Tragom rješavanja problema sa EU u pogledu odstupanja i izuzeća od pravila 90/180, sadržaj odgovora je da utičemo na rad državnih organa… apsurd…, ako imate pravnu nesigurnost u Bosni i Hercegovini, kako očekujete da Vam riješimo problem u EU. U razgovoru su između ostalih zamjerki naveli i probleme licenciranja, probleme povelje kvaliteta ( o tome ćemo u drugom članku)
Gdje se nalazi pravna nesigurnost i zašto troškovi opterećuju prevoznike? Narvno, ne želimo ih analizirati na iskren i realan način, a posljedice su svakog dana vidljivije, i nikog nije briga, tako treba… ovi su naši.. ne nemoj…. i do danas. : Zato je situacija sljedeća- apsurdistanska:
U Bosni i Hercegovini, osim entitetskih zakona (kao što je Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju Republike Srpske, Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine), postoji i Zakon o međuentitetskom i međunarodnom prevozu na nivou države.
u praksi imamo tri različite licence i tri različite iskaznice, a sve su ravnopravne, što stvara kompleksan sistem licenciranja prevoznika u BiH. Ovo je posledica trojnog administrativnog uređenja (RS, FBiH i BiH), gde svaka instanca donosi sopstvene propise, ali svi imaju istu pravno važeću snagu.
U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstveni zakon o inspekcijama na državnom nivou koji bi obuhvatao sve oblasti inspekcijskog nadzora. Umesto toga, inspekcijske službe su uređene na nivou entiteta i Brčko distrikta, a inspekcijski nadzor se sprovodi kroz različite zakone i propise.
Pravni osnov za rešavanje problema sa licencama može biti samo Zakon, a trenutno u BiH nema Zakona o inspekcijama na državnom nivou, što znači da saobraćajna inspekcija BiH radi u skladu sa Pravilnikom, a ne sa zakonom. Ovo stvara pravnu nesigurnost, jer Pravilnik nije pravno jači od entitetskih zakona, ali se ipak primenjuje.
Granična policija Bosne i Hercegovine (GP BiH) mora da uvaži specifičnost organizacije i rada u BiH i da prihvata sve važeće licence izdane u BiH, bez obzira na to da li su izdate na entitetskom ili državnom nivou.
Kako funkcioniše inspekcijski nadzor u BiH?
- Na nivou entiteta:
- U Federaciji BiH, inspekcije su uređene kroz Zakon o inspekcijama Federacije BiH, a svaki kanton ima svoje inspekcijske službe.
- U Republici Srpskoj, postoji Zakon o inspekcijama Republike Srpske, koji definiše nadležnosti inspektora u različitim sektorima.
- Brčko distrikt BiH ima sopstveni zakon o inspekcijama.
- Na državnom nivou:
- Inspekcijski nadzor se vrši u specifičnim oblastima preko državnih institucija, ali ne postoji jedinstveni zakon koji uređuje inspekcije na nivou Bosne i Hercegovine, već Pravilnici.
- Nepostojanje harmonizovanog inspekcijskog sistema – svaki entitet i distrikt imaju svoje procedure, što može dovesti do neujednačenog nadzora.
- Komplikovana koordinacija između inspekcija – posebno kod međuentitetskog saobraćaja, transporta robe i međunarodnog poslovanja.
- Pitanje nadležnosti – u nekim sektorima, nije uvek jasno ko vrši inspekcijski nadzor (entiteti ili država).
U Republici Srpskoj Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju definiše licenciranje prevoznika, dok je na nivou Bosne i Hercegovine Ministar komunikacija i transporta BiH donio Pravilnik koji reguliše iste ili slične procedure, ali za međuentitetski i međunarodni prevoz.
Uporedna analiza nadležnosti licenciranja u RS, FBiH i BiH
Kriterijum | Republika Srpska (RS) | Federacija BiH (FBiH) | Bosna i Hercegovina (BiH) |
Pravni okvir | Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju RS | Zakon o cestovnom prijevozu FBiH | Pravilnik Ministarstva komunikacija i transporta BiH |
Vrsta prevoza | Unutrašnji prevoz u RS (linijski, taksi, vanlinijski) | Unutrašnji prevoz u FBiH (linijski, taksi, vanlinijski) | Međuentitetski i međunarodni prevoz |
Ko izdaje licencu? | Ministarstvo saobraćaja i veza RS | Federalno ministarstvo prometa i komunikacija FBiH | Ministarstvo komunikacija i transporta BiH |
Period važenja licence | 10 godina | 10 godina | 10 godina |
Koji prevoznici su obuhvaćeni? | Pravna lica i preduzetnici u RS | Pravna lica i preduzetnici u FBiH | Pravna lica i preduzetnici koji obavljaju prevoz između entiteta i međunarodni prevoz |
Dodatni uslovi | Tehnička ispravnost vozila, profesionalna osposobljenost vozača, finansijska sposobnost | Tehnička ispravnost vozila, profesionalna osposobljenost vozača, finansijska sposobnost | Međunarodni standardi i konvencije (CMR, e-CMR, AETR itd.) |
S obzirom na ovakvu podelu nadležnosti, prevoznici u BiH moraju da zadovolje različite regulatorne zahteve zavisno od toga gde posluju i da li rade u međunarodnom transportu. Ovo često izaziva administrativne barijere i otežava poslovanje.
Da, u praksi imamo tri različite licence i tri različite iskaznice, a sve su ravnopravne, što stvara kompleksan sistem licenciranja prevoznika u BiH. Ovo je posledica trojnog administrativnog uređenja (RS, FBiH i BiH), gde svaka instanca donosi sopstvene propise, ali svi imaju istu pravno važeću snagu.
Koji su problemi u ovakvom sistemu?
- Prevoznici često moraju imati više licenci i iskaznica – što stvara administrativni teret i dodatne troškove.
- Komplikovana inspekcijska kontrola – inspektori iz RS ne mogu direktno priznavati FBiH licence, i obrnuto, dok državna inspekcija proverava samo međunarodni i međuentitetski prevoz.
- Nesklad u procedurama
Granična policija Bosne i Hercegovine (GP BiH) mora da uvaži specifičnost organizacije i rada u BiH i da prihvata sve važeće licence izdane u BiH, bez obzira na to da li su izdate na entitetskom ili državnom nivou. Ovo je ključno za nesmetano funkcionisanje prevoza robe i putnika preko granica BiH.
Zašto Granična policija BiH mora uvažavati sve licence u BiH?
- Zakon o Graničnoj policiji BiH i Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju BiH jasno definišu da sve važeće isprave izdane u BiH imaju pravnu snagu na teritoriji cele države.
- Ustav BiH garantuje slobodu kretanja i poslovanja unutar BiH, što znači da prevoznik sa licencom iz RS ili FBiH ne može biti ograničen u obavljanju prevoza unutar BiH ili preko državne granice.
- Jedinstveni pravni okvir za međunarodni transport – BiH je članica međunarodnih konvencija (CMR, AETR, e-CMR), i sve licence u BiH moraju biti priznate prilikom prelaska granice.
Kako Granična policija primenjuje ovaj princip u praksi?
- Pri kontroli međunarodnog transporta (putničkog ili teretnog) Granična policija BiH mora priznati sve validne licence izdane od Ministarstva saobraćaja RS, Ministarstva prometa FBiH i Ministarstva komunikacija i transporta BiH.
- Prilikom ulaska ili izlaska iz BiH prevoznici ne smeju biti diskriminisani na osnovu toga gde im je licenca izdata.
- Jedina osnova za odbijanje prelaska granice može biti neispunjavanje tehničkih ili pravnih uslova, a ne vrsta licence.
Mogući problemi u praksi:
- Različiti tumačenja propisa među inspektorima Granične policije – Neki granični službenici možda nisu dovoljno informisani o ravnopravnosti licenci iz RS, FBiH i BiH.
- Dodatna administracija – Ponekad prevoznici moraju dodatno dokazivati validnost svojih licenci ako inspektor nije siguran u njihovu ispravnost.
- Nedostatak jedinstvene digitalne baze licenci – Inspektori trenutno nemaju pristup centralizovanom sistemu licenci u realnom vremenu.
Rešenja za poboljšanje sistema:
- Obavezna obuka inspektora Granične policije BiH o sistemu licenci i specifičnostima transporta u BiH.
- Uspostavljanje digitalne baze licenci dostupne svim inspekcijama i graničnim službenicima.
- Standardizacija inspekcijskih procedura na svim graničnim prelazima kako bi se sprečila selektivna primena zakona.
- Granična policija BiH mora ravnopravno priznavati sve licence izdate u BiH bez obzira na to da li su entitetske ili državne.
- Prevoznici ne smeju biti diskriminisani na osnovu entitetskih razlika u izdavanju licenci.
- Bolja koordinacija i digitalizacija bi omogućila efikasnije inspekcije i smanjila administrativne prepreke na granici.
Trenutni sistem licenciranja u BiH je nepotrebno komplikovan i izlaže prevoznike dodatnim troškovima, jer ih primorava da imaju tri različite licence, iako bi jedna trebalo da bude dovoljna.
Glavni problemi postojećeg sistema licenci:
- Dodatni troškovi za prevoznike – Svaka licenca se plaća, a prevoznici koji rade na međuentitetskom i međunarodnom nivou moraju imati sve tri licence (RS, FBiH i BiH), što je finansijski i administrativno neodrživo.
- Nepotrebna birokratija – Umesto da postoji jedinstvena licenca koja važi na celom području BiH, prevoznici se suočavaju sa različitim procedurama, dokumentima i inspekcijama.
- Rizik od kazni – Ako inspekcija ili Granična policija nađe da prevoznik nema neku od licenci, može biti kažnjen, iako je suštinski već licenciran za isti posao na drugom nivou.
- Nedostatak međusobnog priznavanja licenci – Iako su sve licence ravnopravne, u praksi inspekcijski organi u RS ne priznaju FBiH licencu (i obrnuto), dok na državnom nivou ne postoji jasna politika harmonizacije.
- Loša poslovna klima – Umesto da prevoznici lakše posluju, oni moraju trošiti resurse na nepotrebnu administraciju, što ih stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na prevoznike iz EU, koji imaju jedinstvene transportne dozvole.
Rešenje je jednostavno – Digitalizacija procesa – Centralni registar licenci dostupan svim inspekcijama i Graničnoj policiji u realnom vremenu.
Priznavanje unutar BiH – Svaka inspekcija i nadležni organ morali bi priznavati istu licencu, bez potrebe za dupliranjem.
Kako bi to pomoglo prevoznicima?
Smanjili bi se troškovi – Umesto plaćanja tri odvojene licence, prevoznici bi plaćali samo jednu.
Smanjila bi se birokratija – Jedan postupak licenciranja umesto tri različita procesa.
Bolja konkurentnost – Prevoznici iz BiH mogli bi lakše poslovati na međunarodnom tržištu, bez unutrašnjih prepreka.
Efikasnija inspekcija – Umesto tri različite kontrole, inspektori bi proveravali samo jedinstvenu licencu.
Brži prelazak granica – Granična policija ne bi morala proveravati više različitih licenci, već samo jednu validnu dozvolu.
Trenutni sistem tri različite licence je apsurdan i ekonomski štetan za prevoznike.
Rešenje je uvođenje jedinstvene licence koja bi važila za celu BiH, čime bi se prevoznicima smanjili troškovi i administrativni teret.
Pravni osnov za rešavanje problema sa licencama može biti samo Zakon, a trenutno u BiH nema Zakona o inspekcijama na državnom nivou, što znači da saobraćajna inspekcija BiH radi u skladu sa Pravilnikom, a ne sa zakonom. Ovo stvara pravnu nesigurnost, jer Pravilnik nije pravno jači od entitetskih zakona, ali se ipak primenjuje.
- Postojeći pravni problem:
- Ne postoji državni zakon o inspekcijama, što znači da saobraćajna inspekcija BiH nema čvrstu zakonsku osnovu za svoj rad – oslanja se na Pravilnik Ministarstva komunikacija i transporta BiH.
- Entitetske inspekcije priznaju samo svoje licence, ali ne uvek i one iz drugog entiteta, što dovodi do diskriminacije prevoznika.
- Granična policija i inspekcija BiH moraju uvažavati entitetske licence, ali nema jasnog zakonskog okvira koji to propisuje.
- Prevoznici su primorani da imaju više licenci, što je nepotreban trošak i administrativni teret.
Postoje dva pravna rešenja:
Opcija 1: Donošenje Zakona o jedinstvenoj licenci za prevoz u BiH
- Predložiti novi Zakon o licenciranju u drumskom saobraćaju BiH, koji bi:
- Ukinuo potrebu za entitetskim licencama i uveo jednu jedinstvenu licencu koja važi za RS, FBiH i Brčko distrikt.
- Definisao inspekcijski nadzor na državnom nivou, kako bi inspektori imali jasne ovlasti.
- Omogućio digitalni registar licenci, dostupan svim inspektorima i Graničnoj policiji.
Glavna prepreka: Entiteti bi mogli smatrati da im se oduzima nadležnost, pa bi usvajanje zakona moglo naići na politički otpor.
Opcija 2: Donošenje Zakona o inspekcijama BiH
- Predložiti Zakon o inspekcijama na nivou BiH, koji bi:
- Jasno regulisao inspekcijski nadzor drumskog prevoza na državnom nivou.
- Definisao obavezu međusobnog priznavanja licenci iz RS, FBiH i BiH.
- Obezbedio pravnu osnovu za inspektore, kako ne bi radili isključivo po Pravilniku.
- Omogućio efikasniji rad Granične policije, koja bi imala jasan pravni osnov za kontrolu licenci.
Glavna prepreka: Postizanje političkog konsenzusa, jer bi RS i FBiH mogle smatrati da se ovim zadire u njihovu nadležnost.
- Privremeno rešenje dok se ne donese zakon
Ako donošenje zakona bude sporo, moguća su privremena rešenja:
- Memorandum o priznavanju licenci – Ministarstvo komunikacija i transporta BiH može potpisati sporazum sa entitetskim ministarstvima o međusobnom priznavanju licenci, čime bi prevoznici imali samo jednu važeću licencu.
- Izmena postojećeg Pravilnika – Moguće je dopuniti postojeći Pravilnik Ministarstva komunikacija i transporta BiH, kako bi se precizno regulisalo da jedna licenca važi na teritoriji cele BiH.
- Digitalni registar licenci – Pokrenuti inicijativu za kreiranje jedinstvene baze licenci, kako bi inspektori u realnom vremenu mogli proveriti validnost bilo koje licence.
Trenutno, inspekcija saobraćaja u BiH radi po Pravilniku, jer nema zakona o inspekcijama – što je pravno problematično.
- Prevoznici su izloženi nepotrebnim troškovima, jer moraju imati tri različite licence, umesto jedne.
- Rešenje može biti usvajanje Zakona o licenciranju u drumskom saobraćaju BiH ili Zakona o inspekcijama BiH, ali to zavisi od političke volje.
- Privremena rešenja uključuju međusobno priznavanje licenci kroz memorandum, izmenu pravilnika ili digitalizaciju evidencije licenci.
Šta kažu prevoznici? Na osnovu ankete, uzorak 1500 voznih jedinica, 97% je odgovorilo zaključkom:
Kombinacija nepostojanja zakona, administrativnog haosa sa licencama i korupcije u inspekcijama i među službenicima stvara pravno nesigurno poslovno okruženje za prevoznike u BiH. To znači da:
-
Neki prevoznici mogu dobiti licencu lakše i brže uz mito, dok drugi prolaze dugotrajne procedure.
-
Inspektori i službenici imaju previše diskrecionih ovlaštenja, što omogućava selektivnu primenu pravila.
-
Pravne nesigurnosti pogoduju samo onima koji su spremni da plate “ispod stola”, dok pošteni prevoznici trpe.