvijek vrlo fiksirani na svoju profesiju. Posebno generacija koja još uvijek sjedi iza kamiona i osigurava da i dalje voze uopće. Muškarci samo idu na preglede mnogo manje i brinu se o sebi mnogo manje. Oni sebe mnogo više definiraju svojom profesijom i svojim uspjehom. Ovaj uspjeh ih na kraju ubija.“
Vozač kamiona – jedno od najopasnijih zanimanja
Samo jedan primjer: upravo naizmjenični i smjenični rad, koji će se nastaviti povećavati u toku daljnjih online narudžbi od strane potrošača koji su lijeni da preuzmu, ili ovaj stalni aciklički rad u normalnom transportu na velike udaljenosti, ta stalna borba protiv vlastitog bioritma, koji u konačnici potiskuje vlastite potrebe. Vozite kao da ste sami stvorili mentalnu trajnu drogu. Osim toga, mnogi vozači također vole da se identificiraju sa „svojim kamionom“ i, posebno u slučaju posebno opremljenih vozila, odupiru se dijeljenju sa drugim vozačima na rotirajućoj osnovi.
„Svaka profesija u kojoj se borite protiv vlastite prirode je opasna“, kaže Mützel. „Ali nije slučaj da vozačka profesija dovodi do sindroma apneje za vrijeme spavanja. Profesija može dovesti do trajne dnevne pospanosti, kliničke slike koja je također prisutna u mnogim drugim profesionalnim grupama. Prema tome, ne postoji uzročna veza.“
Da li je opstruktivna apneja za vrijeme spavanja profesionalna bolest? Dr. Bernd Mützel to poriče. On se poziva na listu profesionalnih bolesti koju je sastavila Federalna vlada po savjetu Medicinskog stručnog savjetodavnog odbora za profesionalne bolesti (ÄSVB). Ono što je na ovoj listi je priznato od strane udruženja osiguranja od odgovornosti poslodavaca, sve ostale bolesti nisu. Sindrom apneje za vrijeme spavanja nije na njemu.
Stres mentalne odgovornosti
„Za vozače kamiona, postoji i mentalni stres odgovornosti“, kaže Mützel. „Ovaj ciklus se trenutno ne može prodrijeti. Zapravo, mlađi vozači bi to trebali učiniti, mogu to bolje kompenzirati, ali to su samo stariji vozači koji to rade do umirovljenja ili kasnije.“ Ali postoje dobri primjeri izjednačavanja rada u smjenama ili fleksibilnijeg upravljanja vremenom, što također primjetno rasterećuje starije vozače, ali općenito nema dovoljno mladih ljudi koji još uvijek žele prakticirati ovu profesiju. Dakle, velikim dijelom transportne usluge upravljaju vozači koji su lošeg zdravlja.
Kasni uvid
„Nakon što sam konačno otišao u penziju u dobi od 69 godina“, izvještava Burkhard Taggart u odgovoru na moj današnji upit, „uradio sam ono što sam trebao učiniti tokom svog radnog vijeka. Posjetio sam svog liječnika i konačno sam imao odgovarajući pregled. Poslali su me od jednog stručnjaka do drugog i morao sam shvatiti da je mnogo toga pošlo po zlu u posljednjih nekoliko godina.“
Među njima su bili ozbiljno povišen krvni pritisak, vrlo česte glavobolje i problemi u mišićno-koštanom sustavu. Njegova kasna spoznaja: „Lagano sam se izvukao. Napravio sam grešku, kao i većina mojih kolega. Moj fokus je uvijek bio na obavljanju posla, a ne na mom zdravlju. Liječnički pregledi su uvijek odgađani i borili su se samo protiv simptoma umjesto da se traže pravi uzroci. Ponekad se pitam zašto sam radio u jednoj od najslabije plaćenih profesija i skoro uništio svoje zdravlje zauzvrat. Imao sam sreće. Mnogi kolege su teško pogođeni.“
