Kada se četiri generacije kamiona iz skoro četrdeset godina okupe na porodičnom okupljanju u Ulmu, ima mnogo toga da se kaže. U četiri saobraćajne decenije, nisu samo politika i ekonomija te koje su uticale na industriju – životni standard u taksiju i zahtjevi za protokom saobraćaja, ekologija i ekonomija su preoblikovali svaku generaciju kamiona. Imidž sopstvenog brenda se takođe stalno menja.
Iveco zaista može otpjevati pjesmu o tome, s usponima i padovima. Od „bikovske“ slike iz doba Magira, slika teškog Iveca promijenila se u glavama mnogih vozača i poduzetnika do one jeftinog igrača Itala, koji se unatoč ogromnim tehničkim inovacijama u dugo očekivanoj eri Stralisa nije mogao potpuno osloboditi uloge veznog igrača. Tek sa novim S-Way-om sa svojom takođe potpuno obnovljenom serijom modela, Iveco se uzdigao u Mushroom League of heavy trucks.
Danas je Iveco traženiji nego ikad, zahvaljujući sveobuhvatnom koherentnom konceptu kabine sa privlačnim tehničkim rešenjima. Ovim S-Way pravi prekrasnu dekoraciju na testnoj stazi u Ulmu. Priča o mladalačkom uspehu ne samo da ulazi u ring kao najmoćnija sa 570 KS, elegantni S-Way sa neobičnom prednjom stranom takođe se dobro prodaje u mnogim zemljama zahvaljujući politici pametnih proizvoda.
TurboStar: Lijep urlik, ali Euro 0
Pa ipak, nestor u kvartetu kamiona, TurboStar iz 1986. godine, prvi je očarao znatiželjne testere. Jer ispod, sa današnje tačke gledišta, neverovatno kompaktne kabine velikog kapaciteta, nepokolebljivo dobro ispunjen V8 riče svojom ikoničnom Euro 0 pesmom. TurboStar vraća svoje putnike u vrijeme legendarne njemačke serije ‚Auf Achse‘.
Bez mobitela, prijateljski disk tahograf i – recimo – vrlo rastezljivi rasporedi na dugim linijama prema Bliskom istoku obećavali su tada vozaču slobodu. Naravno, to je moralo biti plaćeno određenim kompromisima u pogledu udobnosti. Iz današnje perspektive, barem je TurboStar blagoslovljen osvježavajuće iskrenom šasijom koja nikada ne gubi iz vida cestovni kontakt.
U svom vrhuncu, pre više od 30 godina, veliki Iveco, koji je i dalje bio baziran na Fiatovim kamionima, bio je bujno vođena zvezda na velike udaljenosti sa svojih 420 KS i moćnom traktivnom snagom od 1900 Nm. 1990. godine snaga je cak povecana na 476 ks . Stariji kamion do danas nije izgubio ništa od svog muškog izgleda. Testni inženjer Iveco Sebastian Liggefeld spasio je starca od isporuke u Afriku prije šest godina s milijun kilometara na satu i s oduševljenjem ga vratio u formu. Oni koji su, poput njega, savladali upotrebu nesinhronizovanog Eaton Twin Splittera biće nagrađeni impresivnom vučnom snagom starog kamiona na poslovičnoj debeloj elastičnosti, koju orkestrira snažan urlik V8.
Svojim iskrenim izgledom, TurboStar zaista ima pobjednički karakter. Za obilazak, čak i bez pomoćnih sistema, sigurnosnih pojaseva ili zabavnih sistema, danas bismo želeli da belog giganta prikačimo na Kögel prikolicu i krenemo, a sve to praćeno zavisničkim zvukom obimnog V8 twin turbo.
Eurostar: All-rounder u devedesetima
Nasljednik TurboStar-a – EuroStara, koji je debitirao 1993. godine – spasio je moćni V8 između prednjih točkova za novu eru, barem za top model od 520 KS, iako bolja izolacija kabine primjetno umanjuje zvučni doživljaj za volanom. Tako je i trebalo biti, jer je EuroStar u to vrijeme bio revolucija: potpuno nova kabina, novi kokpit, nova šasija – samo što se tiče motora, kompanija se u početku nastavila oslanjati na legendarni 13,8-litarski šestocilindar, koji je savršeno popunio prazninu u performansama između 10-litarskog motora i V8.
Ergonomija i dizajn predstavljeni su u kokpitu EuroStara. Redovno upravljanje klima uređajem, razne nove servisne funkcije sa vozačevog sedišta i referentna kabina sa visokim krovom i punim prostorom za glavu bili su prava imovina u borbi za naklonost kupaca u to vreme. Čak se i danas osjećate kao kod kuće u kokpitu, čak i ako pomoć pri hladnom startu ili zaustavljanju motora pritiskom na tipku kočnice motora ovih dana djeluje pomalo arhaično. Do sredine 90-ih korišteni su ručni mjenjači – sa 16-stepenim ZF sinhromiranim mjenjačem ili, kod nas samo rijetko, sa 13 Eaton zupčanika. Sa ručicom zupčanika, zupčanici i dalje spretno klize kroz dvostruko H. Samo je pedala kvačila ovih dana potpuno izbrisana iz memorije, pružajući manje samouvjeren stop… 1995. godine, kada se većina proizvođača i dalje zaklela ručnim prebacivanjem, prvi automatizirani mjenjači su dodani na Ivecovu listu opcija – a posebno u srcima vozača.
Međutim, određeni kompromisi u kvaliteti plastike ubrzo su umanjili imidž EuroStara, koji je, uprkos solidnim all-round kvalitetima, bilo teško izbaciti iz glave kupaca. Istovremeno, širom je otvorio vrata Ivecu u tehničko moderno doba. Malo nenagrađenog heroja koji je bio bolji od svoje reputacije, ovaj EuroStar…
Novi vek, a tu je i Stralis
Sa novim imenom i novim izgledom, vreme je da napustimo 2002. godinu. EuroStar je povijest, živio Stralis. Tranzicije su glatke, i to ne samo zbog kontinuirane upotrebe kabine. Moderni motori sa četiri ventila iz porodice kursora sa 8, 10 i 13 litara zamenjuju sve prethodne motore kao predstavnike smanjenja zapremine. Automatizovane promene stepena prenosa i povećana upotreba elektronike i dalje su visoko na dnevnom redu. Stralis također preuzima ulogu EuroTecha u segmentu srednje klase – jedno ime i jedno lice za sve Iveco motore za cestu od 270 do 560 KS. Tokom svoje duge karijere, teškom Stralisu je više puta obezbeđen dašak svežeg vazduha kroz velike fejsliftinge. Struktura kabine ostala je ista, dok je unutrašnjost kontinuirano razvijana sa multifunkcionalnim volanom, drugačijim dizajnom kontrolne table u mesto za spavanje koje se može rasporediti kao sto i drugi trikovi u kabini sa visokim krovom. Novi Stralis je dva puta osvojio prestižnu titulu „Međunarodni kamion godine“: 2002. godine na svom debiju i 2013. godine kada je novo izdanje sišlo sa proizvodne trake pod imenom Stralis Hi-Way.
U stvari, naš test Stralis nije putovao mnogo dalje od proizvodne linije do ulm parkinga u poslednjih devet godina. Možemo da opljačkamo poslednji Stralis proizveden u Ulmu 2012. godine njegove nevinosti i da ga osedlamo probnom prikolicom po prvi put. Nakon toga je obustavljena proizvodnja kamiona u Ulmu i premještena u jeftiniju tvornicu u Madridu, gdje su kamioni Pegaso bili sjebani zajedno do devedesetih.
Najnoviji model iz Ulma dobro napreduje: sa 420 KS iz relativno malog kapaciteta od 10,3 litara, jubilarni se pomera nespektakularno ali dovoljno brzo da pokrije svoje prve kilometre na putevima u i oko Ulma. Kočenje, automatsko prebacivanje, mala pomoć od ugrađenog računara – Stralis diskretno i dobro radi svoj posao. Nazad u Ulmu, on gotovo previše spretno silazi sa prikolice i dozvoljeno mu je da ponovo uđe u istoriju u toplim garažama fabrike Ivo. Takođe zbog činjenice da je Stralis oblikovao novi sektor u teretnom transportu sa prvim funkcionalnim LNG kamionom. Stralis NP je učinio kamion na prirodni gas pogodnim za transport na velike udaljenosti i prenosi ovo vođstvo svom nasledniku, S-Way NP.
S-Way: Moderna vremena
Sada je konačno red na S-Waya da ispriča svoju priču. Nakon iznenadnog debija u Madridu – nitko nije očekivao da će biti tako elegantan – S-Way juri uspjeh na stazi. Novi model je dobro prihvaćen, kako od strane preduzetnika, tako i od strane administratora koji su u početku obično skeptični. U odnosu na Stralis, vozačeva kabina je značajno revidirana, unutrašnjost je obnovljena i ažurirana – skoro, jer su S-Way i njegov vozač za sada pošteđeni velikog digitalnog dodira. Unutrašnje vrednosti su prostrana kabina, praktični prostori za skladištenje i skladišni prostori i izdavanje starih hirova kao što je mehaničko podešavanje volana. 13-litarski šestocilindrični motor u testnom kamionu proizvodi impresivnih 570 KS, koji bez napora prenosi automatizovani Traxon dvanaestostepeni menjač na pogonske točkove. Jasno je da prekrasan S-Way svojim paketom sistema asistencije, bujnim performansama i 2500 Nm vučne snage nemilosrdno nadmašuje članove svoje obitelji u svim disciplinama.
Kao kralj prstena, čini se da S-Way uživa u svom izgledu koliko i živahni TurboStar sa svojim nesputano tutnjajućim izdisajem kroz osam cilindarskih lonaca. Naravno, vrijeme S-Waya kao bezbrižnog dizel kamiona tek dolazi. U dvorani na vidiku tvorničkog mjesta u Ulmu već se sklapaju novi Iveco e-kamioni, imenovani nasljednici – negdje u bliskoj budućnosti. Možda neće proći ni 35 godina pre nego što se S-Way pojavi na porodičnom okupljanju kao uznemireni deda i razmisli o dobrim starim danima 2023. godine.
TEKST: OLIVER WILLMS | FOTO: RICHARD KIENBERGER
